Papa Lav XIV. na Uskrsni ponedjeljak govorio o radosti uskrsloga Krista i onima koje muči rat

Papa Lav XIV. na svoj je prvi Uskrsni ponedjeljak kao rimski biskup s prozora Apostolske palače predvodio molitvu Kraljice neba pred tisućama hodočasnika okupljenih na Trgu svetog Petra. Vjernike je pozdravio uskrsnim poklikom „Krist je uskrsnuo! Sretan Uskrs!“ te poručio da će taj pozdrav pun čuđenja i radosti pratiti cijeli uskrsni tjedan.

Osvrćući se na evanđeoski izvještaj toga dana, papa je rekao da liturgija pred čovjeka stavlja izbor između dvaju tumačenja istoga događaja: svjedočanstva žena koje susreću Uskrsloga i pripovijesti stražara koje su vođe Sanhedrina podmitile da šire drukčiju priču. Žene, rekao je, naviještaju Kristovu pobjedu nad smrću, dok stražari šire vijest po kojoj smrt ipak pobjeđuje i prema kojoj Isus nije uskrsnuo, nego je njegovo tijelo navodno ukradeno. Iz toga, po Papinim riječima, proizlaze dvije potpuno suprotne interpretacije praznoga groba: jedna je izvor novoga i vječnoga života, a druga izvor konačne smrti.

Lav XIV. rekao je da taj kontrast potiče na razmišljanje o vrijednosti kršćanskog svjedočanstva i o poštenju ljudske komunikacije. Istaknuo je da se istina često zamagljuje onime što se danas naziva lažnim vijestima, insinuacijama i neutemeljenim optužbama, ali je naglasio da, unatoč takvim preprekama, istina ne ostaje skrivena. Naprotiv, rekao je, ona dolazi ususret čovjeku živa i sjajna te osvjetljuje i najgušće tmine. Krist je zato, po njegovim riječima, dobra vijest koju treba navijestiti svijetu: Gospodinova Pasha jest i Pasha cijeloga čovječanstva jer je onaj koji je umro za nas Sin Božji koji je dao svoj život za nas.

Papa je potom svoje misli usmjerio prema narodima koje razara rat, prema kršćanima progonjenima zbog vjere i prema djeci lišenoj obrazovanja. Poručio je da naviještati Kristovu Pashu riječima i djelima znači ponovno dati glas nadi koju nasilni pokušavaju ugušiti. U toj je perspektivi posebno spomenuo i papu Franju, podsjećajući da je upravo godinu dana ranije, na Uskrsni ponedjeljak, predao svoj život Gospodinu. Time je uskrsnu radost povezao s kršćanskim pamćenjem, svjedočanstvom i odgovornošću prema svijetu koji i dalje ostaje ranjen nasiljem.

Papina poruka tako je spojila uskrsnu radost s pozivom na istinoljubivost, odgovorno svjedočenje i suosjećanje prema svima koji trpe zbog rata i progona. U središtu njegova govora nije bila samo pobožna uskrsna čestitka, nego poziv da kršćani biraju istinu uskrsnuća, odbace laž i ravnodušnost te žive nadu koja se ne može ugušiti ni pred najtežim iskustvima ljudske povijesti.