Korizmeno hodočašće vjernika Kastavskog i Opatijskog dekanata: U nadi, ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Kristove
Započela su tradicionalna korizmena hodočašća vjernika dekanata Riječke nadbiskupije u katedralu svetog Vida.
Prvi su u katedralu svetog Vida hodočastili vjernici Kastavskog i Opatijskog dekanata. Program hodočašća je započeo 9. ožujka u 16. 30 sati. Prvo se okupljenim vjernicima obratio rektor katedrale svetog Vida, Ivan Stošić, podsjetivši: „Jubilarna godina je sveta godina u kojoj nam Crkva nudi jubilejski oprost. Taj oprost možemo isprositi za sebe ali i za naše pokojne. Uvjeti su za taj oprost: dolazak u ovu katedralu, crkvu jubilejskog oprosta, drugi je pristupanje sakramentu pomirenja, svete ispovijedi, sudjelovanje u križnom putu i svetoj misi s nakanama za Svetog Oca.
Hodočasnička molitva započela je molitvom pred Čudotvornim raspelom koju za predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Nastavila se molitvom pobožnosti križnoga puta koju je predvodio dekan Opatijskog dekanata i župnik sv. Ane u Voloskom, Marijan Žderić. Tijekom molitve križnog puta, svećenici obaju dekanata bili su na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi, čemu su se brojni prisutni vjernici rado odazvali.
Nakon pokorničkog bogoslužja, započelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup Uzinić u zajedništvu sa svećenicima Opatijskog i Kastavskog dekanata, te vikarom za pastoral, Marijom Gerićem. Tijekom mise na raspolaganju za svetu ispovijed je bio generalni vikar riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović.
Pozdravivši okupljenu zajednicu vjernika, nadbiskup je rekao: „Drago mi je da sam danas s vama, vjernicima Kastavskog i Opatijskog dekanata, pozdravljam i župnike i drago mi je da sam danas s vama. Drago mi je da prepoznajete našu mjesnu katedralu kao mjesto na kojem se može u zajedništvu susresti Bog.“
Propovijed hodočasnicima nadbiskup je započeo promišljanjem poruke pape Franje za korizmu, naziva: „Hodimo zajedno u nadi“: „Papa je u svojoj korizmenoj poruci progovorio o hodočašću kao hodu prema cilju, a taj cilj je vazmeno otajstvo, odnosno pashalno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina Isusa Krista. Korizmeni hod nije svrha samom sebi, nego cilju. Poput korizme, naš zemaljski život također je usmjeren prema cilju. Da bismo do tog cilja došli, važno je da vodimo računa o bitnim elementima. Papa Franjo u svojoj korizmenoj poruci vodi računa o tri važna elementa o kojima bismo trebali voditi računa, kako u korizmi, tako i u životu.“
Nastavivši porukom pape Franje usmjerenu propovijed, Uzinić je poručio: „Prvi element je hoditi, a sva se tri nalaze u naslovu papine korizmene poruke. Nalazimo se u godini Jubileja, pod geslom ‘Hodočasnici nade’. Ovo „hoditi“ je sastavni dio korizmenog vremena jer nas podsjeća na jedan drugi korizmeni hod, a to je hod izraelskog naroda iz ropstva Egipta u Obećanu zemlju i slobodu. Nije to bio lagan put, trajao je četrdeset godina, cijela jedna generacija je prošla od onog „izići“ do onog „ući“. Ono što nam papa Franjo u svojoj poruci želi osvijestiti je da se taj hod i dalje nastavlja. Posebno imamo pred očima migrante, koji poput izraelskog naroda, odlaze od siromaštva, nasilja i ugroženosti da bi pronašli slobodu, bolju egzistenciju za sebe i svoje, da bi pronašli bolji život. Osim što nas papa podsjeća da ima onih koji to čine, on nam kaže da trebamo ‘obući njihove postole, ući u njihovu odjeću’. Pozivam vas da osobito u ovoj korizmi, ovom hodočasničkom vremenu kao hodočasnici nade, stavljajući se u kožu migranata, ispitamo sami sebe od čega mi trebamo pobjeći. Iz čega mi trebamo izići? Što trebamo napustiti? Iz čega trebamo izići kako bismo bili istinski sretni, kako bismo napravili jedan važan korak i prema pripravi za Uskrs ali i prema konačnom susretu u Očevoj kući? To je zapravo poziv na obraćenje, jer biti u grijehu je biti u ropstvu. Biti s Bogom i u Bogu znači istinsku slobodu. Druga riječ naslova papine korizmene poruke je zajedno. Što znači ‘biti zajedno’? Jedna afrička poslovica kaže: ‘Ako želiš doći brzo, hodi sam, ali ako želiš stići daleko, idi s drugima.’ Mi se već nekoliko godina nalazimo u vremenu kada zajedništvo promišljamo kao sinodalno zajedništvo. Što taj sinodalni hod uključuje? Uključuje slušanje i međusobno poticanje. Kad se na sinodalan način slušamo, uvažavamo jedni druge onda čujemo i Duha Svetog koji to zajedništvo učvršćuje. Duh Sveti nas poziva da izađemo iz sebe, prema drugome i Drugome, bližnjemu i Bogu. Prema drugome idemo bez zavisti, bez guranja i gaženja, vodeći računa da nitko ne zaostane.“
Osvrnuvši se na čuveno evanđelje, nadbiskup Uzinić je nastavio: „Čuli smo evanđelje o izgonu Levija. Drugi su rekli Isusu ‘kako možeš blagovati s grešnicima?’ Moramo imati mjesta i za takve, nitko ne smije biti isključen. Ali treba imati zajednički cilj, a da bi zajedno hodili prema tom cilju, potrebno je imati strpljenja i ljubavi. Trebamo se ispitati znamo li hoditi zajedno, kao obitelj, župna zajednica, dekanat? Vi ste danas kao dekanati pokazali da znate hoditi zajedno. Znamo li hoditi zajedno kao biskupija? Slavimo ove godine sto godina od osnutka, ali znamo li osluškujući evanđelje, zajedno pronalaziti odgovore na izazove ljudi našeg vremena i prostora? Znat ćemo ako se budemo međusobno slušali, uvažavali i ako svatko od nas stavi svoje ideje i sposobnosti na raspolaganje drugima. Znat ćemo ako pokažemo interes u duhu evanđelja i ova naša crkva bude svjedok Kristove prisutnosti.“
Zaokruživši svoju propovijed, skrenuo je pozornost vjernika na treći cilj prema korizmenoj poruci pape Franje riječima: „O nadi smo promišljali na molitvenom početku „Puta križa“ i o tome kako nas ništa ne može ‘rastaviti od ljubavi Kristove’. Papa nam želi poručiti kako je život obećanje nade koja ne razočarava. Cilj korizme i našeg života je Uskrs. Ta nada nije nešto što mi možemo, već što Bog želi za nas. Naš Bog želi naše uskrsnuće, on nas ljubi, on je suosjećajni Bog, želi uključiti isključene, on je vjeran. Jesmo li mi uvjereni u tu Božju ljubav? Ili se previše brinemo za sebe same? To je početak našeg gubljenja. Prvi grijeh je zapravo nepovjerenje u Boga i njegovu ljubav. Pokušajmo produbit to povjerenje. Promišljanje nade moramo shvatiti kao poziv obraćenja vjernosti prema Bogu i njegovoj ljubavi.“ Budući da je jubilejska godina i godina oprosta, vjernici su zajedno s nadbiskupom Uzinićem izmolili i „Vjerovanje“ prije molitve vjernika, što je jedan od uvjeta za potpuni oprost.
Misno slavlje završilo je tradicionalnim ophodom oko oltara i čudesnog raspela, čime su vjernici u velikom broju i odazivu pokazali da žele živjeti spomenuti zajednički hod s Isusom Kristom.
Eva Marković
Objavljeno: 9. ožujka 2025.
