Hrvatska pošta je u utorak, 10. lipnja 2025., pustila u optjecaj četiri nove prigodne poštanske marke iz serije “Hrvatska marijanska svetišta”. Na markama su prikazani motivi svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske i oltarne slike Čudotvorne Gospe Sinjske, te svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu i kipa Gospe od Utočišta. Ova informacija objavljena je na web stranici Hrvatske pošte posta.hr.
Marke je dizajnirao Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba, a tiskano je 25.000 primjeraka za svaki motiv. Marke su izdane u arčićima od osam maraka s jednim privjeskom. Označene su slovnom oznakom A, što odgovara iznosima poštarina za pismo težine do 50 g u unutarnjem prometu, kao i za dopisnicu ili razglednicu u unutarnjem prometu. Izdanje, uz koje dolazi i prigodna omotnica prvog dana (FDC), može se kupiti u poštanskim uredima i na www.epostshop.hr.
Tekst popratnog letka napisao je doc. dr. sc. Tomislav Ćurić, župnik i upravitelj svetišta Gospe od Utočišta i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.
Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu
Nakon što je Osijek oslobođen od Osmanlija 1687. godine, započela je materijalna i duhovna obnova ovih područja. Duhovnu obnovu predvodili su isusovci, koji su željeli svoj misijski rad staviti pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Stoga su odlučili podići svetište u njenu čast u baranjskom selu Lugu. Međutim, svetište na tom mjestu nije dugo opstalo. Zbog povijesnih i političkih okolnosti, isusovci su 1704. godine prenijeli kip Gospe u Aljmaš. Prema predaji, jedan isusovac je uzeo kip Gospe, zamotao ga u bijelo platno, stavio u čamac i rekao: “Gospo, gdje se zaustaviš, tamo će biti tvoje svetište.” Gospa se zaustavila na obali Dunava u Aljmašu, a vjeruje se da je sama izabrala to mjesto za svoje svetište. Isusovac je mještanima objasnio zašto je Gospa došla u njihovo mjesto i upitao ih jesu li spremni pružiti joj utočište. Kada su potvrdno odgovorili, poručio im je da je od tog dana mogu zvati Gospom od Utočišta. Tako se Gospa u Aljmašu štuje i časti već više od tri stoljeća.
Najteže razdoblje za svetište bilo je tijekom Domovinskog rata, kada su ga četnici potpuno uništili 1991. godine. Devastirali su i srušili aljmašku crkvu, uništivši sve što se u njoj nalazilo. No, pod neobičnim okolnostima, kip Gospe Aljmaške preživio je rušenje crkve. Pronađen je pod ruševinama 1992. godine. Otkriće neoštećenog kipa Gospe bilo je duhovni znak nade da je Gospa željela biti i ostati na tom mjestu, okupljajući brojne štovatelje u svom svetištu. Kip je potom prevezen u Osijek, gdje je poticao vjernike na pobožnost i okupljao ih na molitvu. U to vrijeme, mnogim štovateljima bila je posebno draga pjesma dirljivih stihova “Vratit ćemo Gospu našu, Gospu Aljmašu”.
Povratak Gospe u Aljmaš dogodio se nakon sedam godina progonstva, 1. kolovoza 1998. godine. Iz Osijeka su je prevezli Dravom i Dunavom, u pratnji šezdeset brodica. Gospa je bila na prvoj brodici, koja je nosila simbolično ime “Vukovar ’91”. Pratili su je hrvatska vojska, policija i brojni vjernici, koji su iz sveg srca pjevali pjesmu “Vratili smo Gospu našu, Gospu Aljmašu”. U Aljmašu je Gospu dočekalo mnoštvo hodočasnika. Njen kip je položen na ruševine crkve i svetišta, a od tog trenutka nastavljena su hodočašća Gospi u Aljmaš. Kip Gospe okrunio je zlatnom krunom sveti papa Ivan Pavao II. na veličanstvenom euharistijskom slavlju koje je predvodio u Osijeku tijekom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj 2003. godine.
Danas je svetište Majke Božje Aljmaške jedno od četiri najposjećenija marijanska svetišta u Hrvatskoj. Već više od tri stoljeća, ovo svetište okuplja brojne hodočasnike koji u ovoj oazi pobožnosti i mira pronalaze svoje utočište, obnavljajući i obogaćujući svoju vjeru, nadu i ljubav. Još davne 1759. godine, Antun Kanižlić je zapisao: “Dunavu će prije nestati vode, nego što će prestati teći milost od nje. Drava će se prije vratiti natrag, nego što će milost prestati, Majka Božja Aljmaška, naše utočište.” Neka nas ona uvijek pomaže i zagovara!
Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske
Mirna i veličanstvena, okružena reljefnim brončanim vratima koje je izradio akademski kipar Stipe Sikirica, bazilika Čudotvorne Gospe Sinjske dominira glavnim gradskim trgom. Građena od 1699. do 1712. godine, usprkos ratovima i potresima, do danas je zadržala svoj izvorni izgled. Središnje mjesto, kako u bazilici tako i u srcima Sinjana, zauzima slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Naslikao ju je nepoznati autor u 15. ili 16. stoljeću.
Blago nagnuta, s pogledom uprtim prema dolje, bdije nad svojim narodom otkako su je prognanici iz Rame, protjerani turskom invazijom, donijeli u Cetinsku krajinu kao svoje najveće blago i oslonac. Povijesni izvori, uključujući franjevačke zapise i izvještaje zapovjednika obrane grada Jurja Balbija, tvrde da je Sinj 1715. godine zauvijek oslobođen od turske vlasti zahvaljujući njenom čudotvornom utjecaju. Kao znak zahvalnosti, Sinjani su 1716. godine okrunili sliku zlatnom krunom na kojoj je bilo uklesano: IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.). Danas je slika smještena u srebrni okvir s reljefom sinjske tvrđave na poleđini (autor je kipar Ante Jakić) i ukrašena zavjetnim darovima vjernika.
Osim oltara posvećenog Gospi, u crkvi se mogu pronaći i oltari svetog Josipa, svetog Frane, svetog Ante i svetog Nikole. U prezbiteriju dominira kameni oltar bl. Alojzija Stepinca, djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića, kao i vitraji akademskog kipara Antona Vrlića. Iznad ulaznih vrata smješteni su vitraji koji prikazuju Uznesenje Blažene Djevice Marije, likove fra Pavla Vučkovića i sv. Nikole Tavelića. Na bočnim zidovima lađe nalaze se evanđelisti, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji Ante Antić, svi radovi akademskog slikara Ivana Grgata. Iza glavnog oltara nalazi se mozaik i vitraj s prikazom Krunjenja Blažene Djevice Marije i Krista na križu, djelo akademskog slikara Josipa Botterija Dinija. U unutarnjem crkvenom dvorištu smješten je brončani reljef autora Kuzme Kovačića s likom Gospe Sinjske okrunjene s dvanaest zvijezda, detalj identičan onome na vratima franjevačke crkve na Šćitu u Rami.
Današnji zvonik, visok 43,5 metara i s četiri nova zvona, dovršen je 1927. godine na mjestu starog zvonika iz 1775. godine, koji je bio izgrađen od muljike, kamena karakterističnog za gradnju u ovom području. Godine 1958. blagoslovljene su nove orgulje, rad tvrtke Franc Jenko iz Ljubljane. Crkva je posvećena 2009. godine na blagdan Uzašašća, zajedno s novim oltarom i Gospinim kipom u samostanskom dvorištu, djelom akademskog kipara Josipa Marinovića.
Crkva i samostan upisani su u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro sakralne graditeljske baštine.
Tekst koji ste poslali ne sadrži nikakav sadržaj za prepravak. Molim vas da pošaljete tekst koji želite da prepravim.
