Papa Lav XIV. je hodočasnicima okupljenima na Trgu sv. Petra na katehezi u srijedu, 18. lipnja, govorio o ozdravljenju slijepca iz Betsaide naglasivši da je Srce Isusovo prava kuća milosrđa, piše Informativna katolička agencija.
„Isus dolazi u Jeruzalem na židovski blagdan. Ne ide odmah u Hram, nego se zaustavlja kod jednih vrata, uz koja su boravili i mnogi bolesnici koji nisu smjeli ući u Hram, jer su smatrani nečistima! I upravo u njihovoj patnji dolazi im sam Isus“, naglasio je Papa u katehezi.
„Ti su ljudi gajili nadu u neko čudo koje bi moglo promijeniti njihovu sudbinu; naime, pokraj vrata nalazilo se kupalište čije su vode smatrane ljekovitima. U određenim trenucima voda bi se uzburkala i, prema tadašnjem vjerovanju, tko bi prvi ušao u vodu, bio bi ozdravljen“, podsjetio je.
Papa je upozorio da se na taj način stvarala neka vrsta „rata među siromasima“: zamislimo tužnu sliku bolesnikâ koji se s mukom vuku da bi prvi ušli u kupalište. To se kupalište zvalo Betsaida, odnosno “kuća milosrđa”: može se promatrati kao slika Crkve, u kojoj se okupljaju bolesni i siromašni i kamo Gospodin dolazi ozdraviti i darovati nadu.
„Isus se ondje obraća posebno jednom čovjeku paraliziranom već trideset i osam godina. On je već očajan, jer nikada ne uspije ući u kupalište kad se voda uzburka. Uistinu, ono što nas često paralizira jest upravo razočaranje. Osjećamo se obeshrabrenima i riskiramo pad u duhovnu mlitavost.“
„Isus tog čovjeka pita želi li ozdraviti. Pitanje se može činiti suvišnim, ali zapravo je nužno, jer kada smo godinama blokirani, može oslabjeti i sama volja za ozdravljenjem. Ponekad radije ostajemo u stanju bolesti, prisiljavajući druge da se brinu za nas. To može biti i izgovor da ne odlučimo što želimo učiniti sa svojim životom. Isus, međutim, upućuje tog čovjeka na njegovu najdublju i najiskreniju želju. Taj čovjek odgovara Isusu opširnije, otkrivajući time i svoj pogled na život“, naglasio je Papa.
„Čovjek najprije kaže da nema nikoga tko bi ga spustio u kupalište: dakle, krivnja nije njegova, nego drugih koji se ne brinu za njega. Taj stav postaje izgovor za izbjegavanje preuzimanja vlastite odgovornosti. Potom dodaje da, kadgod pokuša ući u kupalište, uvijek netko stigne prije njega. Taj čovjek izražava fatalistički pogled na život“, istaknuo je.
„Mislimo da nam se stvari događaju zato što nemamo sreće, jer nam je sudbina protivna. Taj je čovjek obeshrabren i osjeća se poraženim u životnoj borbi“, podsjetio je Papa te dodao: „Isus mu, međutim, pomaže otkriti da njegov život nije u potpunosti izvan njegove moći. Poziva ga da ustane, da se podigne iz svoje kronične situacije i da uzme svoju postelju. Tu prostirku ne treba ostaviti ili baciti: ona predstavlja njegovu prošlost bolesti, njegovu životnu priču. Do tada ga je ta prošlost blokirala; prisiljavala ga da leži poput mrtvaca. A sada on može uzeti tu postelju i ponijeti je kamo želi: može odlučiti što će učiniti sa svojom poviješću! Pozvan je hodati, preuzeti odgovornost i odabrati kojim će putem krenuti. A sve to zahvaljujući Isusu!“
„Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da nam podari milost spoznati gdje je naš život zapeo i pokušajmo izraziti svoju želju za ozdravljenjem. Molimo za sve koji se osjećaju paraliziranima, koji ne vide izlaz i molimo da se ponovno nastanimo u Srcu Isusovu, koje je prava kuća milosrđa!“, zaključio je Sveti Otac. (kta/ika)
