U one dane, u ono vrijeme,
Davidu ću podići pravedan izdanak;
činit će ono što je pravo i pravedno u zemlji.
Prorok Jeremija je uvjeravao Izraelce, koji su bili prognani u Babilon na istoku, da će Gospodin ispuniti svoje obećanje i da će jednog dana sigurno živjeti kod kuće u Jeruzalemu.
Što je izdanak? Izdanak na stablu je izraslina koja nosi cvjetne pupoljke. Izdanak pomaže u transportu vode, minerala i hrane do stabla. Prorok Izaija je napisao da će izdanak izniknuti iz panja Jišaja, koji je bio otac velikog kralja Davida.
Zanimljivo: stotinjak godina prije kralja Heroda Velikog (ne iz Davidove loze, ili bilo kojeg drugog kralja) došao na vlast, židovski klan koji je stoljećima živio u Babilonu, napravio je opasno putovanje 700 milja zapadno do Izraela. Osnovali su selo u zarasloj pustoši u galilejskim brdima. Zvali su ga Nazaret, što znači “Selo pucanja”.
Tijekom vladavine kralja Heroda postajali su sve jasniji znakovi da se mladica na Jišajevom panju sprema procvjetati i uzdići se u nebesa. Ovaj procvat dogodit će se nakon otprilike 600 godina mirovanja jer su, kada su Babilonci opljačkali Jeruzalem 597. pr. Kr., natjerali kralja Zedekiju da gleda kako su svi njegovi sinovi pogubljeni pred njegovim očima. Kralju su tada iskopane oči, tako da je posljednje što je vidio bilo ubojstvo njegovih sinova. Činilo se da je dinastiji kralja Davida, koja je trajala oko 500 godina, došao kraj.
Kralj David imao je osam žena i osamnaestero djece. Znanstvenici tvrde da su ovi potomci živjeli kao klan dok su bili u progonstvu u Babilonu:
Nekada kraljevi, sada su se bavili zajedničkim zanatima. Držali su se potajno, ali unutar doma su svoj kraljevski identitet prenosili s jedne generacije na drugu i vodili su pedantne zapise o rodoslovlju obitelji.
Nisu živjeli s nostalgijom, nego s nadom. Nada je bila razlog zašto su vodili rodoslovlje, kako bi se Davidova zakonita loza mogla obnoviti u trenutku Božje intervencije. Bili su sigurni u taj trenutak kao ni u jedan drugi. To nije bilo spekulativno pitanje akoali goruće pitanje kada.
To je morao biti slučaj jer Bog, budući da je sav dobar, ne može lagati:
Neću lagati Davidu
Njegov će rod vječno trajati.
(Ps 89)
Prorok Daniel, koji je živio u izgnanstvu u Babilonu stoljećima prije Krista, prorekao je da će nakon “sedamdeset tjedana godina” (490 godina) Krist započeti svoju vladavinu u Jeruzalemu. Ovo se proročanstvo počelo otkrivati 167. godine prije Krista kada su se Židovi pobunili protiv svojih grčkih gospodara. Istjerali su Grke iz Izraela, ponovno posvetili hram i postavili svećenika-kralja.
Židovi koji su živjeli u inozemstvu tada su dobili upute od novih židovskih vođa u Jeruzalemu da se presele u Izrael. Mnogi (vjerojatno većina) Židova, međutim, nisu došli. Obitelji, primjerice u Babilonu, tamo su živjele 500 godina. Imali su ustaljene korijene i bili su zadovoljni svojim položajem u životu. Nisu htjeli riskirati sve što su imali odlaskom “kući” na mjesto gdje nikada nisu bili.
Ali neki Židovi, citirajući Jeremiju koji je prorekao da će se raspršena plemena okupiti i vratiti kući, učinili su upravo to i vratili se. Povratnici iz kuće Davidove kupili su dva velika dijela zemlje u donjoj Galileji – zemlju koja je bila nenaseljena oko šest stotina godina. Jedno su nazvali Kochba, drugo Nazaret, Selo pucanja (vidi Mike Aquilina, Sveti Josip i njegov svijetpoglavlje 1).
I tako su Židovi koji su bili iz loze kralja Davida vidjeli znakove i konačno se vratili kući. U Izraelu su se etablirali, između ostalog, kao zemljoradnici, pastiri i zanatlije. Jedan od tih majstora, čovjek iz Nazareta, nekoliko dana prije nego što je visio na križu, govorio je o znakovima. Govorio je o znakovima na suncu, mjesecu i zvijezdama:
Jer će taj dan napasti sve koji žive na licu zemlje. Budite budni u svakom trenutku i molite da imate snage izbjeći nevolje koje su neizbježne i stati pred Sina Čovječjega.
Učinci zaborava Krist je Kralj
Prijatelji moji, Isus Krist je Bog. On je sav dobar i On je istina. Tada ne može lagati. Nikada nije rekao da ima mnogo putova koji vode do Boga. I nikada nije rekao da Bog želi raznolikost religija. Ne, jedino po Kristu nalazimo spasenje. Jeremija je napisao da će sudnji dan napasti sve koji žive na licu zemlje – ne samo katolike, već svaku osobu, bez obzira što su učili ili u što vjeruju. Nema veze. Svaka će osoba jednog dana stajati pred Sinom Čovječjim.
Prije nekoliko tjedana ispričao sam malo povijesti o našem saveznom prazniku poznatom kao Dan zahvalnosti. Rekao sam ljudima da uživaju u svojim obiteljima i puretini i piti od bundeve, ali da zapamte da je bio samo četvrtak. Stekao sam dojam da su neki ljudi moje primjedbe smatrali bogohulnim. Pa nisu. Slavim Dan zahvalnosti svaki dan na misi. I to pet, ponekad šest puta vikendom. Trebam li mi onda savezna vlada reći da slavim Dan zahvalnosti? Ne. A ti?
Godine 1789. George Washington je proglasio da se Dan zahvalnosti treba slaviti u studenom. Govorio je o Bogu kao o “velikom Gospodaru i vladaru svih naroda”. Kada je 1863. Abraham Lincoln proglasio praznik Dan zahvalnosti, nazvao je Boga našim “dobrostvornim ocem na nebu”. I Washington i Lincolnov proglas su prilično lijepi. Ali obojica su nešto izostavili: izostavili su Krista.
Naša je zemlja utemeljena na obećanju vjerske slobode; obećanje da naša vlada nikada neće propisati religiju. Kako divno. Dana nam je sloboda da činimo ono što nam je Krist naredio: trebali smo kristijanizirati zemlju, kulturu i cijeli svijet.
Ali ovo je bio riskantan pothvat. Razumijete li zašto vaša braća i sestre i sinovi i kćeri nisu danas ovdje s nama? Ako je Bog samo “veliki Gospodar i vladar svih naroda” onda svatko može učiniti da Bog bude što god želi. Mogao bi biti Majka Zemlja, mogao bi biti Ujedinjeni narodi, mogao bi biti Taylor Swift ili naš drevni neprijatelj, Sotona. Kad naši izabrani čelnici u Washingtonu DC stvarima kao što su abortus, sodomija i kastracija djece daju status sakramenta, što mislite tko je njihov “veliki Gospodar i vladar naroda?” Nije Krist.
Nazivati Boga “vladarom naroda” i “blagotvornim ocem”, a ignorirati Krista, zvuči pomalo masonski, kao u slobodnom zidarstvu, duboko antikristovoj instituciji.
Pa što sada trebamo učiniti?
Što bismo trebali ne moramo ostati zadovoljni s našim trenutnim položajem ovdje u ovoj zemlji progonstva. Umjesto toga, odreknimo se samih sebe i podnesimo herojske žrtve na našem putovanju natrag u dom u kojem nikada nismo bili – naš pravi dom, nebeski Jeruzalem, gdje ćemo zauvijek boraviti sigurni.
Stari Židovi, potomci kralja Davida, vodili su pedantne zapise o prošlosti, kako bi lakše čitali aktualne događaje i znakove. Naši neprijatelji unutar i izvan Crkve daju sve od sebe da zaboravimo svoju prošlost, desetkujući stvari poput sakralne arhitekture, glazbe i naše liturgije.
Moramo se boriti za te stvari, ne samo zbog nostalgije za prošlošću, već zbog nade za budućnost. Vidite, kada pogledamo našu prošlost, razumijemo svoj kraljevski identitet—identitet koji nije posljedica biološke krvi, već mistične Krvi koja teče iz izdanka na stablu Kalvarije; izdanak koji nas hrani i održava.
Prijatelji moji, naš Kralj je stigao kao bespomoćna beba, radio je kao zanatlija, a umro je kao Janje Božje. I On – i nitko drugi – će se vratiti kao naš Sudac. To nije spekulativno pitanje akoali goruće pitanje kada.
Autor fotografije Birmingham Museums Trust na Unsplash
