Korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i redovnica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije održan je u ponedjeljak 7. travnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Uime redovnica pozdrav je uputila poglavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak, istaknuvši kako „redovnica nade hodeći ovom zemljom nosi radost u srcu koja je vidljiva po osmijehu na licu. Ona razmišlja pozitivno, živi život koji svojim hodom ohrabruje korak svakoga koga susretne. Redovnica nade i u trenucima neizvjesnosti i straha osjeća Božju prisutnost te ima povjerenja da Bog vodi ljudsku povijest.“
Čestitala je nadbiskupu Kutleši Uskrs te mu uime redovničkog zajedništva poklonila „Posljednju večeru“ i „Krista u nošenju križa“, radove s. Samuele Premužić.
Okupljenima se obratio i povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za posvećeni život i družbe apostolskog života fra Jure Šarčević, OFMCap. Zahvalio je svima na dolasku, kazavši kako je uvijek dobro biti uz svoga pastira. „To je jamstvo da nećemo odlutati, niti se udaljiti od Crkve i od onih koji je predvode kao nasljednici apostola. Pripadnost svojoj zajednici ili Crkvi neće dopustiti da nas najamnik ugrozi“, rekao je fra Jure.
Istaknuo je kako ovaj susret ne govori o bilo kakvom zajedništvu, već „o novoj duhovnoj kvaliteti, o duhovnosti zajedništva, koja jedina može iznutra obogatiti i izmijeniti međuljudske odnose u Crkvi i u društvu. U tom je smislu važno da redovničke zajednice, pa i naše župne zajednice, postanu pravi centri duhovnosti, da postanu, kako je govorio sveti papa Ivan Pavao II., dom i škola zajedništva među ljudima.“
Nadbiskup Kutleša u korizmenom je nagovoru naglasio: „Ako je redovništvo srce Crkve, srce redovništva je u Srcu Isusovu u kojemu, drage sestre, možete prepoznati same sebe i od kojega možete naučiti ljubiti. Korizma je poziv da u tišini srca razmišljamo o Isusu i njegovoj ljubavi – da mu se približimo, da upoznamo njegovo otvoreno i ranjeno srce koje nas ljubi, koje je živo u Euharistiji, koje živi u Crkvi i koje nas uvijek strpljivo čeka. U vremenu koje je izgubilo srce (usp. Dilexit nos, br. 9), posvećeni život, a osobito žensko redovništvo, poziv je na proroštvo srca, na svjedočanstvo da se i danas može ljubiti do kraja, biti s Kristom u njegovoj samilosnoj nježnosti i živjeti iz istine vlastitoga bića.“
„Srce redovnice treba postati srce koje nije zarobljeno u prolaznosti, nego uronjeno u vječnost. Uzor mu je Marijino srce, srce prve Gospodinove službenice koja je čuvala i promišljala sve što je proživjela s Isusom (usp. Lk 2,19)“, rekao je nadbiskup Kutleša i dodao kako je redovnica, „poput Marije, žena duhovnog razlučivanja koje se događa u srcu i oblikuje ga po Srcu Isusovu. (…) Redovnica nije samo osoba u posebnom odijelu koja svjedoči drugačiji život, nego žena koja ima srce koje drugačije ljubi, drugačije suosjeća i drugačije moli.“
Ističući majčinsku dimenziju redovnica, nadbiskup je protumačio kako u trenutku kada „Crkva izgubi dodir s majčinstvom, postaje hladna i birokratska. Kada vi redovnice živite svoje duhovno majčinstvo, Crkva ponovno postaje mjesto prihvaćanja, nježnosti i milosrdne blizine. Vaše brižne ruke, vaši pogledi bez osude, vaša tiha molitva, vaša srca koja kucaju za druge, neprocjenjiv su dar Crkvi. Današnji čovjek, i kada toga nije svjestan, traži upravo majku i majčinsku blizinu. Ne onu koja moralizira, nego onu koja tješi. Ne onu koja govori prva, nego onu koja sluša. Ne onu koja se nameće, nego onu koja grli i vida rane ranjenih. Vaša snaga nije u strategiji niti u društvenoj moći, nego u majčinskoj prisutnosti koja nikada ne odustaje.“
Na kraju, govoreći o redovnicama kao svjedokinjama nade, nadbiskup Kutleša poručio je okupljenim sestrama da u njima „Crkva prepoznaje čuvarice nade koja se rađa u vjeri ukorijenjenoj u Raspetome. Vi ste one koje iz klauzure, iz misija, iz služenja, iz svakodnevice – govore svijetu: ‘Bog nije daleko. On ima Srce koje kuca za tebe.’ Vaš život postaje proročka prisutnost upravo po tome što ne ovisi o trendovima, učinkovitosti ni priznanjima, nego o vjernosti. I to je vaša snaga. Jer dok svijet nudi spektakle, pojedinci čeznu za svjedočanstvom osoba koje su iskusile Božju ljubav i odlučile je živjeti do kraja. U vašoj kontemplaciji Crkva nas uči kako gledati. U vašoj službi Crkva nas uči kako se darivati. U vašoj tišini Crkva nas uči kako slušati. U vašoj vjernosti Crkva nas uči kako ustrajati.“
Na kraju susreta nadbiskup je sestrama zahvalio na prisutnosti, vjeri, davanju te ih zamolio da nastave ljubiti, moliti, „biti prisutna ljubav u srcu naše mjesne Crkve.“
Susret je moderirala izv. prof. dr. sc. Martina s. Ana Begić, a završio je prigodnim druženjem.
(kta)
