Razgovor s biskupom Paolom Martinellijem, apostolskim vikarom Južne Arabije, o “Instrumentum laboris” za nadolazeće drugo zasjedanje Opće skupštine Sinode.
Iz Ureda za komunikacije Apostolskog vikarijata Južne Arabije
“Sinodalnost se može bolje shvatiti kao priprema za budućnost”, kaže biskup Paolo Martinelli, u intervjuu koji je 16. srpnja vodio Ured za komunikacije Apostolskog vikarijata južne Arabije, nakon objave Instrumentum laboris (IL).
U intervjuu, apostolski vikar pozdravlja IL kao “jasan i jednostavan” dokument koji daje “jasan smjer” za rasprave koje će se održati na Generalnoj skupštini u listopadu.
Razgovor s biskupom Paolom Martinellijem, OFM kap.
P. Koja je vaša prva reakcija na Instrumentum Laboris?
Moja prva reakcija je da je dokument vrlo jasan i jednostavan. To daje vrlo jasan put za raspravu u listopadu. Prošle godine dokument je imao previše tema. Sada se mnoge teme daju različitim komisijama kako bi se produbile misli. Novi Instrumentum Laboris je dobro napravljen, i više se fokusira na temu sinodalnosti.
P. Koji su upečatljivi čimbenici koje ističete u ovom dokumentu?
Konačno, nakon mnogih rasprava, imamo jasniju definiciju sinodalnosti. Iako sinoda nije novi izraz za Crkvu. Postoje različiti aspekti o kojima će se raspravljati ovog listopada prema dokumentu. Neke od tema o kojima će se raspravljati su jedinstvo koje je za nas sklad različitosti, uzajamnost između muškarca i žene – sestara i braće, razumijevanje razlike i blizak odnos između karizmi i službe. Razgovarat ćemo o temi kršćanske inicijacije, identitetu i ulozi svećenika u Božjem narodu, što je crkveno razlučivanje volje Božje, odlučivanje u životu Crkve i drugo. Vrlo sam sretan što sam primio ovaj dokument koji daje jasan smjer za naše razgovore u listopadu.
P. Biskupe, s obzirom na ovaj dokument, kako vidite listopadsku skupštinu Sinode?
Sam sinodalni sabor vrlo je važan u životu Crkve. Veliki je crkveni događaj biti sa Svetim Ocem i brojnim biskupima iz cijelog svijeta. U ovoj sinodskoj skupštini nisu samo biskupi, nego i svećenici, redovnice i laici s pravom glasa o pitanjima o kojima se raspravlja. Sjajno je jer dijelimo prekrasna iskustva iz cijeloga svijeta, razumijemo život Crkve različitih kultura, naroda i puno učimo. To je samo po sebi veliko bogatstvo sinode.
Opet, imamo teme dane u Instrumentum Laboris voditi našu raspravu. Moramo imati na umu da je cijeli Božji narod zamoljen za sudjelovanje kroz biskupijski i kontinentalni proces. O ovoj sinodi u našem vikarijatu vlada veliko oduševljenje među vjernicima.
P. Kako vidite budućnost Crkve s ovom sinodskom skupštinom?
Sinodalnost se može bolje shvatiti kao priprema za budućnost. Sinodalna Crkva nije nova Crkva, već ista Crkva koja će produbiti istinu svoga identiteta. Sinodalnost je uvijek povezana s riječju zajedništvo. Sinodalni način je živjeti poštovanje zajedništva, koje je središte ekleziologije u Drugom vatikanskom saboru. Ova tema dobro povezuje Crkvu u Zaljevu. Mi smo Crkva migranata, s toliko mnogo nacionalnosti, jezika, kultura i obreda. Ali što će biti Crkva ovdje među muslimanima? Za mene, prije svega, ovdje biti Crkva znači biti Kristov svjedok. Jedinstvo naroda Božjeg u različitosti najbolje svjedoči. Zajedništvo je za nas sklad različitosti. Stoga je Sinodalnost usmjerena prema proročkoj nadi prema ovoj stvarnosti.
P. Koja je vaša poruka vjernicima u vašem vikarijatu o ovom dokumentu i Sinodalnoj skupštini?
Prije svega pozivam sve naše vjernike da sinodu i cijeli proces prate molitvom. To je najvažniji dio za svakog vjernika koji svojom molitvom prati Sinodalni sabor. Pozivam vjernike na molitvu da budemo otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Zapravo, On je u Crkvi kao što je duša u tijelu. Drugo, zamolio bih sve da pročitaju Instrumentum Laboris shvatiti gdje smo došli nakon ovog dugog procesa i puta Crkve na ovom sinodskom putu.
Sinodsku skupštinu pratite i putem medijskih objava iz Vatikana. Također ću, kao i prošle godine, napisati neka razmišljanja kako bih ostao u kontaktu sa svojim ljudima tijekom skupštine.
Što je najvažnije, živjeti sve više duh sinodalnog procesa, to jest hodati zajedno. Nigdje drugdje ne možemo bolje doživjeti ‘zajednički hod’ nego u našoj Crkvi u Zaljevu s takvom pluralnošću. Hodajmo zajedno, samo s jednim identitetom kojim smo kršteni. Pokušajte doprijeti do onih koji su se udaljili od Crkve, onih koji se osjećaju izostavljenima, onima koji se osjećaju manje, neželjenima ili neuslišanima. Naša je dužnost, prije svega, da svi osjete da u Crkvi nitko nije izostavljen, da su svi potrebni, svi su važni. Crkva je dom za sve, au ovom domu svi su dobrodošli, svi zajedno putuju.
Na kraju, ne zaboravite moliti za svog biskupa koji je također član sinodalne skupštine u Rimu.
Hvala vam, monsinjore, na vašem vremenu i želim vam puno plodonosnog vremena na Sinodi u listopadu.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
