KLK: Dr. Baće govorio o izgradnji Spomen-križa na Srđu 1933.-1935. godine – Dubrovačka biskupija
Dubrovačka biskupija

KLK: Dr. Baće govorio o izgradnji Spomen-križa na Srđu 1933.-1935. godine – Dubrovačka biskupija

Predavanje „Izgradnja Spomen-križa na Srđu 1933.-1935. godine“ održano je u srijedu 2. travnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku u sklopu manifestacije „Kršćansko lice kulture 2025.“ Predavač je bio povjesničar umjetnosti i konzervator dr. sc. Antun Baće koji se ovom temom bavio u svojim ranijim istraživanjima, između ostaloga i doktorskoj disertaciji. U izlaganju je govorio o okolnostima koje su prethodile izgradnji križa na Srđu 1935. godine. Križ na Srđu je podignut na inicijativu dubrovačkog biskupa dr. sc. Josipa Marija Carevića u spomen na 1900. obljetnicu Otkupljenja.

Predavanje je najavio član Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Ivan Viđen zaželivši svima prisutnima dobrodošlicu. Kazao je kako se ove godine navršava 90. obljetnica izgradnje križa na Srđu i također 80. obljetnica smrti biskupa Carevića te da ovo Vijeće nastoji na te obljetnice primjereno podsjetiti.

Predavač Baće je svoje izlaganje započeo navodeći kolege koji su prije njega pisali o povijesti ovoga spomenika te je dao i kontekst jubilarne 1933. godine kada se ova inicijativa pojavila.  Potom je nastavio pitanjem na koje je pokušao dati odgovor, a to je zašto su Dubrovčani uz ponuđeno rješenje najrenomiranijeg arhitekta tadašnje države Jože Plečnika odabrali rješenje u tom trenu nepoznatog arhitektonskog tehničara Dubrovčanina Uga Vernazze.

Tadašnji dubrovački biskup Carević želio je trajno obilježiti Jubilarnu godinu Otkupljenja koju je 1933. godine bio proglasio papa Pio XI. Odlučio je, zajedno s bratovštinom Popovskoga zbora (svećenička bratovština Sv. Petra) koju je predstavljao don Niko kan. Gjivanović, pokrenuti akciju da se na brdu Srđ podigne križ u trajni spomen na tu obljetnicu. Križ je trebao biti postavljen na zemljišnoj čestici koju su Popovskom zboru ustupili Luko i Nike Paskojević s Bosanke, a Popovski je zbor podnio molbu za gradnju općinskoj upravi 10. veljače 1934. godine.

Izgradnji su se suprotstavili međašnici (susjedi) parcele predviđene za križ, navodeći razne protivne razloge, a prema zakonu trebalo je ishoditi još niz odobrenja od Vojne uprave, Zetske banovine i tadašnjega Ministarstva građevina.

Prvi je projekt jednostavnoga križa kritizirao dubrovački konzervator Kosta Strajnić žaleći se na ignoriranje konzervatora u postupku izdavanja građevinskih dozvola kao što je to bio slučaj s postavljanjem križa na Srđu. Međutim, glavni je problem vidio u jednostavnome oblikovanju križa i njegovi nespretno odmjerenim proporcijama te se na zamolbu biskupa Carevića očitovao da nema ništa protiv gradnje, ali da nacrt mora imati više umjetničkog izražaja. U svom pismu biskupu Careviću konzervator Strajnić predložio je tada iznimno poznatog arhitekta prof. Josipa Plečnika iz Ljubljane kojeg je zamolio da izradi skice križa spomenika. Prof. Plečnik je, kao jedan od najpoznatijih arhitekata Srednje Europe tog vremena, uskoro poslao idejne varijante za oblikovanje spomen-križa, a na predviđenoj lokaciji buduće gradnje podignuta je drvena maketa kako bi se lakše stekao pravi dojam onoga što se planiralo. Predviđeni križ je u svakoj od inačica imao sva obilježja Plečnikova elaboriranoga stila kojega su prepoznali brojni crkveni naručitelji tog vremena.

Međutim, iako se radilo o renomiranome autoru i iako su se s njegovim projektom naručitelji suglasili, do konačne izvedbe nije došlo. Iz korespondencije između Ordinarijata, konzervatora i projektanta koja se čuva u biskupijskome arhivu očito je da su se pojedini elementi tog Plečnikova projekta čak počeli izrađivati. No, neobičnim spletom događaja, a čini se i protivljenjem Građevinskoga odbora općine, projekt je ipak storniran, da bi posve novo idejno rješenje dao tada vrlo mladi i u tom trenutku gotovo nepoznati dubrovački inženjer Ugo Vernazza (1907.-1948.). On je u Splitu završio srednju tehničku školu nakon čega se zaposlio u novootvorenoj podružnici ureda građevinskoga inženjera Silvija Sponze u Dubrovniku te se tih godina u lokalnoj sredini nastojao istaknuti kao samostalni projektant. Njegov nacrt spomen-križa jednoglasno je odobren od strane Građevinskoga odbora dubrovačke općine, a Vernazza je besplatno izradio i gipsani model (maketu) kojega je nakon završetka gradnje darovao Biskupskoj pinakoteci. Upravo je ta izvorna gipsana maketa na sinoćnjem predavanju bila publici izložena prvi put nakon puno godina.

Na kraju je predavač Baće ponudio odgovor na pitanje s početka izlaganja zašto je uz ponuđeno rješenje najrenomiranijeg arhitekta tadašnje države Jože Plečnika naposljetku izveden spomenik prema projektu tada nepoznatoga lokalnog arhitektonskog tehničara Uga Vernazze.

Predavač je sumirao rekavši da se čini kako je „veliki slovenski majstor postao žrtva projektiranja na daljinu“. Izgleda, naime, da je Plečnik kod izrade projekta previdio funkciju i smještaj spomen-križa u realnome prostoru, jer se ovaj križ postavljen iznad grada na 400 metara visine ipak ponajviše doživljava kao znak u cjelini krajolika i – iz daljine. Nasuprot tomu, Plečnikove umjetničke kompozicije čitljive su samo s manje udaljenosti: predviđeno bogatstvo tekstura, raznovrsnost materijala, kvalitetni umjetnički i obrtnički detalji na velikoj bi udaljenosti potpuno izgubili na čitljivosti i željenome značenju. A prepoznavši taj problem mladi je Vernazza ponudio vrlo pročišćeno, jednostavno i dobro proporcionirano rješenje spomen-križa koje je u osnovi zadovoljilo glavnu postavku ideje, a to je jasna čitljivost znaka spomenika s velike udaljenosti.

Na Duhovski ponedjeljak, 10. lipnja 1935. godine, uz svečano sudjelovanje velikoga broja svećenika i vjernika, biskup Carević blagoslovio je taj prvi spomen-križ na Srđu izrađen od hvarskoga kamena koji je ostao netaknut sve do oštećenja u Domovinskome ratu.

Sljedeće događanje u sklopu manifestacije „Kršćansko lice kulture 2025“ bit će teološka tribina „O 1700. obljetnici Nicejskog sabora“ na kojoj će u četvrtak 3. travnja u 19.30 sati u dvorani Ivana Pavla II. sudjelovati svećenici Katoličke i Pravoslavne Crkve koja je u vrijeme Nicejskoga sabora bila jedna Crkva, prof. dr. sc. Josip Knežević i prof. dr. sc. Vladan Perišić.

Jelica Gjenero

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Nakon više od 130 godina slavljena mlada misa u Stonu: don Srećko Franušić nastavlja služiti u Albaniji – Dubrovačka biskupija

Katoličke vijesti

Nova uprava Družbe sestara služavki Malog Isusa – Dubrovačka biskupija

Katoličke vijesti

NAJAVA 31. 5. – 2. 6. Koncerti duhovne glazbe u dubrovačkim crkvama – Dubrovačka biskupija

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti