Đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić predvodio misu u katedrali sv. Rufina
Nacionalno hodočašće u Rim od 5. do 11. listopada 2025.
ASIZ (TU) – FOTOGALERIJA – Pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić slavio je misu u ponedjeljak, 6. listopada 2025. u katedrali sv. Rufina u Asizu s drugom grupom hodočasnika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, a u koncelebraciji su bili njihovi župnici i župni vikari. Pridružili su im se i vjeroučitelji Gospićko-senjske biskupije sa svoja dva svećenika. Misno slavlje uslijedio je nakon molitvenog programa, 
a u svojoj homiliji biskup Ivan podsjetio je hodočasnike da je „U ovoj katedrali krsnim preporođenjem u zajedništvo vjere 1181. godine primljen jedan od najdičnijih sinova ovoga grada, sv. Franjo…“
Osvrćući se na liturgijska čitanja biskup Ivan rekao je kako se u Franji prepoznaje tako snažan odjek Isusove evanđeoske riječi kojom On poziva učenike, 
ne u neki ograđeni krug mudrih i umnih, već na put malenih – da žive u prisnom zajedništvu s Njim, pristajući uza nj i usvajajući njegove riječi kao osnovno pravilo života. Pitajući se što u Franjinu primjeru najsnažnije progovara, biskup Ivan je rekao: „Od svega najviše njegova predanost Kristu, želja biti mu blizu i nasljedovati ga. Jednostavno – njegova sličnost Kristu, koja je bila vidljiva i u izvanrednom 
daru stigmi – Kristovih rana, koje je primio za blagdan Uzvišenja sv. Križa 1224. godine, nakon što se povukao u osamu kroz 40 dana.“
Ubrzo nakon iskustva primanja stigmi sv. Franjo zapisuje svoju Pohvalu Bogu: Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, ti si poniznost, ufanje i ljepota, (…) ti si mi spokoj, ti si radost, nada naša i veselje – istaknuo je biskup Ivan i nastavio: „Kad je papa Franjo 2015. godine htio Crkvi i cijelom svijetu progovoriti Božjem izvornom, stvoriteljskom blagoslovu našeg ljudskoga svijeta i o našoj odgovornosti i brizi za očuvanjem njegove ljepote, uzeo je za naslov i glavni motiv upravo riječi sv. Franje iz njegove Pjesme bratu Suncu, ili kako je još poznatija pod imenom Pjesma stvorova: Laudato si’, mi Signore… I kreće Franjo – nazivajući 
stvorenja svojom braćom i sestrama, od brata Sunca, Mjeseca i zvijezda, Zemlje, vjetra i vode, i do „sestrice Smrti“, sve s jednakim pozivom: Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj. O, kad bismo, braćo i sestre, i mi u svemu prepoznavali temelje i trag stvoriteljske ljubavi! Više bismo i plodonosnije izrekli da – poput „Fraticcella“, maloga brata Franje – 
štujemo Gospodina, malenoga Isusa, Dijete za nas rođeno u jaslama, Spasitelja, za nas na križ pribijena.
Zaključujući svoju homiliju pomoćni biskup podsjetio je na poziv čovjeku – da čuva sklad svijeta te je citirao papu Lava koji je prije nekoliko dana pokazao na Franjin primjer i rekao: „Živio je jednostavno i u čudesnoj harmoniji s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom. U njemu se jasno vidi do koje mjere 
su nerazdvojivi briga za prirodu, pravednost prema siromašnima, angažman u društvu i unutarnji mir.“ Na kraju biskup Ivan je poručio: „Kako nas zaokruženo, ponizna i krotka srca sv. Franjo svojim primjerom upućuje da dopustimo da nas prožme svjetlo Evanđelja, kad svoju braću ovako upućuje: Gledaj na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku. To je blagoslovljena istina našeg dostojanstva i duboke životne sigurnosti.“
M. Kuveždanin/foto: Ž. Šimić
