Na petu korizmenu nedjelju 17. ožujka dubrovački biskup Roko Glasnović predvodio je pobožnost križnog puta padinama Srđa uz sudjelovanje više stotina vjernika među kojima su bili dubrovački svećenici i redovnici kao i redovnice.
Razmatranja uz postaje čitali su predstavnici župa dekanata Dubrovnik 1 i Dubrovnik 2 koji su i nosili križ od postaje do postaje. Između postaja generalni vikar mons. Ivica Pervan animirao je molitvu otajstava krunice i litanije, a redovnice i pjevači su predvodili pjevanje strofa pjesme„Stala plačuć tužna mati“ kao i nekih drugih korizmenih pjesama.
Prije završnog blagoslova podno velikog kamenog križa na vrhu Srđa biskup Glasnović je kazao kako je i naš životni put svojevrsni križni put te kako su za svakoga bol i patnja križ, i za Isusa su bili. „Težina križa ne može se umanjiti riječima“, kazao je biskup i dodao: „Riječi utjehe su važne, ali je križ težak.“
Iskustvo nam govori da u svakoj obitelji i u životu svakog čovjeka postoje teški križevi, nastavio je dubrovački biskup te podsjetio na riječi fra Bonaventure Dude kako smo nekad križ sami sebi, ponekad drugima, a ponekad su nam to situacije i okolnosti u kojima živimo. Spominjući razne vrste životnih križeva biskup Glasnović je rekao kako se jedino križ doživljen i s ljubavlju nošen razlikuje od onog doživljenog i nošenog s prosvjedom te progovorio o uskrsnuću kao svrsi i cilju života.
„Ako dopustimo da nas prosvijetli božanska pedagogija moramo priznati da je jedini križ koji nas pritišće, taj što nismo sveti“, naglasio je biskup. Citirao je i riječi sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“
Završnoj molitvi križnog puta na Srđu pridružili su se i mladi iz Studentskog katoličkog centra iz Splita (SKAC_ST) koji sudjeluju na dvodnevnom planinarskom križnom putu na području Dubrovačke biskupije. Svoj PKP započeli su u Slanom te preko Orašca stigli do Srđa.
Korizmeni križni put na Srđ dio je programa manifestacije Kršćansko lice kulture 2024.
Angelina Tadić
