Od Alojzija Ivana
Caritas, biskupi i predstavnici drugih organizacija okupili su se u gradu Cucuta u Kolumbiji kako bi ojačali odgovor Crkve na Migrantska kriza u Venezueli. Susret krajem siječnja 2020. godine organizirali su Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i migranti i izbjeglice. Generalni tajnik Caritasa Internationalis, Aloysius John, razmišlja o značenju milosrđa u tako izazovnom kontekstu.
Crkva u Latinskoj Americi suočena je s jednom od najgorih humanitarnih kriza našeg suvremenog doba. To je posebna situacija, niti prirodna katastrofa niti ratna situacija. To je uzrokovano političkim interesima koji guše siromašne socijalno i ekonomski, ne ostavljajući drugog izbora nedužnim civilima osim da krenu putem da napuste svoje domovine. Deseci tisuća Venezuelanaca napuštaju svoju naftom bogatu naciju u potrazi za hranom i novcem kako bi osigurali svoj svakodnevni opstanak.
U njihovoj pustinji bijede i beznađa, Casa del Paso, kojom upravlja biskupija Cucuta, koja graniči s Venezuelom, oaza je mira, utjehe i suosjećanja za ove lutalice koji nemaju kamo otići. Više od tisuću ljudi dolazi u centar svaki dan, kako bi dostojanstveno, suosjećajno očuvali dragocjeni trenutak ljudskosti i osjetili milost majke Crkve. Četveročlana obitelj s hendikepiranom majkom u invalidskim kolicima sa smiješkom je rekla: “Ovdje nas tretiraju s pažnjom i ljubavlju”.
Migranti prelaze granicu između Kolumbije i Venezuele. Foto Caritas
Biskup Cucute mons. Victor Ochoa, uvjeren je da nitko nema pravo biti sretan sam. On mobilizira solidarnost na lokalnoj i međunarodnoj razini te dobivenim sredstvima svakodnevno hrani 1600 ljudi. “Siromašni imaju pravo na dostojanstvo i dobar tretman” temelj je njegove misije i osobno se brine u humanitarnom odgovoru. Tijekom posjeta centru, biskup je iznio svoje uvjerenje,
“Ja ne hranim siromašne, ja stvaram uvjete da imaju ono što zaslužuju, pravo na dobar tretman, dobru hranu i dobru njegu.”
Ta su uvjerenja pretočena u konkretne akcije kroz dobro organiziranu profesionalnu pučku kuhinju sastavljenu od volontera koji pripremaju hranjivu i ukusnu hranu za ove iscrpljene i umorne migrante koji hrle u centar nakon sati hodanja.
Biskup Victor Ochoa sa smiješkom kaže,
“Dobročinstvo organizirano i učinjeno s ljubavlju i brigom može učiniti da osmijeh procvjeta na ovim umornim i iscrpljenim licima.”
Kao pastir trebam izraziti ljubav prema Crkvi, koja ne pravi razliku po nacionalnosti. Oni su u mojim biskupijama i ljudi su Božji i ja im pomažem. Providnost mi daje ono što mi je potrebno da im služim.”
Caritasova pučka kuhinja na granici Venezuele i Kolumbije. Foto Caritas
Ovdje možemo vidjeti kako milosrđe nadahnjuje sve i milosrđe čini sve mogućim i daje nadu onima koji su izgubili. To je ljubav i briga koja se dijeli i živi. Žena dolazi sa svojim novorođenčetom i pokazuje je biskupu, on grli dijete, poljubac u čelo koji odjekuje njegovim uvjerenjem, “ti si osoba, ti si mi dragocjena”. I kada dolazi druga majka sa svojim blizancima, biskup im stavlja ruke na glavu i kaže: “Neka Bog blagoslovi vašu djecu.” Potaknut suosjećanjem, zamolio je volontere da daju malo mlijeka za bebe i paket hrane za majke.
Ovaj susret s centrom i biskupom, u ovo vruće subotnje jutro, bio je pouka za nas, članove Caritasove zajednice. Snaga milosrđa i ljubavi koja se živi s uvjerenjem, predanošću i brigom punom ljubavi daje ljudima snagu. Njegove pouke za nas bile su milosrđe u poniznosti da djelujemo protiv grijeha ravnodušnosti prema ljudskoj patnji koja nas sve dehumanizira. Biskupi su jednostavno dali posljednje razmišljanje; moramo se stalno boriti protiv dehumanizacije ljudske osobe promičući solidarnost kroz dijeljenje i brigu za one koji su izostavljeni na stranputici našeg društva.
