Korizma je vrijeme duhovne priprave za Uskrs, našu najveću kršćansku svetkovinu. Ona je hod kroz četrdeset dana do Uskrsa. Započinje na Pepelnicu u kojoj se kroz simboliku pepela podsjećamo kako je na ovome svijetu sve krhko i prolazno te postaje prah, ostaju samo dobra djela učinjena s ljubavlju. Stoga u korizmenom hodu pripravljajući se za Uskrs više razmišljamo o smislu svoga života, donosimo dobre odluke, potičemo se na odricanje, sabranije molimo i intenzivnije se angažiramo u ljubavi prema Bogu i čovjeku, čineći dobra djela. U našem Dječjem vrtiću sv. Marije Magdalene u Selima korizmeni hod ove godine prolazili smo moleći, čineći dobra djela i gradeći zajedništvo.
Molitva je ove godine i naša posebna zadaća prema Godišnjem programu vrtića budući da je papa Franjo 2025. godinu proglasio Godinom molitve, odnosno godinom posvećenom ponovnom otkrivanju velike vrijednosti i nasušne potrebe molitve u osobnom životu, u životu Crkve i svijeta.
Zadaći molitve zajednički se posvećujemo. Kad smo pri kraju 2024. godine primili tužnu vijest o bolesti leukemije polaznice našega vrtića petogodišnje djevojčice Marte koja je na liječenju u bolnici Rebro, počeli smo redovito zajednički u vrtiću moliti za njeno zdravlje. Formirali smo vjerski kutić u kojem su uz vjerske simbole i Bibliju i fotografije s Martom s ciljem da potaknemo djecu i roditelje na molitvu. Djeca svaki dan prije ručka mole molitvu za njezino zdravlje, za sve članove njezine obitelji, za liječnike i medicinsko osoblje koji pomažu Marti u bolnici.
Osobito je lijepo i dirljivo kako svaki petak, dok mlađa djeca odmaraju, predškolci s djelatnicima mole krunicu s razmatranjima koja je namijenjena za ozdravljenje djevojčice Marte. Isus je ozdravio mnoge bolesne od raznih bolesti, vjerujemo da će ozdraviti i Martu.
Dječje iskustvo o Bogu i molitvi ovisi i o tome kako mi odrasli oblikujemo molitvu. Djeca se u razgovoru s Bogom moraju osjećati dobro i prihvaćeno. Poznajući razvoj molitve kod djeteta možemo ga ispravno uvoditi u molitvu i senzibilizirati ga za molitvu. Molitvom za zdravlje Marte djeci svjedočimo snagu zajedničke molitve i vjere u Boga koji je svemogući. To je dragocjeno iskustvo koje će im vjerujemo ostati u sjećanju.
Osim molitve, otvarali smo se kroz korizmu činjenju dobrih djela. U našem vrtiću u središtu sobe dnevnog boravka na početku korizme stavili smo križ koji su djeca izradila i oslikala te ga ukrašavaju cvjetovima koji predstavljaju njihova dobra djela na koja ih svakodnevno potičemo.
Na tom tragu u našem korizmenom hodu u Dječjem vrtiću svete Marije Magdalene organizirali smo kreativne radionice koje su se odvijale dva puta tjedno u popodnevnim satima u sklopu humanitarne akcije za djevojčicu Martu. Roditelji s djecom ukrašavali su i izrađivali razne uskrsne i druge ukrase različitim tehnikama i materijalima. Kreativne uratke imali su mogućnost nabaviti uz davanje dobrovoljnog priloga koji smo darovali djevojčici Marti, pokazujući joj svoju blizinu i ljubav.
Krajem ožujka na svetkovinu Blagovijesti zajedno s djecom i roditeljima vrtića slavili smo svetu misu koju je vodio vlč. Ivan Sandrin za Martino zdravlje. Jedan roditelj i odgojiteljica s. Ivana su čitali liturgijska čitanja, a djeca molitvu vjernika. Vlč. Ivan govorio je o značenju riječi blaga i vijest. Blaga vijest bila je da će Marija začeti i roditi Sina. Bila je to lijepa, ali i teška vijest jer Marija nije imala muža i nije se s njim sastala, no Bog joj je sve okrenuo na dobro. Teška vijest je da je naša prijateljica iz vrtića Marta bolesna. To je križ, ali križ ima i svijetlu stranu, a to je Uskrs. Otkad je sila Duha Svetoga s nama i mi možemo svaku lošu vijest dočekati i prihvatiti jer znamo da će kad-tad doći njezina svijetla strana i smisao te će nam na kraju biti Blagovijest.
Naša korizma je isto tako bila usmjerena na izgradnju zajedništva, stoga smo učili djecu da budu hodočasnici nade, što je i poziv ove Jubilejske godine kršćanstva. To postaju prije svega kad si međusobno pomažu i lijepo surađuju, kad sve što imaju zajedno dijele i stvaraju nova prijateljstva, kad šire ljubav i dobrotu.
Djeca oponašaju odrasle, pa vjerujemo da im je zajednički korizmeni hod kroz molitvu, činjenje dobrih djela i izgradnju zajedništva bio snažan poticaj da svoje brige lakše nose kroz život ujedinjeni s Bogom koji je najveća snaga čovjeka, od njegove vrtićke i dječje dobi, pa sve do zrele starosti.
U našem korizmenom hodu u vrtiću djeca su se susretala s činjenicom da u životu ima mnogo toga što nije lako izdržati i od čega bi najradije pobjegli, ali ne odustajemo jer je naš cilj uskrsnuće. Do svjetla uskrsnuća stiže se upravo hodajući putem koji nije uvijek lagan, ali u tom hodu s nama je Uskrsli, koji je već taj put prošao i donio nam uskrsno svjetlo.
