Dana 24. prosinca 2024., na dan kada je papa Franjo otvorio vrata vatikanske bazilike, obilježavajući tako početak Jubilarne godine nade, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdao je dekret u ime Svetog Oca (prot. br. 703/24) kojim je slavlje svete Terezije iz Kalkute, djevice, upisano u kalendar rimskog obreda 5. rujna kao neobavezan spomendan, navodi se u tekstu kardinala Arthura Rochea, prefekta Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a koji je objavljen u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 11. veljače, prenosi IKA.
Ovim upisom u Opći rimski kalendar, Sveti Otac odgovorio je na molbe biskupa, redovnika i vjerničkih udruga. Nakon pažljivog razmatranja utjecaja duhovnosti svete Terezije iz Kalkute u cijelom svijetu, cilj upisivanja ovog liturgijskog slavlja u Kalendar ima kao cilj predložiti ju kao iznimnu svjedokinju nade za one koji su tijekom života bili odbačeni.
Zajedno s Dekretom objavljeni su i tekstovi na latinskom jeziku koji će se dodati svim kalendarima i liturgijskim knjigama za slavlje mise i liturgije časova, kao i Rimskom martirologiju.
Sada je na Biskupskim konferencijama da prevedu, odobre i, nakon potvrde ovog Dikasterija, objave liturgijske tekstove za ovo slavlje, kako je predviđeno važećim normama (vidi Apostolsko pismo u obliku motuproprija Magnum principium).
U svojoj homiliji na euharistijskom slavlju prigodom kanonizacije Terezije iz Kalkute (4. rujna 2016.), papa Franjo ju je opisao kao velikodušnu djeliteljicu božanskog milosrđa koje je, poput „soli“ koja je davala okus njezinom radu i poput „svjetla“ koje je svjetlilo u tami, proželo sve što je postigla.
Tako je ova Božja službenica, koja je služila najsiromašnijima među siromašnima, autentična ikona milosrdnog Samarijanca. „Njezino poslanje na rubovima gradova i na egzistencijalnim rubovima“, kako je primijetio Sveti Otac u homiliji, „ostaje i u naše vrijeme kao rječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima među siromasima“.
U liturgijskim tekstovima ovog slavlja Zborna molitva nam otkriva srž njezine duhovnosti: poziv da utažimo žeđ Isusa Krista na križu odgovarajući s ljubavlju na potrebe najpotrebitijih. Zbog toga molimo Boga Oca da nasljedujući njezin primjer služimo Kristu prisutnom u našoj braći i sestrama koji pate.
Kao prvo čitanje za ovo liturgijsko slavlje uzeto je čitanje iz Knjige proroka Izaije o Bogu ugodnom postu (usp. Iz 58,6-11), a zatim slijedi Psalam 33: „Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba.“
Evanđelje po Mateju, kojemu prethodi Aleluja koja naglašava objavu otajstava Kraljevstva malenima (usp. Mt 11,25), donosi prekrasan tekst koji, nakon popisa djela milosrđa, sadrži riječi koje je Majka Terezija oživjela na čudesan način: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40).
Što se tiče liturgije časova, nakon kratkog životopisa, tekst za drugo čitanje u Službi čitanja preuzet je iz pisma koje je svetica napisala ocu Josephu Neuneru 1960., u kojem, otvarajući svoju dušu, očituje tamu Božje odsutnosti s kojom je živjela mnogo godina, ali koju je s radošću prinosila Bogu, kako bi, vjerno podnoseći ovu kušnju, mnoge duše bile prosvijetljene.
Liturgijski tekstovi završavaju tekstom za Rimski martirologij koji je sada stavlja na prvo mjesto među slavljima 5. rujna.
„Neka nam upis ovog slavlja u Opći rimski kalendar pomogne promatrati ovu ženu, svjetionik nade, malena rasta, ali velike ljubavi, svjedokinju dostojanstva i ponizne u služenju u obrani svakog ljudskog života i svih onih koji su bili napušteni, odbačeni i prezreni čak i u skrovitosti majčine utrobe“, ističe se u Dekretu.
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.
