U ovom intervjuu za Radio Vatikan, kardinal Luis Antonio Tagle razmišlja o svom iskustvu na Desetom nacionalnom euharistijskom kongresu u Sjedinjenim Državama i dijeli poruku koju je papa Franjo imao za sudionike.
Autor: Christopher Wells
Nacionalni euharistijski kongres u Sjedinjenim Državama bio je “blagoslovljeno iskustvo za mene”, rekao je kardinal Luis Antonio Tagle za Radio Vatikan po povratku s događaja, kojem je nazočio kao osobni predstavnik pape Franje, poznat kao “pontifikalni legat”.
Pro-prefekt za Odjel za prvu evangelizaciju Dikasterija za evangelizaciju, kardinal Tagle rekao je: „Bilo je opipljivo da su ljudi odgovorili na poziv od Boga koji je poslao svoga Sina Isusa u tijelu i čija prisutnost ostaje među nama u Euharistije.” I, dodao je, „Ovo je poslalo Duha Svetoga da dotakne njihova srca kroz glas njihovih pastira i njihovih vjerskih redova i njihovih laičkih pokreta ili skupina, da dođu odgovoriti na poziv i izraziti svoju vjeru sada u Isusovu prisutnost među nas.”
Oporavak osjećaja čuđenja
Napominjući da je uobičajeno da Papa ovlasti svog izaslanika osobnim pismom, kardinal Tagle je rekao: „Bilo je vrlo jasno da je Sveti Otac prvo želio potaknuti ljude da povrate osjećaj čuđenja, zadivljenosti darovima, duhovni darovi koje nam Euharistija donosi, opet, osjećaj čuđenja.”
Rekao je dalje kako je „Sveti Otac odmah dodao da, nakon što su primili dar, trebaju prenijeti drugima ljepotu tog dara – misionarsku dimenziju naše euharistijske pobožnosti kako naša euharistijska pobožnost ne bi završila u zatvorenom odnosu. između Isusa i mene, i zaboravljam svijet i zaboravljam druge.” Umjesto toga, kardinal je objasnio: “Ako ste primili dar, onda bismo trebali ići u misiju naviještajući radosnu vijest koju smo vidjeli, koju smo okusili, koju smo primili.”
Poslušajte razgovor s Luisom Antoniom kardinalom Tagleom
Intervju s kardinalom Luisom Antoniom Tagleom
Papinski legat na Nacionalnom euharistijskom kongresu
Radio Vatikan: Vaša Eminencijo, kardinale Tagle, hvala vam što ste nam se pridružili danas poslijepodne. Upravo ste se vratili iz Sjedinjenih Država, gdje ste bili papinski legat, papin predstavnik na Nacionalnom euharistijskom kongresu. Možete li nam ispričati svoje iskustvo s događaja?
Kardinal Luis Antonio Tagle: Pa, prije svega, to je blagoslovljeno – i blagoslov – blagoslovljeno iskustvo za mene. I zahvaljujem Svetom Ocu što me je poslao kao svog predstavnika na Nacionalni euharistijski kongres. Znate, to mi je, prije svega, dalo ponovno iskustvo crkve u izvornom smislu te riječi, okupljanja ljudi, ali ne samo okupljanja zbog zabave ili samo zato što imaju zajednički interes, već okupljanje koje je zapravo odgovor na poziv.
I bilo je opipljivo da su se ljudi odazivali na poziv od Boga koji je poslao svoga Sina Isusa u tijelu i čija prisutnost ostaje među nama u Euharistiji. I to je poslalo Duha Svetoga da dotakne njihova srca kroz glas njihovih pastira i njihovih redovničkih redova i njihovih laičkih pokreta ili skupina, da dođu odgovoriti na poziv i izraziti svoju vjeru sada u Isusovoj prisutnosti među nama.
Za mene je prekrasno iskustvo vidjeti Crkvu, kako se okuplja u ime Isusovo, u molitvi, u želji da nauči više o Božjoj riječi kroz govore, kroz katehetska događanja, a posebno kroz svjedočanstva naroda koji su preobraženi svojim euharistijskim životom i duhovnošću. Smatram to blagoslovom za sebe.
P. I opet, bili ste predstavnik pape Franje na Nacionalnom euharistijskom kongresu. Možete li s nama podijeliti koju ste poruku Svetog Oca donijeli vjernicima SAD-a?
Govornik2: Pa, Sveti Otac mi je napisao pismo – a običaj je da Sveti Otac napiše pismo osobi koju šalje kao delegata na bilo koji događaj, a u ovom slučaju na Nacionalni euharistijski kongres. I osim pisma, imao sam priliku razgovarati s njim prije mog odlaska.
Ali u pismu je bilo vrlo jasno da je Sveti Otac prvo želio potaknuti ljude da povrate osjećaj čuđenja, čuđenja nad darovima, duhovnim darovima koje nam Euharistija donosi, opet, osjećaj čuđenja. Zato sam u svojoj homiliji istaknuo osjećaj obnovljene vizije primanja darova, osjećaj čuđenja što sam bio primatelj ovog ogromnog dara, koji nije bilo što drugo nego prisutnost Isusa koji je ispunio svoje poslanje ljubavi došavši kao jedan od nas osim u grijehu. Dakle, Njegova misija je ispunjena time što je On dar u tijelu. A sada nam daje svoje tijelo kao hranu kao zalog vječnog života.
Dakle, Sveti Otac želi da ljudi, ne samo oni koji su bili nazočni, nego svi, posebno Sjedinjene Države, povrate taj osjećaj čuđenja i zahvalnosti za primljeni dar.
No Sveti je Otac odmah dodao da, nakon što su primili dar, trebaju prenijeti drugima ljepotu toga dara – misijsku dimenziju naše euharistijske pobožnosti, kako naša euharistijska pobožnost ne bi završila u zatvorenom odnosu između Isusa i mene, i Zaboravljam svijet i zaboravljam druge. Ne. Ako ste primili dar, onda bismo trebali ići u misiju naviještajući radosnu vijest koju smo vidjeli, koju smo okusili, koju smo primili.
Stoga sam samo naglasio ta dva važna aspekta Papine poruke upućene meni, za koje sam mislio da želi da ih prenesem svima u Kongresu.
P. I zapravo, ideja o odlasku u misije i dijeljenju dara koji smo primili dio je tekuće nacionalne euharistijske obnove. To je bio sveukupni kontekst Euharistijskog kongresa i on još uvijek traje. Kakve plodove – s obzirom na vaše iskustvo u ovih nekoliko dana i tijekom proteklih nekoliko godina – koje plodove se nadate vidjeti u Crkvi u Sjedinjenim Državama kao posljedicu Kongresa i euharistijskog oživljavanja?
Naravno, oslanjamo se na Božji dar, Duha Svetoga koji pokreće srca ljudi, i oslanjamo se na snagu Isusove prisutnosti u Euharistiji da donese te plodove.
Ali mogu, s nadom, također reći da nakon slušanja ljudi koji su sudjelovali – čak iu zračnoj luci, sreo sam neke od njih koji su također letjeli iz Indianapolisa – i već vidim početke rasta posijanih plodova tijekom Kongresa.
Prije svega, vidio sam radost darovitosti s Gospodinom. I tu radost nadam se da će širiti ljudi. Jer mislim da je Sveti Otac naglasio da Evangelii gaudiumradost evanđelja, da, naš kršćanski život, naša euharistijska praksa nisu samo obveze koje su nam nametnute, nego su nam darovi koje trebamo primiti sa zahvalnošću i radošću.
I vidio sam mnogo radosti, mnogo radosti, i nadam se da će to biti jedan plod koji će ljudi vidjeti da je slijediti Isusa radosna stvar. To je. Da, imat će svojih izazova. Nosit ćemo križ, ali nosimo ga s radošću. Ne usamljena i žalosna srca, već s radošću.
A drugo, plod je i poticanje ljudi na okupljanje, okupljanje na misi. Jer čuo sam da je od pandemije Covida došlo do pada posjećenosti misama, fizičkog dolaska na mise. nadamo se da će ovaj veliki skup potaknuti ljude da se vrate u crkvu u svojim župama i da dožive cjelovitost Euharistije, da nas Isus okuplja kao svoje tijelo. Slušamo Isusovu riječ u liturgiji riječi, skupljamo darove zemlje, plodove ljudskog rada, koji će postati Kristovo tijelo. I onda nakon što ga primimo, idemo na misiju, ali prije nego što odemo, trebali bismo se okupiti.
I nadam se da bi ovaj Kongres potaknuo gledatelje, one koji prate Kongres da izađu i vrate se u Crkvu, budu sa zajednicom, iskuse biti Tijelo Kristovo i zajedno idu u misije.
P. Zadnje pitanje za vas. Vi ste proprefekt odjela Dikasterija za evangelizaciju koji se bavi prvom evangelizacijom i novim partikularnim Crkvama. Kako obnovljena euharistijska pobožnost, ne samo u Sjedinjenim Državama, nego možda i u cijeloj Crkvi, može pridonijeti prvoj evangelizaciji?
Znate, postoji ono što nazivate intimnom vezom između Euharistije i evangelizacije. Prvo, kada idemo na iskustvo prve Crkve nakon uskrsnuća i uzašašća Gospodinova, vidimo da su se ranokršćanske zajednice okupljale da slušaju nauk apostola, da zajedno lome kruh, te su dijelile svoja dobra, imovinu koju treba dijeliti, posebno sa siromašnima. I prema Djelima apostolskim, to okupljanje u Riječi Božjoj, okupljanje Lomljenja kruha, okupljanje u ljubavi, koja je vrlo euharistijska, privukla je pažnju mnogih ljudi, a mnogi su se obratili na katoličku vjeru.
Dakle, euharistijsko okupljanje je samo po sebi navještaj radosne vijesti o tome što je Isus mogao učiniti zajednici, o novom životu, novom životu koji Isus donosi zajednici koja je okupljena u Euharistiji.
Stoga se nadamo, nadamo se tome, i moram posvjedočiti da u mnogim dijelovima svijeta gdje su kršćani neznatna manjina, kršćani su željni. Oni hodaju kilometrima i kilometrima, čak i danima, kako bi se pridružili zajednici u slavlju Euharistije. I u tom skupu oni se obnavljaju i daju svjedočanstvo nekršćanima o radosnoj vijesti. Ponekad se dogodi da upravo euharistijsko okupljanje kod nekršćana bude znatiželjno, što ja nazivam ovom svetom radoznalošću. Pitaju zašto? Gdje se okupljate svake nedjelje i zašto dijelite pjesme? Zašto čak i hranu dijelite međusobno? Otvaraju nam vrata da naviještamo ono što smo vidjeli, čuli i dotakli Isusa u Euharistiji.
P. Kardinale Tagle, još jednom vam puno hvala što ste odvojili vrijeme za razgovor s nama. Znam da si imao dug put. Postoji li još nešto što biste željeli podijeliti dok završavamo naš intervju?
Pa, samo se nadam da će ljudi koji su išli, iz različitih dijelova Sjedinjenih Država – jer je bilo hodočašća koja su vodila do Indianapolisa – sada očekuju iz Indianapolisa, hoće li doći do pokreta koji će se vratiti u različite dijelove zemlje? to je gdje moramo biti otvoreni Duhu Svetome, koji će nas voditi da dovedemo Isusa gdje god On želi da idemo.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje