Župa Uznesenja BDM u Crikvenici proslavila svečano župnu svetkovinu Velike Gospe. U župnoj crkvi Uznesenja BDM riječki nadbiskup Mate Uzinić predslavio je 14. kolovoza euharistijsko slavlje, a nakon mise, zajedno s okupljenim svećenicima i vjernicima, uputio se u procesiju sa svijećama ulicama grada.
Govoreći o kratkom, ali sadržajnom tekstu pročitanog evanđelja (Lk 11,27-28), nadbiskup je izdvojio rečenicu koju je povikala žena iz mnoštva: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!” Može li se itko radovati uspjehu djeteta više od majke? Odatle kreće i ovaj blagoslov žene kojim ona izražava pohvale Isusu, svjesna da je zbog njega najradosnija upravo njegova majka. Isto tako, kao što se majka raduje više od bilo koga zbog uspjeha svoga djeteta, jer je to i njezin uspjeh, vjerojatno nitko nije više pogođen zbog neuspjeha ili promašaja svoga djeteta nego što je to njegova majka, započeo je ovim riječima Uzinić propovijed.
„Kako je teško majci kada vidi da djetetu ne ide onako kako bi ona htjela, kada ide u smjeru u kojemu ne treba ići, osobito kada bi željela nešto napraviti za dijete, a nalazi se pred zidom i ne može ništa napraviti. Takva je bila i žena iz ovog ulomka.“ Prema apokrifima, ova žena bila je iz Nazareta i poznavala je Mariju i Isusa. Imala je sina iste dobi kao Isus i zvao se Dizma. Za razliku od Isusa, Dizma se pridružio zelotima i život završio na križu kao razbojnik. Ovaj majčin uzvik je i molitva nade i zbog te molitve, koja je prožeta tugom za svoje vlastito dijete dok hvali drugo dijete, u njezinom sinu će se dogoditi promjena. Bog hita da nas usliši, no onima za koje molimo treba vremena da prihvate tu molitvu koju Bog uslišava, rekao je nadbiskup pojašnjavajući da je Dizma kasnije postao „dobar razbojnik“, onaj koji je branio Isusa i koji je na kraju čuo utješne riječi da će biti s Isusom zajedno u raju.
Evanđelje se ne zaustavlja samo na navedenim ženinim riječima nego se nastavlja Isusovim odjekom: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” Slušanje i čuvanje Božje riječi za Isusa nadilazi radost i blaženstvo majčinstva. Isus, nastavlja Uzinić, ne niječe radost majčinstva i očinstva, kao što poznaje i poteškoće majčinstva i očinstva. On je realan i zato kaže da ima „nešto više“, nešto bolje, i da je to više i bolje slušanje i čuvanje Božje riječi čime je moguće biti daleko radosniji i blaženiji, jer kroz Božju riječ nas Bog priprema za trenutke radosti i žalosti. On daje smisao kada se sve čini besmisleno, radost kada se čini da za nju nema mjesta, kao što će se to dogoditi Mariji pod Isusovim križem, kazao je nadbiskup.
„Marija je ona koja je najprije blažena na Isusov način, na način slušanja i vršenja Božje riječi, a blaženstvo na način o kojem govori ova žena jest tek posljedica. Marija ne bi mogla biti Isusova majka po tijelu da nije najprije bila i postala Isusova majka po vjeri. Lukino evanđelje je Marijin portret koji je prikazuje kao poniznu službenicu Božju. Poniznost je preduvjet da se sluša. Marija je Božju riječ slušala i pohranjivala u svome srcu, o njoj razmišljala i po njoj živjela i kada je nije razumjela. Zato je mogla reći: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’“
U tom kontekstu nadbiskup je spomenuo sv. Maksimilijana Kolbea koji je, darujući svoj život umjesto drugoga, usmrćen 14. kolovoza 1941. u Auschwitzu. U jednome svome pismu tvrdi da nema sumnji da je za nas volja Marijina, volja Božja. Objašnjavajući tu tvrdnju Kolbe kaže da kada se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjega milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim. Zato nas potiče da dopustimo da ona nama upravlja i da nas vodi. Budimo mirni pod njezinim vodstvom. Ona će se za sve pobrinuti i spremno nam priteći u pomoć, rekao je Uzinić.
Kolbeovo mučeništvo, dar za drugoga po uzoru na Isusa, dokaz je da ga je Bezgrešna Djevica pratila i u najtežim trenucima i da ga nije iznevjerila. Ona neće ni nas iznevjeriti, poručio je propovjednik. „Ona je naša majka po vjeri, ali i po svome sinu koji je naš brat i Gospodin. Ona je istovremeno i jedna od nas. Ona je slika Crkve koja ima istu zadaću kao i Marija: uvijek slušati Božju riječ, promišljati o njoj tumačeći je u duhu vremena, po njoj živjeti i drugima propovijedati. I Crkva ima zadaću nama upravljati, voditi nas u našim potrebama, priteći nam u pomoć Božjom riječju, sakramentima i molitvom. Marija nije samo model Crkve, nego i model prema kojemu se mi trebamo oblikovati. Kvaliteta našeg ‘biti kršćanin’ ovisi o tome kako i koliko poput Marije slušamo Božju riječ, pohranjujemo je u srce, o njoj promišljamo i u skladu s njom živimo.“ Svi mi možemo biti po vjeri „Isusove majke“ ukoliko se poput nje odazivamo Božjem pozivu služeći Bogu u bližnjima. Samo tako, kao i Marija, možemo začinjati i rađati Krista u svome vremenu i s Marijom koju slavimo kao onu koja je na nebo uznesena, i mi biti blaženi u vječnosti, rekao je nadbiskup.
Zaključujući je poručio da nasljedovati Mariju ne znači „živjeti njezin život“. Crkva u svim vremenima ima svoj život i poslanje koje mora biti usklađeno sa znakovima vremena. U tom smislu apostrofirao je papu Pavla VI. koji je poručio da nas Crkva potiče da se uključimo u plan spasenja i da na tom putu kao primjer nasljedovanja imamo Mariju, odnosno onu koja nasljeduje Krista. Ističući osobito društveni ambijent Marijinog vremena, koji više ne postoji, papa Pavao VI. je istaknuo kako to nasljedovanje treba biti u konkretnim životnim okolnostima, onima koje svatko od nas živi. Kako? Poput Marije. Potpuno i s punom odgovornošću prihvaćajući Božju volju – slušajući pažljivo Božju riječ i čuvajući je, odnosno živeći po njoj, zaključio je Uzinić.
Objavljeno: 15. kolovoza 2024.