Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice svete krunice, u okviru zdanja sestara Kćeri Božje ljubavi na Banjskom Brijegu u Sarajevu, te prigodnom akademijom na uočnicu svetkovine sv. Josipa 18. ožujka 2025. Katolički školski centar „Sveti Josip“ u Sarajevu proslavio je svoga nebeskog zaštitnika i obilježio Dan Centra utemeljenog ratne 1994. godine u tada opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Misno slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju osmorice svećenika među kojima su bili ravnatelj sarajevskog KŠC-a vlč. Mario Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i odgojitelj u internatu KŠC-a i rektor samostanske crkve Kraljice krunice vlč. Darko Endrich.
Govoreći u prigodnoj propovijedi o liku sv. Josipa, nadbiskup Tomo kazao je da ovaj svetac prednjači u mnoštvu različitih razina vlastite svetosti kao i primjera o kojima, kako je naglasio, vjernici trebaju promišljati, a potom i primijeniti u vlastitim životima. „Ponajprije, sv. Josip je blaženik koji je nevjerojatno ponizan i skroman pred riječju Božjom i do kraja joj poslušan. Onoga časa kad je uvjeren da je glas koji je čuo zaista glas anđela s nebesa, Josip je spreman promijeniti sve svoje životne programe i planove i ne samo čuti riječ Božju, nego se ‘pretvoriti’ u onoga koji je poslušan riječi Božjoj u narednim danima svoga života“, istaknuo je nadbiskup Tomo posvijestivši okupljenima da je sv. Josip „zaista nadahnuće i primjer za nasljedovanje, doslovce ne samo nama večeras ovdje okupljenima, nego cijeloj Crkvi Kristovoj“. Pozvao je stoga okupljene da u „poniznosti svojih savjesti“ sebe priupitaju i u tišini sebi pred licem Božjim odgovore jesu li zaista poslušali riječ Božju, a onda je i pokušali „pretvoriti“ u svoju svakodnevicu.
Progovorivši potom o drugoj dimenziji Josipove svetosti istaknuo je da je, od časa kad je shvatio i prihvatio riječ Božju, pa do kraja svojih životnih dana na ovoj zemlji sv. Josip sebe stavio „u službu Isusa Krista i njegova djela“. Podsjetio je da je u razdoblju dok je živio zajedno s Isusom sv. Josip ponizno stavljao svoje talente i sposobnosti, svoj život, u službu Krista spasitelja. „U službi oslobođenja od grijeha, u službi slobode od zloga je sveti Josip jer to je djelo Isusa. I mi večeras ovdje opet postavimo sebi i drugo pitanje: od onoga časa kad smo prihvatili, slušajući riječ Božju, da je Isus Krist spasitelj i osloboditelj naroda svoga od grijeha njegovih tj. nas i nas večeras ovdje okupljenih – jesam li, jesmo li, jesi li – svoje sposobnosti, svoje talente, barem u nekom dijelu stavio u službu Isusa Krista i njegovih pravila i njegovoga evanđelja?“, riječi su nadbiskupa Vukšića koji je potaknuo okupljene da ujedno mole zagovor blaženog Josipa da ih podrži u toj suradnji, pristajanju i služenju Kristu spasitelju.
Kao treću važnu dimenziju Josipove svetosti, koju je naveo kao pogotovo bitnu za današnje doba, spomenuo je njegov odnos prema radu. Podsjetio je da je sv. Josip u svome zemaljskom zanimanju, o čemu, kako je kazao, postoje svjedočanstva na nekoliko mjesta u Svetome pismu, bio „predan i savjestan radnik“. „Općenito se, naročito u suvremenoj civilizaciji, rad promatra kao jedna od vrednota koja služi ili jest u službi ljudskog života i čovjekovih potreba. I točno je da je to rad. Ali, gledano iz kršćanske perspektive, rad, iako jest to, nije samo to. Razlika između sindikalnog gledanja na rad i kršćanskog gledanja na rad sastoji se u tome što, na bazi ovoga što smo već kazali, kršćanstvo čini iskorak na razini motiva i razloga rada. Jer rad nije samo sredstvo – tako mi kršćani vjerujemo – za naše preživljavanje, za održavanje dostojnog života nas i naših obitelji, za razvitak u materijalnom smislu ovoga svijeta. Nego je rad izravna suradnja s Bogom Stvoriteljem koji je stvorio na ovoj zemlji, nakon što je njoj udahnuo život, i čovjeka, muško i žensko i dao im ovu zemlju da nastave djelo stvaranja, da svojim radom, svojim odnosom prema Božjim stvorenjima doprinose da ovaj svijet svakoga dana iznova biva sve više i više stvoren“, ustvrdio je nadbiskup Tomo. „Surađujući s Bogom stvoriteljem mi surađujemo na vlastitome dijelu spasenja. Stoga je rad, osim što je sredstvo da se ima, da se živi ljepše i mirnije, također i mjesto i način našega spasenja“, kazao je pastir Crkve vrhbosanske koji je upozorio i da lijenost predstavlja grijeh jer „nerad je izdaja ili odustajanje od volje Božje da svatko od nas radi da doprinosi na različite načine“.
Nakon Svete mise uslijedila je svečana akademija u dvorani KŠC-a čiji je cjelokupni program naslovljen „Očima djeteta“ po uzoru na stih pjesme „Zemlja“ glazbenog rock-sastava Ekatarina velika, osmislila i pripremila prof. Klaudija Mlakić Vuković.
Nakon što su svi okupljeni minutom šutnje odali počast stradalima u požaru u Sjevernoj Makedoniji, uslijedila je himna KŠC-a koju je izveo zbor sastavljen od osnovaca i srednjoškolaca KŠC-a pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović.
Riječi dobrodošlice svima uputio je potom ravnatelj Mario Ćosić. „Jednostavnost, poniznost, iskrenost, prijateljska ovisnost i radostan odnos prema drugima, poučljivost, otvorenost i povjerenje su temeljne oznake djeteta. Koliko god nas okolnosti u kojima živimo i djelujemo nukale, a životno iskustvo prisiljavalo, držati se one narodne mudrosti sadržane u opominjućoj izreci ‘ne budi kao dijete’. Posrednik između Boga i čovjeka, neba i zemlje, poučava: ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“, kazao je ravnatelj Ćosić dodajući da djeca odraslima, svojim roditeljima i učiteljima, poručuju da „samo jednostavan, ponizan, iskren, prijateljski raspoložen i otvoren roditelj i učitelj može biti graditelj novoga, boljega svijeta“. Svoje obraćanje završio je podsjećajući na riječi pape Franje prema kojima se ne treba „obeshrabriti pred poteškoćama koje predstavlja odgojno-obrazovni izazov“ jer „odgajanje nije zanat, nego stav“.
Zbor Osnovne škole KŠC-a pod ravnanjem prof. Andrle-Imamović izveo je potom pjesmu „Kad bi svi ljudi na svijetu“.
Dramska sekcija Osnovne škole upriličila je scensku izvedbu „Hoću stvarni život“ prema tekstu prof. Mlakić Vuković.
Zbor nižih razreda Osnovne škole pod ravnanjem prof. Nele Đido zatim je otpjevao pjesmu „Kad bi meni dali jedan dan“.
Uslijedila je scenska izvedba „Mi nismo brojevi“ koju su prema tekstu prof. Mlakić Vuković prikazali članovi dramske sekcije Osnovne škole.
Vokalno-instrumentalni sastav područne Osnovne škole na Stupu izveo je pjesmu „Zemlja“ pod vodstvom prof. Andree Hadžidedić.
Na samome kraju nazočnima se kratko obratio nadbiskup Vukšić koji je uputio najsrdačnije čestitke svima, osobito ravnatelju, nastavnicima i profesorima za Dan Centra i blagdan sv. Josipa, njihova nebeskog zaštitnika te poželio Božji blagoslov. Kazao je ujedno da kad bi svi ljudi, baš kao sva djeca, gledali ovaj svijet „očima djeteta“, pogotovo u BiH, sve bi bilo mnogo ljepše. (kta)
