Korizmeno hodočašće vjernika Porečke i Pulske biskupije u pulsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije održano je 30. ožujka, na četvrtu korizmenu nedjelju. Euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju svećenika iz svih dekanata biskupije, predvodio je biskup Ivan Štironja.
Hodočašće je započelo pokorničkim bogoslužjem koje je u ime vjernika Buzetskog dekanata predvodio vlč. Josip Mašina, župnik Lanišća i Roča. Govoreći o uzrocima i posljedicama grijeha, vlč. Mašina potaknuo je hodočasnike da pristupe sakramentu svete ispovijedi i iskoriste hodočašće u pulsku katedralu kao prigodu zadobivanja potpunog oprosta u Jubilejskoj godini.
Nakon prigode za sakramentalnu ispovijed, uslijedila je pobožnost križnog puta koju su predvodili vjernici Pazinskog dekanata. Dekan, preč. Mladen Matika predvodio je pobožnost, dok su uz pojedinu postaju križnog puta tekstove čitali hodočasnici.
Na početku propovijedi, ukazujući na smisao i važnost hodočašća, biskup Štironja je pozvao vjernike da u ovoj Jubilejskoj godini iskoriste mogućnost potpuna oprosta grijeha za sebe ili za nekoga od svojih pokojnih.
Osvrćući se na liturgijska čitanja IV. korizmene nedjelje, biskup je kazao kako ova čitanja u nama učvršćuju radost pomirenja s Bogom. Obraćenje je središnja poruka korizme, a pomirenje nas poziva da prepoznamo razornu snagu grijeha, kao i još nadmoćniju snagu pomirenja s Bogom, odnosno s braćom i sestrama. „Koristeći riječi sv. Pavla mogli bismo reći da pomirenjem staro umine a novo nastane (usp. 2 Kor 5,17-21). Pavao pomirenje naziva službom; što znači da to nije tek neki čin, nego je to služba onih koji hode s Kristom i u Kristu. Kršćanin je posrednik pomirenja. Stoga, raspirujmo mir i pomirenje a ne nemir i neprijateljstvo“, rekao je propovjednik.
Citirajući prvo čitanje iz Jošuine knjige: Danas skidoh s vas sramotu (Još 5,9) biskup je rekao kako je grijeh, osobni i kolektivni, najveća sramota bilo kojega pojedinca ili naroda. Grijeh udaljava čovjeka od čovjeka, i čovjeka od Boga te ga čini nesretnim beskućnikom u vlastitom domu i strancem u vlastitoj zemlji.
Govoreći o evanđeoskom odlomku (Lk 15,1-3.11-32), biskup je istaknuo osobine Oca: dobar, pravedan, mudar, razuman, milosrdan; Otac pun strpljivosti i ljubavi, otac beskrajnog i bezuvjetnog praštanja. „Ovo su osobine našega Nebeskog Oca, koji čeka povratak svakoga svoga djeteta, uvijek radosna srca, bez obzira koliko smo grešni. Povratak kući s nestrpljenjem iščekuje a svaki odlazak u njegovu srcu stvara nemir i bojazan da nam se zlo ne dogodi“.
„Današnji svijet odjekuje pozivima na ispriku. Očekivanje isprike predstavlja uvjet ponovnog uspostavljanja veze, a nedostatak isprike postaje razlogom različitih sukoba. Dobri otac strpljivo iščekuje povratak mlađeg sina. Radosti nije bilo kraja kad ga je vidio da sav iscrpljen i prljav, gladan i žedan, ali ipak živ, tetura prema očevoj kući. Otac ne traži ispriku, nego traži način kako će svomu djetetu u potpunosti povratiti dostojanstvo sina“.
Središnja poruka prispodobe je neizmjerna Očeva ljubav koja „ne dopušta sinu izreći riječi isprike. Pusti isprike, pusti prošlost, važan je sadašnji trenutak povratka i ponovne blizine u zagrljaju“, kazao je biskup.
Dobri otac ostaje vjeran svojim očinskim osobinama i kvalitetama iako nakon povratka izgubljenog i ponovno nađenog sina Otac gubi starijega sina, koji nije svjestan važnosti blizine i dobrote Očeve, no ne popušta u ljubavi bez obzira kako se djeca ponašaju. “Zato do kraja svijeta ova prispodoba ostaje nezamjenjiva slika Očeve ljubavi i dobrote prema kojoj se moraju ravnati svi očevi i majke, svi sinovi i kćeri, svako dijete i roditelj“, zaključio je biskup.
Pjevanje tijekom pobožnosti i euharistijskog slavlja predvodio je udruženi zbor iz više župa pod vodstvom s. M. Monike Ikić i orguljašku pratnju gosp. Sandra Cerovca, a misna čitanja čitali su vjernici Pulskog dekanata.
