Relikvijar sv. Sebastijana s moćima toga ranokršćanskog sveca na blagdan sv. Sebastijana, u subotu, 20. siječnja, u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama blagoslovio je don Filip Kucelin, župnik Preka i Sutomišćice, dekan Ugljansko – Pašmanskog dekanata i povjerenik za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije.
Kistanjski župnik don Ivan Perković zahvalio je don Filipu koji je posredovao nabavu relikvije sv. Sebastijana iz talijanske biskupije Salerno. Idejno rješenje i relikvijar izradili su Tomislav Antić i Ljevaonica Antić iz Kistanja.
Kistanje nastanjuju Janjevci koji osobito časte sv. Sebastijana te mnogi Janjevci imaju i njegovo ime. Povijest toga čašćenja datira od 1917. godine kad je Janjevo bila pogodila teška bolest tifusa. Tada je dnevno umiralo i po petero ljudi, bilo je teško naći i ljude koji će ih pokopati. Tada su se Janjevci zavjetovali sv. Sebastijanu kojega se zaziva i kao zaštitnika od kuge i bolest je nestala. Te 1917. godine, sv. Sebastijanu na čast i u zahvali za uslišane molitve, Janjevci su u Pešteru izgradili zavjetnu kapelu. Od tada počinje snažno štovanje sv. Sebastijana među Janjevcima. Blagoslov s moćima sv. Sebastijana koje su župljani počastili na kraju mise, prvi je primio župljanin Sebastijan Perić koji se oporavlja nakon uspješne transplantacije jetre.
Sv. Sebastijan je mučenik iz 3. st., ubijen za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana. Car Dioklecijan bio ga je postavio za načelnika dvorske garde. Iako je bio u službi cara koji se protivio kršćanima, sv. Sebastijan je spašavao kršćane od progona i privodio mnoge kršćanstvu. Saznalo se da ga je Papa nazvao braniteljem Crkve te ga je car optužio za izdaju. Naređeno je da ga se zaveže za stablo i da ga gologa strijeljaju strijelama. Kada je jedna žena došla kako bi uzela njegovo tijelo i pokopala ga, osjetila je da je Sebastijan još uvijek disao i tada je spašen.
„Sv. Sebastijan je bio vojnik, imao je karijeru na carskom dvoru. Ali, bio je i kršćanin. Nakon što je sv. Sebastijan bio zacijeljen od mučenja, vratio se na carski dvor u svoju službu, no Dioklecijan ga je dao pogubiti. Sv. Sebastijan bio je do kraja odan svojoj službi, pa ako je to značilo i da će ponovno biti mučen i izgubiti svoj život“, istaknuo je don Filip, upozorivši da bi se sv. Sebastijan bio osjećao kao dezerter, da se nije vratio u svoju službu.
„Dezerter znači osoba koja kukavički pobjegne sa svoga položaja ili ne izvrši zapovijed koja mu je dana, nego radi po nekoj svojoj volji. Lijepo je slaviti blagdan sv. Sebastijana i častiti njegovu relikviju, ali to je ništa, ako smo dezerteri. Nažalost, često puta to jesmo i često toga nismo niti svjesni“, upozorio je don Filip.
U tom kontekstu, kao primjer je naveo kada netko kaže da neće ići na misu kod nekog svećenika jer mu se taj župnik ne sviđa, pa ide u drugu župu. „Ideš na neki drugi ‘položaj’. Ili, osoba kaže da joj se neka Božja zapovijed ne sviđa, da za nju to ne vrijedi. Znači, osoba radi po svoju, dezertira. Mnoštvo nas prilagođava crkveni nauk svojim potrebama, a ne Božjim zapovijedima. Dakle, prilagođavamo svojim grijesima i zlim sklonostima“, upozorio je don Filip, naglasivši da u čašćenju sv. Sebastijana treba uzeti ‘cijeli paket’ kreposti. „Sv. Sebastijan ubijen je zbog istine. Ne može se štovati sv. Sebastijana i biti u laži, jer to se protivi onome za što je on živio, za što je on umro. To je u suprotnosti“, poručio je don Filip.
Podsjetio je kako u današnjem vremenu mnogi kažu da nije lagano imati više djece jer je teška ekonomska situacija. „Međutim, u vremenu kad su obitelji imale devetero, desetero i više djece, ekonomska situacija je bila gora. Gdje je tu logika? Ekonomska situacija je bila gora, a rađalo se više djece. Mi dezertiramo sa svojih položaja i uzimamo samo ono što nam odgovara. Svaki čovjek bira svoje putove. Trka za novcem postala je opsesija našeg naroda i vrijednosti koje su nam ostavili naši preci zaboravljaju se. Toliki nisu na svom položaju tamo gdje se trebaju boriti, gdje je duhovna borba“, upozorio je propovjednik, rekavši da se u današnjem vremenu puno govori o vladavini prava, a manje o vladavini dužnosti.
„Sv. Sebastijan govori o tome: Budi na svom položaju. Bori se u duhovnom boju. Stvari se neće same od sebe riješiti. Ali, s Bogom je sve moguće. Isus jedini ima sve odgovore za život čovjeka, ako ih osoba traži na pravom mjestu i ako se pouzdaje u Isusa. Jedino Isus Krist daje odgovore koji idu i s one strane smrti. Sva učenja, filozofije i ideologije prestaju u trenutku kada čovjek sklopi oči i preda dušu Bogu“, naglasio je don Filip, rekavši da Bog čovjeku želi darovati svoje milosrđe i uslišati molitve. Potaknuo je na ustrajnost u molitvi ohrabrivši: „Dok god se boriš, nije gotovo, ako i izgubiš neke bitke. Postali smo preosjetljivi. Želimo naprečac postići dobre rezultate. A naprečac ne valja, ono što je instant nije kvalitetno i dobro. Budite ustrajni“, poručio je don Filip vjernicima.
Podsjetio je kako Drugi vatikanski koncil uči da čovjek postiže svetost u svojoj svakodnevici, u vršenju svojih svakodnevnih dužnosti. Stoga nije prirodno da neka majka živi kao redovnica i zanemaruje svoju obitelj, želeći npr. više boraviti u crkvi, poput redovnice.
„Svatko u svom staležu ostvaruje svetost, primjer toga je i sv. Sebastijan. Ostani na svom položaju, brani što je sveto, vjeru. Bog sa sobom nosi puno više, a to su vrijednosti kojima nas uči sveta majka Crkva. Neka sv. Sebastijan bude zagovornik osobito mladima koji u okruženju brojnih ponuda teško mogu znati kako ispravno izabrati u životu“, rekao je don Filip, potaknuvši da se o vrijednostima života pitamo na pravom mjestu, a ne na stranputicama.
„Bog daje pravu cestu koja vodi u život vječni. Neka čašćenje relikvijara sv. Sebastijana bude mjesto gdje ćete tražiti velike stvari, izricati velike molitve, mjesto na kojem će se događati čuda“, poručio je don Filip vjernicima. „Mučenik dragovoljno daje, predaje svoj život. Mučenik je umro zato što je on to htio, on je to izabrao. Svaki mučenik bira umrijeti za Isusa Krista, jer mu je na ovom svijetu sve ništa, u odnosu na Krista“, rekao je don Filip, dodavši da i danas mnogi diljem svijeta gube svoj život zbog vjernosti Isusu Kristu.
Ines Grbić
Foto: Župa Kistanje
