ACI MENA, 14. listopada 2024. / 14:20 sati
Rat i rasprostranjeno raseljavanje, popraćeno gospodarskom krizom, gurnuli su libanonski obrazovni sustav na rub kolapsa. Otprilike polovica libanonskih javnih škola pretvorena je u skloništa za ljude raseljene zbog rata, zbog čega su mnoga djeca ostala bez pristupa obrazovanju. Ali usred ove katastrofalne situacije, katoličke škole stoje kao svjetionici nade.
Otac Mouin Saba, predsjednik College des Apôtres (Apostolska škola) u Jouniehu, obalnom gradu u okrugu Keserwan, oko 10 milja sjeverno od Beiruta, rekao je ACI MenaCNA-ovog partnera vijesti na arapskom jeziku, da je oko 75% katoličkih škola u Libanonu danas otvoreno.
“Katoličke škole u nekim regijama, poput juga i doline Bekaa, kao i druga područja sklona prekidima, privremeno su zatvorile svoja vrata zbog nedavnih izazova”, rekao je. „Međutim, oko 75% naših škola i dalje podučava osobno. Ukoliko bude potrebno, prelazimo na učenje na daljinu. Glavni problem danas su javne škole, a ne privatne. Zahvaljujemo Bogu što naše privatne katoličke škole dobro funkcioniraju.”
Osnovan od strane Kongregacije libanonskih maronitskih misionara, College des Apôtres prima studente svih vjera bez razlike ili privilegija. Saba je istaknuo važnost otvaranja katoličkih škola.
“Kao kršćani, vjerujemo da smo pozvani širiti nadu i život”, rekao je. „To se može očitovati samo kroz naše svakodnevne postupke, bilo u osobnom životu ili životu zajednice. Danas se Libanon suočava s teškim izazovima, ali kroz obrazovanje imamo priliku širiti nadu i život. Ovo je vrsta kršćanske otpornosti, izgrađena na uvjerenju da je Gospodin Isus Krist došao, čak iu kriznim vremenima, pomoći u širenju nade i vjere u ljudskim društvima.”
Temelj libanonskog katoličkog školskog sustava može biti trasiran natrag u Papinski maronitski koledž u Rimu, koji je 1584. godine osnovao papa Grgur XIII. za obuku maronitskih svećenika. Mnogi od tih svećenika vratili su se u Libanon i otvorili brojne škole diljem svoje domovine. Slijedeći njihove stope, misionari iz raznih europskih katoličkih redova proširili su obrazovni krajolik osnivanjem katoličkih škola diljem Libanona.
Kardinal Bechara Boutros Rai, maronitski patrijarh Antiohije, često naglašava važnost katoličkog obrazovanja, dosljedno opisujući libanonske katoličke škole kao “jedan od stupova Libanona”.
Ratom uništene učionice
Noelle El Hajj, učiteljica u srednjoj školi, naglasila je vitalnu ulogu katoličkih škola u ovim teškim vremenima.
“Čini se da se povijest ponavlja”, rekla je. “Bio sam dijete tijekom građanskog rata. Često smo gubili mjesece obrazovanja i bili prisiljeni ostati kod kuće zbog borbi. Toliko potencijala i toliko snova je izgubljeno. To je utjecalo na nastavni plan i program i ukupnu kvalitetu obrazovanja. Ne želim da sadašnja generacija doživi istu sudbinu. Posljedice lošeg ili propuštenog obrazovanja su dugoročne i razorne.”
Ispričala je kako je tijekom vlastitog djetinjstva morala mijenjati školu kako ne bi izgubila akademsku godinu.
“U 70-ima i 80-ima moje obrazovanje je prekidano mnogo puta,” prisjetila se. “Imao sam oko 14 godina i mjesecima sam bio kod kuće. Bio sam u javnoj školi koja je neko vrijeme bila zatvorena. Sredinom godine roditelji su me prebacili u katoličku školu, gdje sam mogao pohađati nastavu i završiti akademsku godinu.”
Katoličke škole u Libanonu poznate su po pružanju izvrsne razine obrazovanja, s tečajevima koji se predaju na tri jezika — arapskom, francuskom i engleskom.
Diplomanti ovih škola često nastavljaju pohađati neka od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. U svjetlu ovoga, El Hajj je izrazio zabrinutost: “Imamo snažan obrazovni sustav; bilo bi razorno izgubiti ga zbog rata u koji nikad nismo pristali ući — rata koji ne želimo.”
Ova kriza koja je u tijeku obilježava šestu uzastopnu godinu značajnih poremećaja u obrazovanju za libanonsku djecu. Prema Svjetskoj banci, očekuje se da će ponovljeni prekidi u obrazovanju imati dugotrajne učinke, pri čemu bi za oporavak mogle biti potrebne generacije.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
El Hajj se osvrnula na pitanja koja joj učenici često postavljaju o ratu.
“Pitaju me kada će rat završiti, hoće li naše područje biti pogođeno”, rekla je. “Neki mi kažu da su im domovi u njihovim rodnim mjestima uništeni. Drugi su postali geopolitički analitičari amateri, raspravljajući o tome kako velike globalne sile koriste našu zemlju za svoje sukobe.”
Bogat duhom, ograničen resursima
Libanonsko ministarstvo obrazovanja naznačilo je da zbog izraelskih zračnih napada, otprilike 40% od 1,5 milijuna studenata u zemlji je raseljeno.
Saba je rekao da je njegova škola prihvatila raseljene učenike, ali je njihov kapacitet da pomognu ograničen.
“U Evanđelju se kaže: ‘Vratite carevo caru, a Božje Bogu’. Državne institucije imaju svoje uloge, a kada je riječ o raseljavanju, to je prvenstveno stvar države”, pojasnio je. “Raseljene osobe trebaju biti na mjestima koja regulira država jer je međunarodna pomoć koju Libanon sada prima usmjerena tamo ili nevladinim organizacijama [nongovernmental organizations]a ne u katoličke škole. Nije bitna samo pomoć koja dolazi izvana, nego ono što zapravo dolazi do prognanika. Pomoć treba organizirati, a njezinoj distribuciji pristupiti ozbiljno kako bi dospjela do svih.”
Saba je također rekao da se zemlja već suočava sa značajnom gospodarskom krizom i da se većina katoličkih škola bori. Njegova škola pomaže u školarini polovici svojih učenika.
“Kršćanska zajednica je bogata čovječanstvom, vjerom i nacionalnim duhom, ali je ekonomski razorena”, rekao je. “Međutim, ljudska priroda prevladava i ljudi dijele ono što im je dostupno.”
Zalažući se za sustavna rješenja, istaknuo je potrebu cjelovitog nacionalnog djelovanja.
“Libanon treba spas, a ne samo pomoć”, rekao je. “Moramo vratiti dostojanstvo nacije kroz obnovu države, jer gubimo državu… Libanon plaća cijenu za igre velikih sila.”
Također je primijetio da su značajni glasovi iz drugih sekti u Libanonu, uključujući Druze, Sunite i Shiite, priznali da bi se bez kršćanske zajednice zemlja suočila s ogromnom katastrofom. Ukazao je na kritične uloge koje su kršćani igrali u raznim sektorima, uključujući bolnice, škole i sveučilišta, te u nedavnim naporima da se prihvati i pomogne raseljenim pojedincima.
Saba je spomenuo da Libanon trenutno nema predsjednika, koji po ustavu mora biti maronitski kršćanin.
“Kršćanska zajednica u Libanonu izgubila je mnoge utjecajne pozicije”, rekao je. “… Jedan od temeljnih načina pomoći Libanonu da se oporavi je kroz snažan povratak kršćanske prisutnosti u državi.”
Ovaj je članak bio prvi objavio ACI Mena, CNA-ov partner za vijesti na arapskom jeziku, a preveo ga je i prilagodio CNA.
Romy Haber libanonska je novinarka i istraživačica s diplomom novinarstva i postdiplomskim studijem međunarodne sigurnosti, specijalizirana za pitanja manjina na Bliskom istoku.
