Ljepota križa
Praktični vjernik

Ljepota križa

Danas slavimo blagdan uzvišenja Svetog križa; Dan u kojem Crkva veče Kristov križ kao nužni instrument za naše spasenje. Neki bi križ mogli vidjeti kao morbidni podsjetnik na razmačenost čovjeka ili nasilni i nepotreban prikaz Kristove strasti i smrti. Ali uistinu, Kristov križ je poziv na srce svakog kršćanina, sam put do njegovog posvećenja i najvjerniji oblik ljubavi koji ikada može posjedovati.

U ranim danima moje reverzije, čitao sam mnoge knjige poznatih protestantskih televangelista koji su promovirali “teologiju prosperiteta”, lažno pojam da Bog uvijek nagrađuje pobožne kršćane materijalnim i zemaljskim dobitkom. Činilo se da njihova učenja toliko obećavaju – bogatstvo, posjedovanje, položaj – osiguravajući sve Kristove sljedbenike mogućeg života užitka i utjehe. Kao kolijevka-katolička koja traži Božju istinu, u početku se činilo privlačnim-osvježavajući pogled nakon života učinjavanja da je patnja bitan komad kršćanskog života, a nedjelja nakon nedjelje gledanja u krvavi korpus prikovan na hrapav križ.

Ubrzo sam, međutim, otkrio da ova ideologija stalne pogodnosti i svjetovna dobitka za vjerovanje kršćanina ne zadovoljava logično ili duhovno. Činilo se da je to lažno kao i zubasti grin na licu televangeliste tijekom njegovih nedjeljnih jutarnjih propovijedi.

Ono što mnogi protestanti tako oštro negiraju je temeljna stvarnost i nužnost patnje u našem ljudskom stanju nakon Eden. Oni podučavaju ove teorije prosperiteta i imaju prazne križeve koji visi nad njihovim propovjedanjima. Čini se da im potpuno propuštaju ljepotu i vrijednost križa.

Trudio sam se dugi niz godina da izgradim život koji bi bio oslobođen patnje. Činilo se dostižnim, pogotovo živjeti u našem društvu usmjerenom na cilj, u kojem sami možete kupiti knjige o samopomoći na gotovo svaku temu. Neprestano sam se brinuo o svakom aspektu svog života – mojim odnosima, financijama i karijeri. Pokušao sam ugoditi svima, uključujući Boga, pazeći da provjerim svaku kutiju, prešao je svaki “T” i iscrpio svaki “ja”. Bilo je potpuno iscrpljujuće i činilo se da su se stvari raspale unatoč mojim ljutim naporima da se uvjerim da nisu.

U svojoj srži, bojala sam se trpjeti, bojala se križa koji će mi Krist staviti na ramena i nisam siguran da li imam snage da ga nosim ili ne. Nakon godina ovog iscrpljujućeg rada i mnogih razgovora s mojim duhovnim direktorom, shvatio sam da, ni na koji način, ne mogu pobjeći od križeva ovog života i da što sam više pokušavao, to sam više pretrpio. Bila je to otrežnjujuća spoznaja koja se susrela s mješavinom gorčine i olakšanja.

Nakon što sam prihvatio ovu temeljnu istinu, moj se život polako postao vrlo različit. Prestala sam se brinuti, prestala užurbano tražiti i pokušavati zakrpiti svaku malu pukotinu u svom životu. Naučio sam vjerovati u Božji plan za mene, da je imao na umu moje najbolje namjere i da iako sam patio, mogao bih ujediniti svoju bol u njegovu i ponuditi je za spas duša ili za blagoslove onih koje sam volio. Prihvaćanje mog križa značajno je promijenilo moj život u unutrašnjosti i doveo me do većeg unutarnjeg mira i ljubavi prema Isusu. Tijekom vremena kada sam bio u toliko boli da sam jedva podigao glavu, uspio sam pogledati raspelo visi nad vratima svoje spavaće sobe i vidjeti samu ljubav. Napokon sam razumio. I iako je moj križ bio strašno bolan teret, uspio sam sebi reći: “Ovdje u ovome postoji ljepota.”

Ponosno je i arogantno misliti da je naš spasitelj koji je patio morao izdržati krvavu strast i smrt, a mi, kao pripadnici njegovog tijela, možemo živjeti ugodan, prikladan život oslobođen nevolje i boli i još uvijek ga uspijemo u nebo. Ni na koji način to nikada ne može biti moguće. Moram priznati, i dalje živim svoj život s ovom idejom. Još uvijek se borim da uvijek prihvaćam križeve koje mi Bog traži da nosim. Mnogo puta padnem ili ih želim odbaciti i pobjeći u prazan život koji sam prije živjela. Mi smo sakupljena bića i nikada neće biti oslobođena tog iskušenja. Ali u našim srcima moramo shvatiti da i mi moramo patiti kao što je to učinio Krist. Međutim, imamo nadu da ćemo dijeliti i u slavi njegovog uskrsnuća. U doba neizmjerne borbe, još uvijek se možemo prilijepiti za to obećanje. Možemo vjerovati da nas Bog, Stvoritelj naših srca i naš božanski kirurg, pročišćava svojim ljubavnim križevima.

On je s nama, pati pored nas, i jača nas za svaki korak putovanja.

Kroz njega smo također pristupili vjerom u ovu milost u kojoj stojimo i radujemo se nadi u slavu Božju. Više od toga, radujemo se svojim patnjama, znajući da patnja proizvodi izdržljivost, a izdržljivost proizvodi karakter, a karakter proizvodi nadu, a nada nas ne srami, jer je Božja ljubav ulijevala u naša srca kroz Duh Sveti koji nam je dao.”-Rimljanima 5: 2-5

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Otpadanje čovječanstva od doživljavanja Boga kroz prirodu

Katoličke vijesti

Hoćemo li slušati Ivana Krstitelja?

Katoličke vijesti

10 sjajnih knjiga za čitanje tijekom korizme

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti