Objavljeno
Tijekom proteklog desetljeća poduzeti su veliki koraci kako bi se djeca upisala u školu, ali se globalni broj djece izvan škole smanjio za samo oko 1 % tijekom tog razdoblja. Kada ovo bolje promotrimo, vidimo da se javlja vrlo zabrinjavajući nesrazmjer između bogatih i siromašnih zemalja glede broja djece koja idu u školu i uče u odnosu na one koja ne idu.
Nedavni podatci pokazuju da 33 % djece i mladih školske dobi u zemljama s niskim dohotkom ne pohađa školu, u usporedbi sa samo 3 % u zemljama s visokim dohotkom. Među područjima u kojima je obrazovanje djece ugroženo je i supsaharska Afrika gdje živi preko polovine ukupnog broja djece koja ne pohađaju školu.
Pandemija Covid-19 stvorila je najveću ‘obrazovnu krizu’ koju je svijet ikada vidio i utjecala na učenike diljem svijeta. Za djecu u zemljama s niskim i srednjim dohotkom – a posebno za onu koja žive u nestabilnim okruženjima – oporavak je bio spor, a značajne prepreke obrazovanju i dalje predstavljaju prijetnje njihovom učenju (uključujući sukobe, nejednakosti temeljene na spolu i katastrofe povezane s klimom). U Zambiji, zemlji koja se bori s dosad u povijesti nezabilježenim sušama i visokim razinama nesigurnosti opskrbe hranom, procjenjuje se da 11 % stanovništva službene dobi za osnovnu školu ne pohađa školu. U Jemenu, gdje je više od 18 milijuna stanovnika – uključujući 14 milijuna žena i djece – pogođeno sukobom, klimatskim promjenama, bolestima i turbulentnim ekonomskim uvjetima, predviđa se da 21 % populacije osnovnoškolske dobi školu ne pohađa.
Etiopija, Haiti, Južni Sudan, Jemen i Sirija samo su neke od zemalja u kojima Marijini obroci osiguravaju obroke djeci koja doživljavaju poremećaje u svom obrazovanju zbog sukoba. U Tigrayu u sjevernoj Etiopiji dvogodišnji je sukob, koji je tamo bjesnio od studenog 2020. do studenog 2022. godine, prouzročio kaos u obrazovnom sustavu. Procjenjuje se da oko polovice djece u zoni istočnog Tigraya tijekom borbi nije moglo pohađati školu, a udaljenosti do osnovne i srednje škole više su se nego udvostručile zbog razaranja škola, povećavajući se s prosječnih 2,2 km na 4,84 km za osnovnoškolce i 6,3 km na 18,22 km za srednjoškolce, a koje učenici prelaze pješke. Utjecaj brutalnog sukoba zatim je pojačan stalnom sušom i rastućim siromaštvom, uzrokujući glad u širem području.
Najnoviji podatci Marijinih obroka iz škola u Tigrayu pokazuju vidna poboljšanja kada pogledamo iskustva djece prije uvođenja prehrane u školi i nakon što smo počeli posluživati obroke. Jedno od najvažnijih poboljšanja je pad postotka djece koja barem jednom tjedno ranije odlaze iz škole zbog gladi – sa 61 % na 10 %. Također postoji jasan pomak u broju djece koja potpuno izostanu iz škole barem jednom tjedno zbog gladi prije i nakon primanja Marijinih obroka: s 53 % na 0 %.
Pozitivni rezultati su i u razini koncentracije među učenicima u Tigrayu nakon što je uvedena školska prehrana Marijinih obroka. Prije obroka u školi samo je 22 % djece smatralo da se mogu dobro koncentrirati u školi. Nakon uvođenja školske prehrane taj je postotak porastao na 93 %.
Istraživanja utjecaja Marijinih obroka – kao i rasprave s djecom i lokalnim zajednicama uključenih u provedbu našeg programa – uvijek nam iznova pokazuju da su školski obroci puno više od same hrane. Znamo da osiguravanje dnevnog obroka u školi ne samo da zadovoljava trenutne potrebe gladne djece koja žive u siromaštvu, već nudi transformacijsku intervenciju pomažući djeci da pohađaju školu i aktivno se uključe u svoje obrazovanje.
Ericson je nedavno završio osnovnu školu u okrugu Bong u Liberiji, uz svesrdnu pomoć svojih ponosnih roditelja. Talentirani učenik i nogometni fanatik marljivo je učio u školi, postigao fantastične ocjene i završio kao najbolji učenik u razredu! Iako ne može predvidjeti što budućnost nosi, vjeruje da su temelji koje je izgradio u osnovnoj školi jaki i kaže da će učiniti sve što može da završi srednju školu, upiše fakultet i postane liječnik.
