U utorak, 5. ožujka 2024., u samostanu Sv. Male Terezije u Doboju održana je korizmena duhovna obnova sestara Služavki Maloga Isusa koju je predvodio vlč. Pavo Šekerija, župnik župe sv. Josipa u Tesliću. Osim sestara spomenute samostanske zajednice u Doboju, sudjelovale su sestre iz samostana Sv. Obitelji u Maglaja te iz „Doloroze“ iz Čardaka. Tema duhovne obnove bila je: „Zajedništvo i križ ili patnja“, objavljeno je na mrežnoj stranici Družbe SMI.
Na početku predavanja vlč. Šekerija progovorio je važnosti redovničkog zajedništva. „Tu su različiti karakteri pojedinih osoba, koji dolaze iz različitih obitelji, različite obiteljskih tradicija, različitih životnih navika pa tako i različitosti odgoja. Što to ih drži u zajedništvu već dugi niz godina? Dolaskom u zajednicu ne brišu se karakteri koji oslikavaju našu osobnost. Ponekad dolazi do napetosti i konflikata jer nam ponekad smetaju neke posebnosti tih osoba. Upravo to zajedništvo je plod vjere u Gospodina Isusa i zajednička želja da ga nasljeduju kao ljubav prema Njemu koja nužno povlači za sobom ljubav međusobno. Međusobna ljubav crpi snagu prvenstveno u lomljenju kruha tj. u slavlju svete Mise i primanja svete pričesti“, kazao je vlč. Šekerija
„Sestre, da bi bile poslušne Bogu i svojim poglavarima, ne mogu to izvršiti bez primanja Presvetog Tijela Kristova i to svaki dan, jer je on, postavši poslušan Ocu svom do smrti na križu, po toj poslušnosti i žrtvi svoga tijela na križu sve nas oslobodio od smrti grijeha i zaslužio da to tijelo bude hrana našim dušama, te nas čuva da ne padnemo u grijeh“, istaknuo je vlč. Pavo. Ukazavši na potrebu stalnog „vraćanja na izvore“, na zavjete koje su sestre obećale, te „na prvi glas kojega su čule i kojemu su povjerovale“, posvijestio je da ih je Gospodin izabrao takve kakve jesu, te se po njihovim slabostima očituje Božja snaga.
Drugi dio predavanja vlč. Šekerija započeo je pitanjem: „Što je moj križ? Kako naći smisao našoj patnji?“. „Ipak, susrećemo osobe koje bježe od svojih problema ili svojih patnji ili križa, jer često na ovakvo stanje gledaju kao životni neuspjeh, promašaj, kao neku životnu kaznu. Jedini pravi odgovor na ova pitanja i događaje možemo gledati u svjetlu vjere, u svjetlu Kristova križa“, rekao je vlč. Šekerija koji je nazočnim sestrama za primjer stavio živote blaženog Ivana Merza, blaženog mučenika kardinala Alojzija Stepinca, utemeljitelja SMI sluge Božjeg Josipa Stadlera, zatim sv. Male Terezije, sv. Majke Terezije i sv. Ivana Pavla II. „Trpljenje spašava i posvećuje dušu. Bol i muka su izvor svega, cijelog kulturnog rada. Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo. Trpljenje donosi blagoslov, a s njime čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova negoli velikim radom. Patnja je Božji dar. Bog nas odveć ljubi i ne želi nas kažnjavati, pa tako nas želi privući k sebi. Zbog toga moramo poput njega prikazati svoje boli za mir u svijetu. Tražiti uvijek od naše Gospe snagu da možemo prihvatiti bol. Samo djela ljubavi i molitva mogu donijeti mir ovom svijetu. Radost moramo dijeliti s onima koje susrećemo“, neke su od poticajnih misli vlč. Šekerije koji je nakon predavanja u samostanskoj kapelici izložio Presveti Oltarski Sakrament, a tijekom klanjanja bila je mogućnost svete ispovijedi.
U pristupanju sakramentu svete ispovijedi pridružile su se i vjernice iz doma za stare, nemoćne osobe za koje skrbe sestre SMI, a koje su se obradovale što mogu biti u zajedništvu sa sestrama i svećenikom. Potom je uslijedila Sveta misa koju je predslavio vlč. Šekerija.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje kod obiteljskog stola. (kta)
