S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo. (Lk 10, 41)
Liturgija dana (7. listopada):
Prvo čitanje:
Jon 3,1-10
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta, i sažali se Bogu.
Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani – reče mu – idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik – tri dana hoda.
Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bogu zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Psalam:
130,1-8
Ako se grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?
Iz dubine, vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
Evanđelje:
Lk 10,38-42
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec
Ovaj prijateljski susret Isusa s dvjema sestrama, Martom i Marijom, susljedno dolazi nakon epizode o dobrom Samarijancu. Obje prispodobe nalaze se samo kod evanđelista Luke i predstavljaju njegov način tumačenja dviju najvećih zapovjedi Staroga saveza: Ljubiti Boga svim srcem, dušom, umom i snagom svojom, te ljubiti bližnjega kao sama sebe.
Dobri Samarijanac je u prethodnoj prispodobi pokazao tko je bližnji i kako ga ljubiti, a prispodobom o susretu Isusa s Martom i Marijom, evanđelist nam tumači kako ljubiti Boga čitavim svojim bićem.
Marta, koja je bila glavarica kuće i samim time odgovorna za dolično primanje gostiju, svoju je službu nastojala činiti što posvećenije i bolje. Željela je dragoga gosta, samoga Gospodina, ugostiti i poslužiti s mnogo stvari, ali je osjetila preopterećenje poslom i stresom budući da se njena sestra odmah sjela do nogu Gospodina Isusa i pažljivo slušala što je govorio.
Prepoznala je trenutak Gospodinove prisutnosti i željela je ubrati duhovni plod.
Marta tada prelazi granicu, moglo bi se reći, zdravog aktivizma i humanizma te se samom Gospodinu žali da joj sestra ne pomaže i moli ga da ju on potakne na to. Bila je potpuno uvjerena da to što čini treba činiti baš tako kako je ona zamislila. Možda se osjetila izigrano od svoje sestre Marije koja nije sudjelovala u posluživanju pa je tim protestom nju htjela odvojiti od Gospodina.
A Gospodin Isus, prepoznavši da je Marta malo odlutala od onoga što je bitno i suštinski, kritizira taj njezin stav koristeći suprotnost – brineš se za mnogo, a jedno je potrebno.
A ovo jedno sastoji se upravo u slušanju i razmatranju njegove riječi. Ono ima isključivo prvenstvo pred svakom religioznom, pobožnom aktivnošću. Martino dobro djelo i žrtva, kao i ljudski, milosrdni postupak Samarijanca nešto su što se uopće ne stavlja u pitanje. Ljubav prema bližnjem, napose potrebitom, ljubav zvana caritas kao i služenje u Crkvi, zvano diakonia moraju se uvijek motivirati i osnaživati iz slušanja i razmatranja Isusove riječi.
Božju riječ usađenu u srce ništa i nitko ne može iščupati.
Božja riječ u kojoj je prisutan sam Gospodin osobito u obrednim slavljima, treba nam biti hrana koja će nas čuvati od praznog aktivizma i plitkog humanizma. Božju riječ usađenu u srce ništa i nitko ne može iščupati, i zato je u ovoj prispodobi Marija ta koja je odabrala bolji dio. Prepoznala je trenutak Gospodinove prisutnosti i željela je ubrati duhovni plod. Ona nam je poticaj da u svom životu, unutar svoga životnoga staleža znamo urediti svoje vrijeme i dati Bogu ono što mu pripada, kao našem stvoritelju i Ocu. Iz te obogaćenosti i duhovne milosti tada mora proizlaziti i naša akcija, naše poslanje i konkretno predanje za bližnje.
