Kardinal Mario Zenari, apostolski nuncij u Siriji drži propovijed u kojoj dijeli patnju sirijskog naroda.
Massimiliano Menichetti
Papa Franjo često podsjeća svijet na nevolje Sirije, nacije koja je sada naizgled zaboravljena, pala je s globalnog radara. Kardinal Mario Zenari, nepokolebljivi svjedok Kristova svjetla u Damasku i svjetionik slabe nade za sirijski narod, predvodio je nedjeljnu misu u Santa Maria delle Grazie alle Fornaci gdje služi kao đakon. U svojoj homiliji, te tijekom razgovora sa župljanima nakon toga, slikovito je opisao ogromnu patnju naroda iscrpljenog više od desetljeća rata.
“Sirijski narod je iscrpljen”, požalio se Zenari. “Bore se da vide svjetlo budućnosti.” Brojke govore o tragičnoj stvarnosti: 500.000 izgubljenih života, više od 7 milijuna interno raseljenih, a preko 5 milijuna prisiljenih na bijeg u susjedne zemlje. Prema podacima Ujedinjenih naroda, 16,7 milijuna Sirijaca hitno treba humanitarnu pomoć, a gotovo 13 milijuna suočava se s teškom nedostatkom hrane.
Povlačeći paralele između osobne patnje i kolektivnih nevolja, Zenari se osvrnuo na križeve, velike i male, koje ljudi nose u svojim životima. Ipak, u Siriji je, istaknuo je, težina ovih križeva gotovo nezamisliva. Prisjetio se mučnih sjećanja iz prošlih godina, posebno slike više od milijun Sirijaca koji se provlače kroz kišu i snijeg, bježeći od nasilja samo s onim što su mogli ponijeti – “Križnim putem koji se proteže miljama”. Zatim je podijelio još jedno dirljivo sjećanje: Veliki petak u Homsu, kada su bombe padale na grad. Sakristan je, usred razaranja, pitao oca Michelea gdje da pripremi liturgiju, jer su čak i crkve ležale u ruševinama. “Otac Michele ga je uputio da uzme dugačak konop, zaokruži razorene četvrti iu sredinu postavi znak s natpisom ‘Kalvarija’. Danas se, istaknuo je kardinal, taj konop proteže daleko izvan Homsa, protežući se miljama preko cijelog Bliskog istoka.
Osvrćući se na sadašnjost, Zenari je opisao novu i podmuklu pustoš: siromaštvo. “Svjedočio sam razaranju, smrti, amputiranoj djeci i ogromnoj patnji tijekom intenzivnih godina sukoba. Ali sada je eksplodirala drugačija bomba – bomba siromaštva koja ne ostavlja mjesta nadi.” Naglasio je da su međunarodne sankcije nametnute sirijskom režimu imale katastrofalne učinke na stanovništvo. “U ratu je barem bilo svjetla. Sada, nestanci struje zemlju bacaju u mrak.” Nestašice lijekova, hrane i osnovnih potrepština pojačane su stagnacijom gospodarstva i zaustavljenim obrazovnim sustavom.
Situacija je mnoge natjerala u bijeg jer siromaštvo postaje nepodnošljivo. “Danas liječnik zarađuje samo 20 eura mjesečno”, primijetio je Zenari. “Ljudi uče kad mogu, ali misle da odu.” U ovom strašnom scenariju, Crkva ostaje na prvoj crti, nudeći pomoć, utjehu i angažirajući se u diplomatskim naporima da preokrene točenje zemlje u dublju patnju. UN procjenjuje da svaki dan oko 500 ljudi napusti Siriju u potrazi za boljim životom.
Molba kardinala Zenarija odjekuje daleko izvan granica Sirije. To je vapaj koji ne može ostati nečujan u svijetu razdiranom sukobima. Izgradnja svijeta mira, solidarnosti i bratstva – svijeta u kojem je ljudsko dostojanstvo u središtu političkih napora – nije samo moguća nego je i neophodna. Globalna zajednica ne može okrenuti leđa Siriji. Ne možemo ostati ravnodušni dok migranti ginu u morima, niti možemo prihvatiti održavanje diktatura i ratova. Svatko od nas, u svojim sferama utjecaja, pozvan je graditi putove dijaloga, susreta i mira.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
