Puni lijepih dojmova vratili su se hodočasnici, osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihove obitelji i volonteri s prvog hodočašća u Lurd kojega je od 24. do 30. kolovoza organizirao Odsjek za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Riječke nadbiskupije u suradnji s Udrugom “Job”. Po povratku, Odsjek je u srijedu 3. rujna u katedrali sv. Vida u Rijeci organizirao misu zahvalnicu koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavili su vikar za pastoral Riječke nadbiskupije Mario Gerić, koji je bio duhovni pratitelj na hodočašću te rektor riječke prvostolnice Ivan Stošić.
Nadbiskup je propovijed započeo osvrtom na liturgijska čitanja toga dana (Kol 1,1-8; Ps 52,10-11; Lk 4,38-44). Kao što je Pavao u prvom čitanju poslanice Kološanima imao Epafru, tako sam i ja od vikara za pastoral dobio lijep izvještaj o hodočašću kao i vašim lijepim dojmovima, rekao je Uzinić izrazivši nadu da je hodočašće u Lurd dalo temelj za duhovni rast Odsjeku za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama, kao i osobni rast svakome u vjeri i ljubavi i međusobnom podržavanju.
Drugu misao u propovijedi povezao je uz evanđeoski ulomak iz kojega je osobito istaknuo sliku Petrove punice u krevetu koju je mučila velika groznica, ognjica. Tu ognjicu neki bibličari ne tumače u fizičkom smislu, nego u smislu nezadovoljstva, ljutnje, srdžbe. Kažu da je ta punica zapravo bila ljuta na Petra, a posredno i na Isusa jer „umjesto da se Petar brine za svoju obitelj i lovi ribu, on je počeo šetati s nekakvim putujući propovjednikom zanemarujući svoju vlastitu obitelj. Bila je toliko ljuta da je, kada je Isus došao u kuću, povukla se u krevet.” To je ta ognjica od koje ju je Isus oslobodio, rekao je nadbiskup govoreći o tumačenjima nekih bibličara.
Ne znam je li to bila takva ognjica, ali nekako mi se čini logičnijim i prikladnijim i za naše okolnosti razmišljati na taj način jer nitko se od vas na hodočašću u Lurd nije digao iz kolica ili fizički ozdravio na drugi način, ali ste mogli ozdraviti. To ozdravljenje, prema nadbiskupovim riječima, znači da one koji imaju teret invaliditeta, tako i one koji se brinu o njima, oslobađa mogućih ognjica i propitivanja: Zašto se to (bolest) dogodilo meni? Zašto se dogodila mome sinu? Događa se oslobođenje, ozdravljanje od neprihvaćanja situacije, neprihvaćanja „tereta“ križa koje invaliditet sa sobom nosi. „Vjerujem da to može biti poruka ovog evanđelja, da se to čudo može ponovno događati, da u susretu s Isusom možemo napustiti svoja razmišljanja, svoje logike i tumačenja i s Isusom postati oni koji mijenjaju sebe, a onda po sebi i promjenom sebe, mogu mijenjati druge.“ U tom smislu, Uzinić je podsjetio da je Petrova punica nakon ozdravljenja, ustala iz kreveta i počela služiti i činiti dobro. Krist nas ozdravlja, ne da bismo mislili samo na sebe, nego da bismo se mogli s ljubavlju staviti u službu drugih, poručio je nadbiskup.
Posebno dirljivo bilo je na kraju mise prije završnog blagoslova. Mlada Clara Višić, osoba s invaliditetom i hodočasnica, uručila je riječkom nadbiskup prigodan dar kojega su mu donijeli iz Lurda, a u znak zahvalnosti što im je omogućio to putovanje.
Objavljeno: 3. rujna 2025.
