U bazilici je svetoga Petra, jučer poslijepodne, 30. travnja, prodekan Kardinalskog zbora kardinal Leonardo Sandri predvodio petu misu zadušnicu za papu Franju. Prisjetio se gesta služenja preminuloga Pape, poput pranja nogu na Veliki četvrtak na mjestima patnje, piše Vatican News.
Božji san za njegovu Crkvu, koji je papa Franjo više puta izrazio, nalazi se u susretu i dijalogu među generacijama, među snovima starijih osoba i energije i vizija mladih, jer „nema rasta bez korijena i nema cvjetanja bez novih izdanaka“. Tu poruku preminuli Papa ostavlja Kardinalskom zboru, „koji čine mladi i stari, u kojemu svatko može dati da ga Bog pouči, naslutiti san koji On ima za svoju Crkvu i pokušati ga ostvariti s mladim i obnovljenim entuzijazmom“ – rekao je kardinal Leonardo Sandri, prodekan Kardinalskog zbora, u homiliji tijekom pete mise zadušnice za papu Franju, koju je jučer poslijepodne, 30. travnja, predvodio u bazilici svetog Petra.
Tijekom euharistijskoga slavlja posvećenoga upravo Kardinalskom zboru, okupljenom ovih dana na kongregacijama koje prethode konklavi, kardinal Sandri je govorio o potrebi da uvijek budu sluge, te o tituli Servus Servorum Dei koju tradicija pripisuje rimskom biskupu.
Papa Franjo je to iskusio birajući različita mjesta patnje i samoće kako bi obavio obred pranja nogu tijekom svete Mise večere Gospodnje, ali i klečeći i ljubeći noge vođama Južnog Sudana, moleći za dar mira.
Istim stilom, koji mnogi smatraju skandaloznim, ali vrlo evanđeoskim, kojim je sveti Pavao VI. – prisjetio se kardinal Sandri – 4. prosinca prije pedeset godina u Sikstinskoj kapeli kleknuo i poljubio noge Melitonu, metropolitu Kalcedonije.
Prodekan Kardinalskog zbora započeo je homiliju ističući kako počevši od Kristova pashalnog iskustva služba Petrova nasljednika pronalazi smisao. On je u svakom vremenu pozvan živjeti Isusove riječi upućene prvom od apostola, koje smo upravo čuli u Lukinom evanđelju: „A ti, kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću“ – podsjetio je kardinal te se, ne skrivajući emocije, prisjetio posjeta pape Franje bazilici svetoga Petra malo prije Vazmenoga bdijenja. Objasnio je da ih u tim misama zadušnicama Petrov nasljednik saziva – kako je rekao – da nas potvrdi, kako bismo obnovili svoju ispovijest vjere u uskrsnuće tijela, u oproštenje grijeha, pa i onih čovjeka koji je postao papa, te u obnavljanje svijesti da je sklad života svake osobe u Božjim rukama.
Kardinal Sandri je potom napomenuo da u slavlju Novendiala, misā zadušnica, kardinali povjeravaju Gospodinu onoga čiji su bili prvi suradnici i savjetnici u Rimskoj kuriji kao i u biskupijama diljem svijeta. Ali i da svatko od njih donosi osobe za koje je i s kojima je pozvan živjeti svoju službu, od Tonge s pacifičkim otocima do mongolskih stepa, od stare Perzije s Teheranom do mjesta odakle je došao navještaj spasenja, Jeruzalema, od mjesta koja su tada cvjetala kršćanstvom, a sada su dom maloga stada, u nekim slučajevima obilježenoga mučeništvom, poput Maroka i Alžira, samo da spomenemo neke zemljopisne koordinate – napomenuo je kardinal – koje je Sveti Otac želio ocrtati proteklih godina sazivajući česte konzistorije.
Mjesta su to na kojima smo kao nasljednici apostolā svakoga dana pozvani prisjetiti se i živjeti u svijesti da ‘vladati znači služiti’, poput Učitelja i Gospodina, koji je među nama kao onaj koji služi. Iako podijeljeni u tri reda: biskupa, prezbitera i đakona, svi smo mi – podsjetio je prodekan Kardinalskoga zbora – pozvani služiti, svjedočeći evanđelje usque ad effusionem sanguinis (‘sve do prolijevanja krvi’), dajući se zajedno i pojedinačno, kao prvi suradnici nasljednika apostola Petra.
Osvrćući se potom na prvo liturgijsko čitanje, iz Djela apostolskih, i na prvi govor apostola Petra na dan Pedesetnice, kardinal Sandri je napomenuo kako nakon Uskrsa dolazi iščekivanje Duha na Pedesetnicu, s puninom dara Duha Svetoga.
Živimo prijelaz između završetka života Petrova nasljednika, pape Franje, i ispunjenja obećanja kako bi s novim izlijevanjem Duha Kristova Crkva mogla nastaviti svoj hod među ljudima s novim Pastirom.
Ali, koje se proroštvo ispunjava na Pedesetnicu – upitao je kardinal Sandri. Ono toliko drago papi Franji koje je tako često spominjao, a sadržano je u trećem poglavlju Joelove knjige: „Izlit ću duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. … Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti“.
Naš dragi Sveti Otac volio je to ponavljati govoreći o susretu i dijalogu među generacijama, o potrebi da stariji pričaju svoje snove mladima, te da zajedno ovi potonji, svojom energijom i svojom vizijom, znaju kako ih uz Božju pomoć prevesti u stvarnost.
Prodekan Kardinalskog zbora citirao je na kraju riječi pape Franje: „nema budućnosti bez tog susreta između starijih osoba i mladih; nema rasta bez korijenja i nema cvjetanja bez novih izdanaka. Nikada proročanstvo bez sjećanja, nikada sjećanje bez proročanstva; i uvijek će biti potreban susret“. (kta/rv)
