Vatikan, 25. listopada 2024. / 16.20 sati
“Buon pranzo e earnerci!” („Ugodan ručak i vidimo se!”) — već samo slušanje načina na koji papa Franjo svake nedjelje završava svoju poruku vjernicima na kraju molitve Anđeo Gospodnji govori vam nešto o važnosti koju pridaje hrani.
Sveti je Otac u više navrata spomenuo hranu u šaljivom tonu. Na konferenciji za novinare na povratku s jednog od svojih apostolskih putovanja, u šali je spomenuo da će njegovo sljedeće odredište ovisiti o gastronomiji zemlje.
Uvijek s osmijehom obraćajući se novinarima koji ga prate na svjetskim putovanjima, obično im poželi i dobar ručak. Na prošlogodišnjem povratku iz Budimpešte nasmijao se ironičnim tonom da nije siguran hoće li biti večera u avionu “ili nešto za prevariti želudac”.
Tom prilikom je također rekao da je razumio samo dvije riječi na mađarskom jeziku: “gulaš” (tipično mađarsko jelo koje se uglavnom priprema od mesa, luka, paprike i paprike) i “tokaji” (tipično mađarsko vino).
Postalo mu je gotovo tradicija zaustaviti papamobil na Trgu svetog Petra kad mu hodočasnik ponudi jedno od pića u kojem najviše uživa, druže. I “chipa”, tradicionalna hrana u nekim zemljama Latinske Amerike od škroba manioke i sira, također je jedna od namirnica koju papa Franjo najviše voli. “Gdje je čipa?” upitao je jednom prilikom susreta s Paragvajcima u crkvi svetog Petra.
Na svom putovanju u Luksemburg svratio je “kao iznenađenje” u kafić. U Vatikan je čak pozvao i vlasnika svoje omiljene slastičarnice Padróna, a znamo da su mu najdraže slastice El Nazareno brend argentinskih “alfajores” (tradicionalni latinoamerički desert).
U Vatikanskoj kuharici, objavljenoj 2014., Sveti se Otac osvrnuo i na druge recepte poput empanada s mesom ili pizze s mozzarellom s fainom (palačinkom od slanutka).
Njegovo cijenjenje hrane toliko je poznato da vođe ili prelati koji ga posjećuju u Vatikanu često donose darove koji se mogu kušati. Ali bez sumnje, njegovo najdraže jelo, u kojem je mogao uživati sa svojom obitelji povodom 90. rođendana svoje sestrične Daniele di Tignlioi, je takozvana “bagna calda”, poznata u talijanskoj regiji Pijemont. , koji se obično priprema s inćunima, uljem i češnjakom te koristi kao umak za povrće.
No, zadovoljstvo i užitak nisu jedini razlozi zašto je Sveti Otac veličao vrijednost hrane i prehrane. Tijekom svog pontifikata dao mu je i pastoralni fokus i istaknuo njegovo duhovno značenje.
Ne idući dalje od njegove nedavne enciklike Dilexit brobjavljenom 24. listopada, papa Franjo se prisjeća da je, kad je bio dijete, za karneval “moja baka radila pecivo od vrlo tankog tijesta.”
“Kad bi ispustila trakice tijesta u ulje,” nastavlja papa, “one bi se proširile, ali onda, kad smo ih zagrizli, iznutra su bile prazne. Na dijalektu kojim smo govorili ti kolačići su se zvali ‘laži’… Moja baka je objasnila zašto: ‘Kao laži, izgledaju veliki, a iznutra su prazni; oni su lažni, nestvarni’” (Dilexit br7)
U istom dokumentu navodi da “nijedan algoritam nikada neće moći uhvatiti, na primjer, nostalgiju koju svi osjećamo, bez obzira na godine i gdje živimo.”
“Kad se prisjetimo kako smo prvi put upotrijebili vilicu da zapečatimo rubove onih malih domaćih empanada koje smo pomagale napraviti našim majkama ili bakama… Bio je to trenutak kulinarskog naukovanja, negdje između dječje igre i odrasle dobi, kada smo prvi put osjećao odgovornost za rad i međusobno pomaganje”, piše Sveti Otac (Dilexit br20).
Talijanski teolog biskup Bruno Forte objasnio je da nam ova enciklika “nudi ključ za razumijevanje cjelokupnog učiteljstva” pape Franje. Stoga nije moglo nedostajati spominjanje hrane.
Za Svetog Oca hrana je također ključni element ljudskog dostojanstva. Više puta se zalagao za pravednu raspodjelu hrane. Zapravo, čak je upozorio da bacanje hrane “znači otimanje iz ruku” siromašnih.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Sa siromasima, najpotrebitijima, svake godine dijeli gozbu u Vatikanu tijekom Svjetskog dana siromaha. U Rimu se čak pričalo da bi se nekoliko noći, prije mnogo godina, oblačio inkognito i dijelio hranu beskućnicima koje je nalazio oko Svetog Petra.
Za Svetog Oca hrana također ima značenje bratstva, čak i ljubavi. U njegova homilija na Svjetskom danu obitelji 2015. u Philadelphiji, Sveti je Otac istaknuo da „vjera otvara ‘prozor’ u prisutnost i djelovanje Duha. Pokazuje nam da je, poput sreće, svetost uvijek vezana uz male geste.”
„Ove male geste su one koje učimo kod kuće, u obitelji; izgube se među svim ostalim stvarima koje radimo, ali ipak čine svaki dan drugačijim. To su tihe stvari koje rade majke i bake, očevi i djedovi, djeca, braća i sestre. Oni su mali znakovi nježnosti, privrženosti i suosjećanja. Kao topla večera kojoj se radujemo noću, rani doručak koji čeka nekoga tko rano ustaje da ide na posao.”
Međutim, temeljni nauk Svetog Oca o hrani je onaj koji se odnosi na esencijalnu hranu, euharistiju: “Oni koji s vjerom primaju tijelo i krv Kristovu ne samo da jedu, nego se i site”, rekao je nakon molitva Anđeo Gospodnji u lipnju 2022.
“Jesti i nasititi se: to su dvije temeljne potrebe koje se ispunjavaju u Euharistiji”, potvrdio je.
Ova priča je prvi put objavljen od strane ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku. Preveo ga je i prilagodio CNA.
Almudena Martínez-Bordiú je dopisnica iz Rima za ACI Prensa i EWTN.
