Djelatnici ACI Prensa, 13. ožujka 2024. / 16:00 sati
U intervjuu za EWTN Noticias, sestrinsku službu EWTN News na španjolskom jeziku, kubanski svećenik Alberto Reyes govorio je o svojoj apostolskoj službi u pokrajini Camagüey, koja se nalazi u središnjem dijelu otoka, te o tome kako njegova obrana vjerske slobode na otoku stekao mu je i prijatelje i neprijatelje.
Reyes nije oklijevao reći da na Kubi “komunizam neće preživjeti” i da će “Crkva ostati”.
Kubanski svećenik radi u Esmeraldi, gradiću “koji je nekoć cvjetao”, prema dopisnici EWTN Noticias Rachel Diez. Danas je svakodnevni život ljudi isti kao i mnogih drugih na Kubi, život “tuge, migracije i neimaštine”, komentirao je.
Od svog zaređenja, Reyes je uvijek bio uključen u periferije društva, u područja koja su bila vrlo siromašna, ali sa zajednicom vjernika uvijek spremnih služiti baš kao što su u Esmeraldi.
Dijecezanski svećenik bio je kritičan glas protiv ekstremnog siromaštva i represivnih postupaka policijske države, budući da je i sam iskusio oboje i vidio ih u životima sugrađana Kubanaca.
Reyes je rekao da, iako je odrastao u okruženju bliskom Crkvi, nikada nije razmišljao o tome da svoj život posveti Isusu. “Ima ljudi koji kažu da sam jako hrabar, ali to nije istina”, rekao je.
“Mislim da sam naučio bježati naprijed [instead of running away from a problem to face it head on]. Naučio sam da ne smijem biti zarobljen strahom”, dodao je, istaknuvši da se osobno uvjerio u krajnje siromaštvo koje vlada na Kubi. “U Maisiju [Guantánamo province] Vidio sam djecu kako spavaju u kartonskim kutijama, nešto što nikad ranije nisam vidio.”
Svećenik je objasnio da je osjećao potrebu upoznati vanjski svijet s patnjom kubanskog naroda kako bi suprotstavio tu strašnu stvarnost onome što državni propagandni aparat predstavlja svijetu.
“Ovo je Kuba koja gladuje i to je realnost: ljudi su gladni. Taj kubanski raj televizije i međunarodne propagande ne postoji. Ono što me najviše boli na ovoj Kubi je beznađe. Ljudi se osjećaju kao da ne mogu ništa; oni se boje”, rekao je Reyes.
Taj se strah, nastavio je svećenik, razumije jer svaki put kad su Kubanci izrazili svoje neslaganje s komunističkim režimom, bili su ušutkani “batinama i zatvorom”. Prisjetio se spontani ulični prosvjedi 11. srpnja 2021te rekao da su one znak da ljudi “ne žele ovaj sustav”.
Tog dana tisuće Kubanaca izašle su na ulice pozivajući na slobodu i bolje uvjete života. Režim predsjednika Miguela Díaz-Canela nasilno je ugušio masovne prosvjede i do danas su stotine prosvjednika još uvijek u zatvoru.
Kako svećenik vidi, zemlja je 1959. godine podržala takozvanu kubansku revoluciju jer je “prevario” Fidel Castro, koji je obećao da će obnoviti demokraciju koju je diktatura predsjednika Fulgencia Batiste potisnula. “Bili smo prevareni i a [new] uspostavljena je diktatura, što je zatvor koji traje do danas”, dodao je.
“Budimo slobodan i napredan narod, jer nema prava držati ovaj narod u bijedi u kojoj se nalazi”, rekao je Reyes.
Nekoliko redovnika na Kubi usudilo se osuditi zlostavljanje režima. Osobno, Reyes je bio predmet “akata odbacivanja”, režimski izraz za orkestrirane činove uznemiravanja protiv kritičara vlade koji su izdvojeni kao neprijatelji naroda.
“Bilo je mnogo prijetnji, nekada gorih, a nekada manje. Osjećam se kao da radim ono što moram”, rekao je i osudio nasilje i progon kojima su neistomišljenici izloženi u zemlji.
Na kraju, unatoč preprekama i kompliciranoj situaciji koju Kuba doživljava, svećenik je rekao da je za postizanje istinske promjene u zemlji potrebno imati “narod koji prihvaća Boga i kreće stazama blagostanja i mira”.
Ova priča je prvi put objavljen od strane ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku. Preveo ga je i prilagodio CNA.
Andrés Henríquez je venezuelanski pisac specijaliziran za religiju i politiku s više od pet godina iskustva u dvojezičnim medijima. Član je Regnum Christi Federation.
