Biskup Štironja otvorio kapelu trajnog klanjanja u pazinskom samostanu Pohođenja Marijina
Kapela trajnog klanjanja u pazinskom samostanu Pohođenja Marijina otvorena je na drugu vazmenu nedjelju, 12. travnja, a tim povodom je svečano misno slavlje u crkvi franjevačkog samostana predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Štironja, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.
Teme

Kontrole čitanja
Na početku svečanosti, nazočne je pozdravio domaćin, gvardijan fra Anto Barišić, koji je uvodnim riječima vjernike uveo u otajstvo misnoga slavlja te pojasnio značenje, povijesni kontekst i duhovnu veličinu uspostave trajnog klanjanja za Porečku i Pulsku biskupiju. Uz biskupa i gvardijana, u koncelebraciji su sudjelovali provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, kustod Kustodije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko, vlč. Milivoj Koren te vicekancelar biskupije Luka Jakopić. Biskup je u homiliji istaknuo „da nam je Nedjelju Božjega milosrđa podario sveti papa Ivan Pavao II.
prigodom Jubilejske 2000. godine i kanonizacije svete Faustine Kowalske, poljske redovnice koja je na poseban način častila Presveto Srce Isusovo.“ Biskup je podsjetio na Papine riječi s kanonizacije, istaknuvši kako se „čovječanstvo mora dati zahvatiti i prožeti Duhom koji liječi rane srca, ruši pregrade koje nas udaljuju od Boga i međusobno dijele te vraća radost o ljubavi Očevoj.“ Citirajući Dnevnik svete Faustine, biskup je upozorio kako čovječanstvo neće naći mir dok se s velikim pouzdanjem ne okrene Kristovu milosrđu, poručivši kako otvaranje kapele upravo u središtu Istre predstavlja odgovor na tu duhovnu potrebu. U nastavku propovijedi, biskup se osvrnuo na biblijsko čitanje iz Djela apostolskih, istaknuvši četiri temeljne osobine prve kršćanske zajednice koje bi trebale biti uzor i današnjoj Crkvi: „postojanost u nauku apostolskom, zajedništvo, lomljenje kruha i molitva“.
Protumačio je da „graditi život na Evanđelju znači prepoznati istinu u svijetu punom informacija i dezinformacija, dok zajedništvo mora biti utemeljeno na svijesti da smo svi braća i sestre pod jednim Ocem.“ Poseban naglasak stavio je na euharistiju kao srce Crkve i živo vrelo iz kojeg se crpi snaga za vjeru, te na molitvu kao ključni pokazatelj prijateljstva sa Stvoriteljem, upozorivši da vjera slabi bez redovitog razgovora s Bogom. Razmišljajući nad evanđeoskim izvještajem o Isusovu ukazanju učenicima, biskup je pojasnio da pozdrav „Mir vama“ nije bio samo puka riječ, već stvarni dar prestrašenim srcima i zadaća širenja tog mira svima onima koji su u potrebi. Opisao je mir koji Krist daruje kao puninu slobode i „bonacu srca“ koja uživa u Božjoj blizini, uspoređujući taj osjećaj s Ivanom koji naslanja glavu na Isusovo srce.
Biskup je istaknuo kako je kapela trajnog klanjanja prigoda da svaki vjernik osjeti bilo Kristova srca, predajući mu svoje brige i nemire u tišini. Govoreći o apostolu Tomi, primijetio je kako se „u njegovoj sumnji svi možemo prepoznati“, ali i kako Isusov blagi pogled liječi i oslobađa, jer čovjek pronalazi sebe tek u susretu s Gospodinom. Po završetku misnoga slavlja slijedila je svečana procesija u kojoj je biskup, praćen svećenicima i narodom, prenio Presveti Oltarski Sakrament iz crkve u novouređenu kapelu samostana Bezgrješnog začeća BDM.
Tamo je, izmolivši litanije svetoj hostiji, i službeno počelo vrijeme trajnog klanjanja, čime je Pazin postao novo duhovno žarište biskupije, kako je mons. Štironja i na kraju propovijedi rekao: „Kapela trajnog klanjanja koju danas otvaramo istinska je škola čuvanja euharistijskog blaga u kojoj će svi oni koji tu dođu redovito ili ponekad čuvati to beskrajno bogatstvo koje nam je Isus ostavio u svom Tijelu. Sve vas pozivam da češće svratite u tu školu u kojoj snažno govori Isus svojom prisutnošću i tišinom.“ } } } }

