Podijeljeni kršćani približit će se jedni drugima samo ljubeći Boga i ljubeći svoje bližnje, služeći jedni drugima i ne upirući prstom u krivnju za greške iz prošlosti, rekao je papa Franjo.
Zatvarajući Tjedan molitve za jedinstvo kršćana večernjom molitvenom službom 25. siječnja u rimskoj bazilici svetog Pavla izvan zidina, Franji se pridružio anglikanski nadbiskup Justin Welby iz Canterburyja, a na kraju bogoslužja dva povjerena para anglikanskih i katoličkih biskupa iz 27 zemalja da “zajedno svjedoče nadu koja ne vara i jedinstvo za koje je naš Spasitelj molio”.
Sudjelovali su i članovi Mješovitog međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Istočnih Pravoslavnih Crkava, koji su se sastali u Rimu, te predstavnici pravoslavnih, protestantskih i anglikanskih zajednica u Italiji.
Franjo se u propovijedi osvrnuo na temu proslave molitvene osmine 2024.: „Ljubi Gospodina Boga svoga… i bližnjega svoga kao samoga sebe“ iz Luke 10,27.
Odlomak dolazi iz evanđeoske priče u kojoj učenjak zakona pita Isusa što mora učiniti da naslijedi život vječni. Nakon što je Isus potvrdio potrebu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, učenjak pita: “A tko je moj bližnji?”
Ovo pitanje pokušava podijeliti, odvojiti ljude na one koje trebamo voljeti i one kojih se trebamo kloniti, rekao je Franjo. “Ova vrsta podjele nikada nije od Boga; ona je od đavla.”
Samo ljubav koja postaje besplatna služba, samo ljubav koju je Isus naučavao i utjelovio, približit će odvojene kršćane jedne drugima, rekao je. “Samo će nas ona ljubav, koja se ne poziva na prošlost da ostane po strani ili da upire prstom, samo ona ljubav koja, u ime Božje, stavlja našu braću i sestre pred čvrstu obranu naših vlastitih vjerskih struktura.”
Iako nije bilo predviđeno, Welby je također ponudio razmišljanje na službi, objasnivši da ga je Franjo pozvao na to.
Kršćani, rekao je, kao pojedinci i kao crkve mogu odabrati hoće li se ljutiti ili voljeti. “Ljutnja nas zatvara; naše suparništvo ili nesklonost našoj braći i sestrama odsijecaju nas od slobode koju Bog nudi svojoj crkvi.”
Ali, rekao je nadbiskup, “Crkva zahvaćena vatrom Božje ljubavi po Duhu Svetom bit će crkva pomirenja, crkva nade, crkva ozdravljenja”, to će biti crkva koja se može “brinuti za milijune, milijarde koji su pored ceste u boli, izgubljeni i pate.”
Kršćani se, rekao je Franjo u propovijedi, nikada ne bi smjeli pitati tko je njihov bližnji jer “svaki je krštenik ud jednog tijela Kristova; štoviše, svatko na ovom svijetu moj je brat ili moja sestra, a svi zajedno skladamo tu ‘simfoniju čovječanstva’ čiji je Krist prvorođenac i otkupitelj.”
Franjo je pozvao ljude da se zapitaju: “Ponašam li se ja, a onda i moja zajednica, moja crkva, moja duhovnost, kao susjed? Ili su zabarikadirani u obrani vlastitih interesa, ljubomorni na svoju autonomiju, uhvaćeni u kalkulaciji onoga što je u vlastitom interesu, graditi odnose s drugima samo kako bi nešto dobili za sebe?”
Ako se radi o potonjem, rekao je, “to ne bi bila samo stvar pogrešnih strategija, nego i nevjernosti Evanđelju”.
Molitveni tjedan svake godine završava na blagdan obraćenja sv. Pavla. Na početku liturgije, Franjo, Welby i talijanski pravoslavni metropolit Polikarpos, predstavnik Ekumenskog patrijarhata u Rimu, molili su se pred, kako se vjeruje, grobom svetog Pavla.
Prema Djelima apostolskim, sveti Pavao nakon obraćenja odmah pita: “Što mi je činiti, Gospodine?”
Kršćani, iako podijeljeni, rekao je papa, također se moraju pitati: “Što nam je činiti, Gospodine?”
Prvi odgovor, rekao je Papa, je “moli”.
“Molitva za jedinstvo je primarna odgovornost na našem zajedničkom putu”, rekao je. „I to je sveta odgovornost, jer znači biti u zajedništvu s Gospodinom, koji je iznad svega molio Oca za jedinstvo.“
Franjo i Welby također su molili za mir, prisjećajući se posebno naroda Izraela i Gaze, Ukrajine, Sudana, Južnog Sudana i Konga.
Kad je sveti Pavao pitao Boga što mu je činiti, rekao je papa, Gospodin mu je rekao: “Ustani i idi.”
“Ustanite, kaže Isus svakome od nas i našim naporima u korist jedinstva”, rekao je Papa. „Ustanimo dakle u ime Kristovo iz naše umorne rutine i krenimo iznova, jer on to hoće, i to hoće ‘da svijet vjeruje’. “
