‘Opravdanje se daje u krštenju, sakramentu vjere. Ona nas suobličuje s Božjom pravednošću, koji nas iznutra čini pravednima snagom svoga milosrđa.’ (CCC 1992)
Biblija opetovano i neporecivo povezuje krštenje s otkupljenjem i spasenjem. Također blisko povezuje krštenje i opravdanje. Nedavno sam to još više shvatio, odgovarajući na protestantskog apologetu koji je pokušao zanijekati vezu. Ta je osoba tvrdila da je Isus otkupio “neovisno o krštenju”. Ali to jednostavno nije istina:
Matej 28:19 (RSV) Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…
Marko 16:15-16 I reče im: Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko povjeruje i pokrsti se, bit će spašen; a tko ne vjeruje, bit će osuđen.”
Ivan 3,5-6 Isus odgovori: “Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je.”
Ivan 3:22 Nakon toga Isus i njegovi učenici odoše u zemlju Judejsku; ondje je ostao s njima i krstio.
Ivan 3:26 I dođoše k Ivanu i rekoše mu: “Učitelju, onaj koji je bio s tobom s one strane Jordana, za koga si svjedočio, evo ga, krsti i svi idu k njemu.”
Ivan 4,1-3 Sad kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli da Isus čini i krsteći više učenika od Ivana (iako sam Isus nije krstio, nego samo njegovi učenici), napustio je Judeju i ponovno otišao u Galileju.
Daleko od pokušaja odvojiti krštenje od spasenja ili otkupljenja, Isus je odmah spomenuo krštenje nakon što je govorio o stvaranju novih učenika, i povezao krštenje s vjerovanjem, za spasenje. Napomenuo je da je krštenje potrebno za “ulazak u kraljevstvo Božje”. On je krstio preko svojih učenika, koji ga predstavljaju (Marko 16:17; Luka 10:16). Biblija spominje Isusa (tj. njegovu pratnju) koji je na ovaj način krstio tri puta (Ivan 3:22, 26; 4:1-2), pa čak i “krstio više učenika od Ivana” (Krstitelja). Dakle, on je krstio više nego čak i osoba (Ivan Krstitelj) čiji je glavni karakteristika i funkcija bio krstiti!
Prvo što je novi učenik trebao učiniti bilo je krstiti se. To je ono što je sveti Pavao učinio, opravši svoje grijehe (Djela 9:17-18; 22:16); to je ono što su Kornelije i drugi pogani učinili, nakon što je prvome anđeo rekao da ode vidjeti Petra, da “čuje što” ima “za reći” (Djela 10:22). Kad ih je Petar susreo i vidio da je Duh Sveti sišao na njih (10,44-46), što je rekao?:
Djela 10:47-48 “Može li itko zabraniti vodu za krštenje ovih ljudi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?” I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Krista.
Upravo je tako postupio i sveti Petar, poglavar Crkve, na blagdan Duhova. Duh Sveti je sišao (Djela 2:1-4), propovijedao je prvu propovijed kršćanskog doba (Djela 2:14-36), a evo što se zatim dogodilo:
Djela 2:37-41 Kad su to čuli, sasječeni su u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: “Braćo, što nam je činiti?” A Petar im reče: Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha! i primit ćete dar Duha Svetoga. Jer obećanje je tebi i tvojoj djeci i svima koji su daleko, svakome koga Gospodin Bog naš pozove k sebi.” I mnogim je drugim riječima posvjedočio i potaknuo ih govoreći: Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja. Tako su oni koji su primili njegovu riječ bili kršteni, i pridružilo im se toga dana oko tri tisuće duša.
Imajte na umu da je Petar to povezivao s “oproštenjem grijeha” i primanjem “dara Duha Svetoga”. I kaže da bi se krštenjem novi vjernici “spasili” (usp. 1. Petrova 3,21). Štoviše, pripovjedač Luka ležerno pretpostavlja da je krštenje ono koje dodaje “duše” Božjem kraljevstvu. Što više radi jedan potreba, molim te reci? Opet, u sceni s etiopskim eunuhom, odmah nakon Filip mu je “javio radosnu vijest Isusovu” (Dj 8,35), on ga je krstio (8,38). Čarobnjak Šimun je “povjerovao” nakon što je čuo Filipa kako propovijeda i bio je “kršten” (Djela 8:12-13), a mnogi drugi nakon što su “povjerovali” kao rezultat Filipovog navještaja evanđelja, “bili su kršteni” (Djela 8: 12).
U Lidijinom slučaju, odmah nakon što je “Gospodin otvorio njezino srce da posluša ono što je rekao Pavao” (Dj 16,14), ona je bila “krštena sa svojom kućom” (16,15). Pavao i Sila rekli su tamničaru u Filipu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen, ti i dom tvoj” (Djela 16:31), i – bila je to samo puka slučajnost – sljedeće što je tekst obavještava nas o tome da je “odmah kršten sa svom svojom obitelji” (16:33). “Krisp, nadstojnik sinagoge, povjerova u Gospodina sa svim svojim domom; i mnogi su Korinćani čuvši Pavla povjerovali i krstili se” (18,8). Pavao je pronašao neke “učenike” koje je krstio Ivan Krstitelj. Naravno, “oni su bili kršteni u ime Gospodina Isusa” (Djela 19:5).
Sveti Pavao se također slaže: “Krštenjem smo, dakle, s njime ukopani u smrt, da kao što je Krist slavom Očevom uskrsnuo od mrtvih, tako i mi hodimo u novosti života” (Rimljanima 6,4). ; “Jer jednim smo Duhom svi kršteni u jedno tijelo” (1. Korinćanima 12,13); “Jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristom se obukoste” (Galaćanima 3,27); “i pokopani ste s njim u krštenju, u kojem ste i uskrsnuli s njim po vjeri u djelo Božje…” (Kološanima 2,12).
Biblijski podaci su porazni i potpuno dosljedni.
