Libanonski kršćani slave Assadov pad, vide ga kao pravdu za godine ugnjetavanja
Europa

Libanonski kršćani slave Assadov pad, vide ga kao pravdu za godine ugnjetavanja

ACI MENA, 10. prosinca 2024. / 17.20 sati

Nakon pada Assadovog režima u Siriji, ulice Libanona su živjele od slavlja. Crkvena su zvona zvonila dok su se libanonski kršćani masovno okupljali, uzdignuti seizmičkom političkom promjenom. Zastave su se pobjedonosno vijorile dok su se slatkiši prenosili iz ruke u ruku, a vatromet je ispunio nebo, bacajući svjetlo na naciju dugo zasjenjenu nemirima.

Ali zašto su libanonski kršćani tako gorljivo reagirali na ovu vijest iz susjedne zemlje?

Mračna povijest

Libanonski kršćani dugo su gajili neprijateljstvo prema Assadovom režimu, koji je njihovu zemlju okupirao 29 godina. Ova okupacija je okončana 2005. godine nakon Cedar revolucijagdje su se Libanonci iz svih sekti ujedinili u prosvjedu.

Unatoč formalnom prestanku sirijske kontrole, utjecaj režima se zadržao, a duhovi prošlosti nikada nisu istinski otišli. I pod Hafezom i pod Basharom al-Assadom, libanonski kršćani pretrpjeli su značajnu patnju.

Utjecaj djelovanja i zločina režima ostavio je dubok i trajan trag. Libanonac novinari suočeni s otmicama, sakaćenjima i pogubljenjima zbog svog protivljenja. Medijske kuće su napadnute i nasilno zatvorene. Politička ubojstva bila su uobičajena, a svakodnevni život civila bio je pokvaren ponižavanjem, mučenjem i ispitivanjem od strane sirijskih obavještajaca.

Građani Libanona suočili su se s sumornom stvarnošću podnošenja sirijskih kontrolnih točaka unutar vlastite zemlje, od kojih je svaki prijelaz bio pun potencijalne opasnosti. Učenici su nasilno izvođeni iz učionica i pretučeni.

Gradovi poput Zahleha — jednog od najvećih većinski kršćanskih gradova u Libanonu i na Bliskom istoku — izdržali su opsade, dok su četvrti poput Ein el-Remmaneha i Ashrafieha neizmjerno stradale pod teškim granatiranjem. Automobili bombe, granatiranje vitalnih opskrbnih brodova i masakri ovjekovječili su klimu straha i represije.

Gotovo svaka kršćanska libanonska obitelj ima priču o patnji zbog okupacije Libanona od strane Assadovog režima.

Na X (bivši Twitter) počeli su građani Libanona dijeljenje osobne i obiteljske priče koje ističu te mračne i opresivne dane. Osvrćući se na ovu mračnu povijest, vijest nije bila važna samo za Siriju nego i za Libanon, koji je neizmjerno patio pod Assadovom vladavinom.

Libanonski kršćani slave pad Assadovog režima u Siriji 8. prosinca 2024. Zasluge: Mirella Mansour
Libanonski kršćani slave pad Assadovog režima u Siriji 8. prosinca 2024. Zasluge: Mirella Mansour

U intervjuu za ACI MENA, CNA-ovog partnera za vijesti na arapskom jeziku, Jean Bou Assi, 27-godišnji libanonski kršćanski aktivist koji se pridružio slavljeničkom okupljanju, reagirao je na vijest.

“Želio sam izraziti svoju sreću kao libanonski kršćanin nakon ovog povijesnog događaja”, rekao je. “Pad Assadovog režima duboko je povezan s godinama ugnjetavanja, okupacije i ubojstava koje je Libanon pretrpio pod ovim režimom. Kao libanonskih kršćana, naša povijest i sudbina često su bile povezane s libanonskim entitetom (koji Assadov režim ne priznaje). Činjenica da je libanonski entitet izdržao unatoč postojanju ovog opresivnog režima značajan je razlog za slavlje nakon njegovog pada.”

Pravda je zadovoljena

Mnogi kršćanski Libanonci pad Assada vide kao oblik zadovoljenja pravde.

Bou Assi opisao je atmosferu, napomenuvši da su povici “Bachir hay fina” (“Bachir živi među nama”) ispunili zrak, zazivanje sjećanja na novoizabranog predsjednika Bachir Gemayel.

(Priča se nastavlja u nastavku)

Pretplatite se na naš dnevni bilten

Gemayel je bio istaknuti libanonski kršćanski vođa koji je ubijen 1982.

Bou Assi je objasnio da se za mnoge to čini kao trenutak pravde za Gemayela.

“Mnogi smatraju da je predsjednik Bachir konačno osvećen, budući da je Sirija bila uvelike upletena u njegovo ubojstvo”, objasnio je. “Ovaj osjećaj je pojačan poviješću Sirije davanja azila njegovom ubojici, Habibu Chartouniju, čak i nakon što ga je oslobodio 1990. Ljudi sada čekaju akciju nove sirijske administracije, nadajući se da će predati Habiba Chartounija kada bude identificiran.”

Na sličan način, Michel Moawad, član parlamenta i osnivač Pokreta za neovisnost, podijelio je dirljivu počast svom ocu, Renéu Moawadu, koji je bio predsjednik Libanona.

“Mirno spavaj tata, jer je nebeska pravda postignuta na zemlji, čak i ako je trebalo neko vrijeme,” Moawad rekao je u srdačnoj poruci.

Nayla Tueni, izvršna direktorica An-Nahara, jedne od najutjecajnijih libanonskih novina, objavila je članak u čast svog oca, Gebran Tueninovinar ubijen zbog oštre kritike Assada. Ona naslovljen to “Gebranu i svim mučenicima: Pravda sudbine”.

MTV, glavni libanonski TV kanal, zatvorio je Assadov režim 2002. godine, što im je dalo snažan razlog da ovaj tjedan slave pad režima. U jednom od svojih postova, to napisao: “Tiraninov režim je pao, ali MTV je ostao.”

Jean Bou Assi. Zasluge: Fotografija zahvaljujući Jean Bou Assi
Jean Bou Assi. Zasluge: Fotografija zahvaljujući Jean Bou Assi

Tračak nade

Imena libanonskih državljana za koje se vjeruje da su u sirijskim zatvorima postala su središnja točka libanonskih medija, potaknuvši nadu za ponovnim susretima s voljenima.

Od 1975. više više od 17.000 Libanonaca je nestalo, a nema konačne brojke koliko ih je još živih u Assadovim zatvorima. Međutim, obitelji su aktivne dijeljenje objave o svojim nestalim rođacima, gajeći nadu u njihov povratak.

Jedan zatočenika, držan 32 godine zbog svoje povezanosti s Libanonskim snagama — kršćanskom strankom i pokretom otpora protiv Assada — pušten je i vraćen svojoj obitelji u Libanon. Mnogi drugi sa zebnjom iščekuju još takvih okupljanja i povratak drugih zatočenika.

Libanonci se također nadaju da će izbjeglička kriza, koja je opterećivala zemlju, sada početi popuštati.

“S ponovnim izbijanjem rata u Siriji, ranije sam se bojao da će se Libanon suočiti s još većim priljevom izbjeglica, dodajući 2 milijuna sirijskih izbjeglica koje su već smještene – teret koji je opteretio libanonsku demografiju, gospodarstvo i infrastrukturu”, rekao je Bou Assi.

“Mnogi Sirijci naveli su strah od zlostavljanja od strane Assadovog režima kao razlog zašto se ne vraćaju kući. Sada kada je Assad otišao, ovo opravdanje više ne vrijedi. Libanonska vlada će biti u jačoj poziciji da se pozabavi krizom, provodeći mjere koje potiču izbjeglice da se vrate u Siriju.”

Nedavni događaji također su lišili Hezbollah ključnog saveznika i pristaše. Kao značajan politički podupiratelj, dobavljač oružja i pomagač Hezbollahovih operacija preko graničnih krijumčarskih ruta — osobito u trgovini kaptagon — Assadov odlazak označava ključnu promjenu.

“S nestankom podrške Sirije i oslabljenim Hezbollahom posljednjim ratom s Izraelom prije dva mjeseca, pokušaji ponovnog naoružavanja skupine bit će znatno ometeni. Ova će izolacija poremetiti Hezbollahovu logističku i političku mrežu, tjerajući ga u još nesigurniji položaj unutar promjenjive dinamike moći u Libanonu,” rekao je Bou Assi.

Ovu novootkrivenu izolaciju Hezbollaha njegovi protivnici vide kao stratešku priliku.

Samir Geagea, vođa Libanonskih snaga, najveće kršćanske stranke u Libanonu, izraženo svoje dugogodišnje frustracije i sadašnje nade u intervjuu za kanal MTV.

“Tijekom proteklih 50 godina, režim Hafeza i Bashara al-Assada bio je najveća prepreka izgradnji države u Libanonu”, rekao je Geagea. “Bez obzira kakva će biti situacija u Siriji nakon Assada, nemoguće je da će biti gora od Assada. Ne znam što nas čeka s novim sirijskim vlastima, ali nema ništa gore od Assada.”

Iskoristivši trenutak, Geagea je pozvao Hezbollah da ili preda svoje oružje ili ga proda, pozivajući na kolektivne napore za izgradnju države u Libanonu. U jednom je tweetu imao jak poruka: “Za Hezbollah, igra gotova.”

S promjenom situacije, postoje i nade za poboljšanje odnosa između dviju zemalja koje dijele brutalnu povijest.

“Iako je još rano predviđati budućnost, i dalje sam optimist da Libanon i Sirija mogu okrenuti stranicu prema novom poglavlju prijateljstva”, rekao je Bou Assi. “Ovo bi moglo označiti kraj sirijske agresije na Libanon, od negiranja postojanja Libanona kao neovisnog entiteta do njegove vojne okupacije i omogućavanja naoružavanja Hezbollaha. Pad Assadovog režima mogao bi zatvoriti vrata ovoj mračnoj eri, otvarajući put za bolji odnos temeljen na uzajamnom poštovanju.”

Libanonski kršćani slave pad Assadovog režima u Siriji 8. prosinca 2024. Zasluge: Jean Bou Assi
Libanonski kršćani slave pad Assadovog režima u Siriji 8. prosinca 2024. Zasluge: Jean Bou Assi

Radost usred neizvjesnosti

Iako postoji radost zbog kraja brutalnog režima, strah i skepticizam prirodno i dalje postoje.

Tranzicijski proces ostaje nejasan, a Libanon mora biti oprezan protiv potencijalne infiltracije pro-Asadovih obavještajnih snaga i zapovjednika putem ilegalnih prijelaza.

Štoviše, Libanon još nije slobodan od sukoba kao privremenog prekid vatre bio je predviđen za 60 dana. Osim toga, Libanon se mora pozabaviti svojim značajnim izazovom i slonom u sobi: Hezbollahom.

Libanonski kršćani možda ne znaju što će se sljedeće dogoditi u Siriji ili čak u Libanonu, ali su itekako svjesni nesagledivih zločina koje je nad njima počinila obitelj Assad. Za sada je vrijeme za veselje.

Romy Haber

Romy Haber libanonska je novinarka i istraživačica s diplomom novinarstva i postdiplomskim studijem međunarodne sigurnosti, specijalizirana za pitanja manjina na Bliskom istoku.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Vrhunski kanadski glumac Donald Sutherland preminuo je u 88

Katoličke vijesti

Massachusetts pokreće ‘prvi u zemlji’ pokušaj ciljanja centara za trudnice

Katoličke vijesti

Nadbiskup Port-au-Princea: ‘Na Haitiju postoji stvarna opasnost od građanskog rata’

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti