Emaus svećenika, đakona i bogoslova Požeške biskupije.

Emaus svećenika, đakona i bogoslova Požeške biskupije u Šibensku i Splitsko-makarsku (nad)biskupiju održan je 7. i 8. travnja 2026. godine, a sudjelovalo 30-ak svećenika, đakona i bogoslova predvođenih požeškim biskupom Ivom Martinovićem, objavio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije. Prvog dana, u utorak 7. travnja, okupljeni su se u jutarnjim satima zaputili prema Šibeniku, gdje ih je dočekao šibenski biskup Tomislav Rogić.

Izrazio je radost i dobrodošlicu svim okupljenima te ih je upoznao sa Šibenskom biskupijom. U Katedrali sv. Jakova biskup Rogić je protumačio njenu važnost kao sakralnog objekta i njen kulturni značaj u svijetu.

Istaknuo je kako je Katedrala zbog svog načina gradnje jedinstvena u svijetu, a tu jedinstvenost je prepoznao i UNESCO te ju je 2000. godine uvrstio u popis kulturne baštine. Nakon razgledavanja Katedrale i okrepe, uslijedio je posjet Informativnom centru Šibenske katedrale u Palači Galbiani, gdje je prikazan detaljan način gradnje Katedrale i njezini predmeti.

Nakon razgledavanja, sudionici su se zaputili prema Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića gdje ih je dočekao čuvar svetišta fra Josip Ivanović. Pozdravivši okupljene, istaknuo je važnost Nikole Tavelića kao prvog hrvatskog sveca te svima pokazao samostansku knjižnicu gdje se čuvaju Izvještaj o mučeničkoj smrti sv. Nikole Tavelića i Šibenska molitva, prvi tekst na hrvatskom jeziku pisan na latinici. Uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Martinović u zajedništvu s biskupom Rogićem, sudionicima Emausa i drugim vjernicima. Uvodeći u misno slavlje, osvrnuo se na život sv. Nikole Tavelića kao svjedoka istine uskrsnuća. Istaknuo je kako se sv. Nikoli ne zna mjesto ukopa, ali se zna da je ostao vjeran Kristu te je pozvao sve okupljene da u Tavelićevu primjeru vide onu najvažniju istinu, a to je Kristovo uskrsnuće.

U prigodnoj homiliji, biskup Rogić naveo je mnoštvo događaja koji se u ovoj godini obilježavaju u svetištu istaknuvši da sve te događaje povezuje osoba Isusa Krista. „Evanđeoski tekst o susretu Marije Magdalene i Uskrsloga govori nam kako nas Gospodin zove imenom te je ono simbol prepoznavanja samoga Krista Uskrsloga. I kao što su i sv. Antun, sv. Nikola prepoznali Uskrsloga, tako i nas Krist zove imenom i želi pokazati da je živ u našem životu“, poručio je, među ostalim, požeški biskup. Pred kraj misnog slavlja, budući da je bio utorak, okupljeni su izmolili molitvu sv. Antunu Padovanskom te je biskup Martinović zahvalio domaćinima, biskupu Rogiću i fra Josipu na dočeku i na susretu. Drugog dana, u srijedu 8. travnja, Emaus je nastavljen u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Sudionike je u Solinu dočekao župnik don Stipan Šurlin koji je govorio o Solinu i crkvi Svete Obitelji. Nakon obilaska crkve, vjeroučitelj Mario Matijević je okupljenima govorio o prasvetištu Gospe od Otoka i važnosti za hrvatski narod. Istaknuo je kraljicu Jelenu i repliku njezina sarkofaga koji se nalazi u svetišnoj crkvi, kao i važnost Gospina lika od hrvatskog zavjeta.

Sudionici su potom obišli ostatke krunidbene crkve sv. Stjepana te je uslijedila misa koju je predvodio biskup Martinović. Na početku slavlja istaknuo je važnost Solina u kontekstu početka hrvatske povijesti i vjerskog života, podsjetivši da ga spominje i sv. Pavao kada na te prostore šalje svoga učenika Tita. Spomenuvši obljetnice Splitskih sabora i krunjenja kralja Zvonimira, poručio je da su sve te obljetnice i mjesto povijest hrvatskoga naroda, vjere i identiteta. Tumačeći naviješteni evanđeoski tekst, biskup se osvrnuo na susret učenika koji su išli u Emaus s Isusom.

„Njihov bijeg nakon Kalvarije možemo povezati i s našim poslanjem gdje često znamo bježati. Krist, koji se pridružuje kao stranac te postavlja pitanje, želi potaknuti učenike i nas koliko poznajemo svoju vjeru i identitet. Upravo je ovo mjesto naša povijest.

Ovdje svaki kamen govori o vjeri i mučeništvu, o ljubavi prema Kristu, prema narodu. Ovdje govori srce onima koji su krenuli za Kristom. Ovo hodočašće treba nas potaknuti da Krista prepoznamo upravo u lomljenu kruha.

Dok raspravljamo, dok bježimo jedni od drugih, Krist očekuje da ga prepoznamo u lomljenu kruha. I kao što su Ivan i Petar imali ono najvrjednije, Krista, tako i mi, ovdje na ovom ‘hrvatskom Jordanu’ molimo ga da nas obnovi, da nastavimo svoj životni hod u poslanju koje je izazovno u ovom vremenu. Sve svoje poteškoće oslonimo na Krista Uskrsloga kao što su to učinili i Petar, Ivan, apostoli, Venancije, Duje i svi naši preci te neka nas prati zagovor Blažene Djevice Marije, naše majke“, zaključio je biskup.

Na kraju euharistijskog slavlja ponovno je naglasio važnost otkrivanja vlastitog identiteta i vjere. „Mi smo primili milost da upoznamo Krista te stoga, dolazeći ovdje na izvor, imamo odgovornost da tu vjeru i identitet donosimo jedni drugima. Kao što su apostoli nosili, tako i mi nastavimo dalje“, rekao je požeški biskup te zahvalio don Stipanu i vjeroučitelju Mariju na dočeku.

Nakon obilaska i okrepe, put je nastavljen prema Splitu gdje je okupljene ispred Katedrale sv. Dujma dočekao don Ante Mateljan. Pozdravio je okupljene te im pokazao krstionicu, katedralu i kriptu.

Istaknuo je da je to najstarija katedrala u svijetu pojasnivši da je nekadašnji Dioklecijanov mauzolej postao prvostolnica te da se ondje nalazi grob sv. Dujma, mučenika iz Dioklecijanova vremena. Predstavio je i povijest Splita i nadbiskupije, a nakon razgledavanja bila je prilika posjet zvoniku Katedrale.

Emaus je zaključen druženjem u prostorima Nadbiskupskog dvora.