Kratke kateheze o redovničkom životu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Kratke kateheze o redovničkom životu

Isus je pozvao Bogatog mladića da ga slijedi, a Isus je tom čovjeku obećao blagoslove i vječni život. Nažalost, “opsjednut svojim imanjem”, bogataš je tužan otišao od Isusa. Dao je prednost svojim stvarima, svom bogatstvu iznad i izvan blaga Isusova prijateljstva u ovom životu kao iu sljedećem, nebu zauvijek. (Mk 10,17-31)

Ovaj se evanđeoski odlomak, barem neizravno, odnosi na poziv na redovnički život, na radikalno nasljedovanje našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Činjenica je da Isus poziva i poziva osobu da ga slijedi, ali Isus nikada neće prisiljavati osobu. On poštuje slobodu pojedinca.

U ovom kratkom eseju željeli bismo za vaše razmišljanje, obrazovanje i meditaciju predstaviti neke od najistaknutijih točaka i aspekata nekih od ključnih konstitutivnih elemenata RELIGIJSKOG ŽIVOTA.

Zvanje

Svi smo mi univerzalno pozvani postati sveci. Riječi Isusa, “Svetog nad svetinjama”, jasne su i nedvosmislene: “Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski.” (Mt 5,48) II Vatikanska dogmatska konstitucija Lumen Gentium V. poglavlje ima naslov: “Univerzalni poziv na svetost”. Međutim, mora se reći da svaka osoba ima svoj jedinstveni poziv. Većina je pozvana na bračni staž, drugi na nebračnost, treći na svećeništvo, a na kraju ima i onih koji su pozvani na RELIGIJSKI ŽIVOT. Ovo će biti tema našeg kratkog eseja.

1. Osnovna primarna svrha

Crkveni dokument iz II. vatikanskog sabora o redovničkom životu nosi naslov Perfectae Caritatis. Ovaj latinski naslov predstavlja primjer i uključuje primarnu svrhu ulaska u redovnički život ili religiozno stanje života – to jest, postizanje savršenog milosrđa. Jednom riječju, najvažnija krepost u životu Isusovih sljedbenika je milosrđe – što znači nadnaravna ljubav prema Bogu i našoj braći i sestrama. U religiozno stanje ulazi se s konačnom svrhom da se dođe do stanja dinamičnog rasta i razvoja ljubavi prema Bogu, koja se prelijeva u ljubav prema bližnjemu. Doista, ako istinski ljubimo Boga, onda moramo ljubiti i bližnjega. (Stalni podsjetnik u Ivanovim poslanicama.)

2. Sloboda

Još jednom, s obzirom na odbijanje Bogatog mladića, poziv na redovnički život mora se prihvatiti slobodno, potpuno i bezrezervno – bez ikakvih veza ili obveza. Jednom riječju, Bog ne želi biti ljubljen na silu, nego slobodnim činom volje, izborom iz ljubavi.

3. Osnivač

Redovi i kongregacije imaju određene utemeljitelje koji prenose i ostavljaju kao baštinu i nasljeđe poseban duh kojim ih je Bog obdario. Primjeri utemeljitelja su brojni: sveti Ignacije i isusovci, sveti Ivan Bosco i salezijanci, sveta Majka Terezija iz Kalkute i misionarke ljubavi, sveti Franjo i franjevci, sveti Dominik i Red propovjednika (dominikanci), sveti Alfonz i redemptoristi, sveti Benedikt i benediktinci. Ima ih još mnogo, ali ostavili smo vam nekoliko briljantnih primjera.

4. Karizma

Svaki od ovih utemeljitelja ostavio je Družbi specifičnu karizmu, odnosno specifičnu fizionomiju ili karakterističnu notu po kojoj se razlikuje od ostalih Družbi. Doista, na članovima svake Družbe je dužnost upoznati kako Utemeljitelja (svog duhovnog oca ili majku), tako i svoju specifičnu karizmu.

5. Zavjeti

To su svečana obećanja koja je pojedinac dao Bogu kako bi došao do veće slobode duha i mogućnosti u nasljedovanju Isusa radikalnije i s intenzivnijom ljubavlju. Upamtite dokument Perfectae Caritatis—radikalni poziv da ljubimo Isusa potpuno i potpuno. U većini kongregacija, svečana obećanja su čistoća, siromaštvo i poslušnost. Objasnimo.

6. Čednost

To nije samo odricanje od stanja svete ženidbe, već želja da se ljubi Isusa potpuno i potpuno. Jednom riječju, redovnički život je istinski ljubavni odnos između Isusa, Zaručnika, i Njegove voljene, Zaručnice. Redovnice zapravo nose prsten, svjesne činjenice da su mistično povezane s Isusom, zaručnikom svoje duše. Isus se ukazao svetoj Katarini Sijenskoj i dao joj prsten koji je bio nevidljiv očima drugih, ali vidljiv svetici.

7. Siromaštvo

Ovaj zavjet omogućuje redovnicima da se odreknu sveprisutne i inherentne opasnosti da postanu pretjerano vezani uz materijalne stvari i materijalizam u cjelini. Iz tog razloga, bogati mladić nije uspio slijediti Isusa jer je imao mnogo imetka. Postao je opsjednut vlastitim imetkom. Jednom riječju, zavjetom siromaštva Isus postaje blagom njihova života. Biblijski, Isus postaje biser beskrajne vrijednosti. Ako netko posjeduje Isusa i posjeduje ga Isus, bogatiji je od multimilijardera. Isus upozorava svijet: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i novcu.” (Mt 6,24)

8. Poslušnost

Ovim zavjetom redovnici predaju svoju volju Bogu tako što svojevoljno biraju poslušnost svom mjesnom poglavaru, provincijalu i glavnom predstojniku (poglavaru kongregacije). To se radi po uzoru na Isusa, uzora u svim pogledima. Zapravo, Isus je bio poslušan čak do smrti i smrti na križu. (Filipljanima 2:8) Prihvaćanjem ovog zavjeta, redovnici su u stanju nadvladati jednog od najvećih neprijatelja i prepreka za rast u duhovnom životu – neodoljivi ponos koji je tako karakterističan za ova moderna vremena!

9. Zajednica

Prvi kršćani, kao što čitamo u Djelima apostolskim, živjeli su u zajednici i bili su jednog srca i misli i dijelili su sve zajedničko. Bili su ujedinjeni u ljubavi prema Isusu i ljubavi jedni prema drugima. Promatrači su bili impresionirani njihovim stilom života i komentirali su kako se vole. “Volite jedni druge duboko od srca.” (1 Pt 1,22) Ovo svjedočanstvo ljubavi bilo je snažna sila privlačnosti, motivirajući druge da postanu kršćani. Tako je i s redovničkim životom, koji podrazumijeva zajednički život s braćom ili sestrama. Časni Bruno Lanteri (utemeljitelj Oblata Djevice Marije) izjavio je malo prije svog odlaska iz ovog života u sljedeći, ove riječi koje griju srce, ali izazovne su:

Volite jedni druge i učinite sve što možete da nikada ne prekinete veze ljubavi među sobom.

10. Vjerski običaj

Drugi vatikanski koncil istaknuo je važnost redovničkog habita kao znaka posvećenja Bogu. Također, vjerska navika je Eshatološki znak, što znači da je to konkretan znak i podsjetnik da ovaj svijet prolazi, i doista postoji svijet koji nadilazi ovaj kratki i prolazni život na zemlji. Drugim riječima, ukazuje na našu sudbinu koja je nebo.

11. Zajednička molitva

Još jedna istaknuta karakteristika redovničkog života je molitva. Redovnici imaju kao svoju prvu dužnost kontemplaciju božanskih stvari – to jest predanost ozbiljnom životu molitve. Oni mole pojedinačno, ali također pronalaze određeno vrijeme za molitvu sa svojom braćom ili sestrama. Isusovim riječima: “Gdje su dvoje ili više njih sabrano u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Mt 18,20)

12. Apostolski život i karizma

Redovnice koje su posvećene aktivnijem životu pozvane su svoju karizmatsku milost vršiti vršenjem određenog apostolata. Zapravo, ako redovnik istinski voli Krista, tada će nužno voljeti ono što Isus voli – spasenje besmrtnih duša koje se postiže molitvama, pokorom, ali i aktivnim apostolatom.

13. Marijanska dimenzija

Vjerski utemeljitelji imaju Isusa kao glavnu svrhu i fokus svog života. Isus je doista PUT, ISTINA I ŽIVOT. Međutim, redovnički redovi imaju Mariju, uzor svim redovnicima, kao svoju duhovnu Majku i Voditeljicu. Neki primjeri različitih marijanskih karizmi u redovničkom životu su: Sveti Ivan Bosco i Gospa Pomoćnica, Sveti Dominik i Gospa od Ružarija, Sveti Alfonz i Gospa od Brze Pomoći, Sveti Augustin i Gospa od Dobrog Savjeta, Sveti Bernard i Stella Maris/Gospa Zvijezda mora, Sveta Majka Terezija i Bezgrješno Srce Marijino.

Naš kratki ogled o redovničkom životu zaključit ćemo posljednjim riječima iz Dekreta o obnovi redovničkog života, Perfectae Caritatis 25.10.1965— riječi velike utjehe i ohrabrenja:

Svi redovnici, dakle, s nesmanjenom vjerom, s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, s ljubavlju prema križu i s nadom u buduću slavu, trebaju širiti Kristovu radosnu vijest po cijelom svijetu, kako bi njihovo svjedočanstvo moglo vidjeti sve ljude i Oca našega koji je na nebesima i bit će proslavljen (Mt 5,16). Tako molitvama blage Djevice Marije, Majke Božje, čiji je život uzor svima (sv. Ambrozije, De Virginitate 2, 3, br. 5), neka se svakodnevno povećavaju i donose obilnije plodove spasenja.


Autor fotografije Kyle Petzer na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

8. svibnja: Dan “Supplica” Gospi od Pompeja

Katoličke vijesti

Trenutna priprava za sakramente iznevjerava izgubljene duše

Katoličke vijesti

Koja je razlika između Velikog četvrtka i Tijelova?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti