Mons Mounir Khairallah (71), maronitski biskup iz Libanona, ovih dana boravi u Rimu na drugom zasjedanju Sinode o sinodalnosti. Za vrijeme stanke ispričao je svoju životnu priču u kojoj se očituje drama njegove domovine Libanona, pogođenog nedavnom eskalacijom sukoba između Izraela i Hezbollaha.
Mikael Corre, stalni dopisnik iz Vatikana, La Croix, 9.10.2024.
Mons Mounir Khairallah prisjeća se kako je u travnju 1978. godine, na trgu lučkog gradića Batrouna, nedaleko od Beiruta, kao 25-godišnji svećenik, pred više od 400 mladih ljudi neumorno govorio o potrebi praštanja. Rat u Libanonu počeo je tri godine ranije i neki su bili “dobro naoružani“, priča biskup. Pridružili su se različitim milicijama koje su se suprostavljale Izraelcima, Palestincima, Sirijcima…
Sabrani u Velikom tjednu, mladi ga slušaju dok propovijeda o Evanđelju Svetog Luke (“Ljubite svoje neprijatelje”), o Vjerovanju (“oproštenje grijeha”)… Uzalud. “Shvatio sam da poruka ne prolazi”, prisjeća se četrdeset sedam godina kasnije biskup kojeg sam susreo u ponedjeljak, 7. listopada u jednom kafiću u Rimu, u blizini isusovačke Generalne kurije, za vrijeme stanke na Sinodi o sinodalnosti. “Tada sam zašutio i ostali smo nekoliko minuta u tišini”, kaže danas ovaj 71-godišnjak. „A onda sam mladima ispričao svoju životnu priču“.
Mounir Khairallah rođen je 2. siječnja 1953. u selu Mrah El-Zaiyat, nedaleko Batrouna, u unutrašnjosti zemlje. Godine 1958. njegove roditelje ubio je jedan Sirijac za vrijeme velike krize u Libanonu. Mounir je tada imao 5 godina, njegov stariji brat 6, a dvoje najmlađih 2 godine. Smjestili su ih u sirotište, a veliki oslonac bila im je i njihova teta po majci koja je ušla u samostan Sainte Rafqa, koji se nalazi na par koraka od njihove nekadašnje obiteljske kuće.
Pšenično zrno
Mladima iz Batrouna otac Mounir Khairallah govori kako ih je ova redovnica iz libanonskog maronitskog reda učila da mole “ne za naše roditelje, već za njihovog ubojicu”. Sestra ih je učila da praštaju, da odagnaju “duh osvete”. “Kad sam završio, ustao je i obratio mi se mladić iz Batrouna : „Mogu li te pitati nešto osobno? Oprostio si, u redu, ali sad si svećenik. Zamisli da se taj tip (ubojica njegovih roditelja) pojavi pred tobom u ispovjedaonici. Da li bi mu dao oprost“? “Pitanje je bilo kao hladan tuš. Potreslo me do dna duše“ pripovjeda biskup ovlaženih očiju.
Nekoliko mjeseci prije tog proljeća 1978., Mounir Khairallah se vratio iz Rima gdje je započeo studij na Papinskom sveučilištu Urbaniana. Ovaj veliki poklonik i čitatelj Amina Maaloufa i pape Ivana Pavla II spremao se za Francusku gdje će nastaviti studij povijesti na Sorboni i studij teologije na Katoličkom institutu u Parizu. Njegov dvostruki doktorat usredotočit će se na formaciju svećenika u Maronitskoj crkvi koja iz naraštaja u naraštaj “prenosi našu duhovnost, našu povijest”.
Mounir Khairallah je zaređen za svećenika u svom rodnom selu, 13. rujna 1977., na “godišnjicu tragične smrti mojih roditelja. Naravno, ljudi su bili jako dirnuti. Prisjetili su se ovog zločina i došli vidjeti što je bilo s tih četvero djece.” Toga dana čitao se odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji kaže da “ako pšenično zrno pavši na zemlju umre, donosi obilan rod”. „Odlučio sam da će to biti smisao moga svećeništva“, rekao je biskup. Mladiću koji ga je u Batrounu pitao o odrješenju za ubojicu njegovih roditelja, 25-godišnji svećenik rekao je “hvala”. “Hvala ti što si me podsjetio koliko je teško oprostiti. Teško, ali ne i nemoguće”, rekao je u propovijedi. “Radi se o tome da vjerujemo da je moguće. I da pokušavamo.
Kako ovaj govor danas prihvaćaju njegovi vjernici u biskupiji Batroun, čiji je biskup od 2012.? I šire u Libanonu, nakon posljednjih tjedana eskalacije sukoba između Izraela i Hezbollaha? “Libanon je u ratu već pedeset godina. I ovaj rat nam je nametnut. Ali unatoč svemu, još uvijek smo tu. Ispričat ću vam još jedan događaj,” nastavlja mons. Mounir Khairallah, prije nego što će ga pogled na sat podsjetiti da se uskoro nastavljaju sinodske rasprave.
Ispijajući na brzinu svoju kavu, ovaj čovjek – jedan od članova koji će nadzirati završni dokument – prisjeća se izvjesne Fatme, šijitske muslimanke koja je 2006. godine našla utočište u njegovoj biskupiji. „Srpanjski rat” između Libanona i Izraela raselio je stotine tisuća ljudi koji su bježali s juga na sjever zemlje. Dvije godine nakon sukoba, ova mlada žena iz Toulinea pojavila se jednog dana sa svojim mužem na vratima katedrale Saint-Etienne u Batrounu govoreći: „Došla sam da nas blagosloviš. Da nam Bog da snage da svoju djecu učimo onome što si ti poučavao”. Govorila je o praštanju. (kta/v.z.)
