Cilj pape Franje o sinodalnosti za Katoličku Crkvu – s ljudima iz različitih pozadina, okolnosti i iskustava koji se okupljaju kako bi slušali i učili jedni od drugih o tome kako odražavati Kristovo evanđelje u današnjem svijetu – prikazano je u podcastu i dijalogu od 28. veljače Washingtonski kardinal Wilton Gregory, kojem se pridružilo četvero mladih katolika.
”Kad god sam doživio Crkvu u istinskom dijalogu i otvorenom razgovoru, to je sabornost. Kad god se Crkva okupi i svi se osjećaju poštovanim i mogu otvoriti svoja srca, to je sinodalnost”, rekao je Grgur koji je prošle jeseni sudjelovao na Biskupskoj sinodi u Rimu.
Kardinal je istaknuo da sinoda uključuje predstavnike Katoličke Crkve iz cijelog svijeta, muškarce i žene, mlade i stare, svećenstvo, redovnike i laike.
“Upoznali smo se i razgovarali o stvarima koje su nama kao katolicima važne”, rekao je, dodavši da je dijalog omogućio sudionicima sinode da razmjenjuju ideje, a ponekad i da se međusobno ne slažu.
Posebno dirljiv dio tog skupa za njega je bila ekumenska molitva prije sinode na kojoj su zajedno molili predstavnici različitih kršćanskih vjera i mladi iz različitih kultura.
Podcast i rasprava o temi “Crkva koja sluša u podijeljenoj naciji” održana je na samitu katoličkog partnerstva 2024. u Crystal Gateway Marriott u Arlingtonu, Virginia, a započela je Gregoryjevim sudjelovanjem u snimanju pjesme “Jesuitical” uživo. podcast iz America Media, zajedno vodili Zac Davis i Ashley McKinless.
Dijalog je bio okupljanje Sol i svjetlo za katolike mlađe od 40 godina kako bi im se pomoglo u istraživanju poveznica između vjere, katoličke društvene misli i njihovih života i rada. Sponzorirala ga je Inicijativa za katoličku društvenu misao i javni život na Sveučilištu Georgetown, s Okruglim stolom o vodstvu i “Jesuitical” podcastom kao susponzorima.
Sudionici su bili Fatima Vasquez-Molina, ministrica kampusa i koordinatorica usluga u svojoj alma mater, srednjoj školi Elizabeth Seton u Bladensburgu, Maryland, i Anna Gordon, kolegica diplomantica Setona, koja je programska direktorica inicijative Georgetown i vodi njezine skupove Sol i svjetlo za mlade odrasle osobe.
Napominjući kako je glavni grad sada “epicentar podjela”, Washingtonski nadbiskup je rekao: “Moramo naučiti kako se usredotočiti na problem, a ne na osobu.” Dodao je da u vremenu kada se čini da osobni napadi prevladavaju više od dijeljenja različitih političkih mišljenja, “društveni mediji dali su različitostima energiju i moć za koju mislim da nikada prije nisu imali.”
Grgur je rekao da je duh podjela, pojačan društvenim medijima, također “zarazio našu crkvu”. Primjećujući kako se u prošlim razdobljima katolički sveci ponekad nisu slagali, rekao je, “Akvinski i Bonaventura nisu (uvijek) gledali oči u oči, i još uvijek se možda svađaju u nebeskom kraljevstvu, ne znam.”
Sada su razlike među ljudima “izrodile u osobne napade”, rekao je kardinal, ističući potrebu “razgovarati jedni s drugima o stvarima koje su nam važne, kao narodu i kao Crkvi.” Washingtonski nadbiskup rekao je da je ključni razlog pristao je sudjelovati u tom dijalogu. “Imam veliku nadu da će nas naši mladi ljudi moći voditi”, i istaknuo je kako su mladi igrali ključnu ulogu u Pokretu za građanska prava 1950-ih i 1960-ih.
“Svaka generacija nasljeđuje probleme i mogućnosti određenog doba”, rekao je.
Istaknuo je kako su mladi aktivni volonteri u Katoličkim dobrotvornim organizacijama koje pomažu siromašnima i imigrantima u Washingtonskoj nadbiskupiji, a sada je izazov pozvati više mladih na misu. “Katolicizmu su potrebna oba plućna krila. Naša socijalna pravda i naša vjera Doktrine moraju biti povezane jedna s drugom,” rekao je.
Vasquez-Molina podijelila je uvide iz rada u svojoj katoličkoj srednjoj školi.
“Put do crkve koja sluša je kroz uranjanje i susret, to je najbolji način”, rekla je, napominjući važnost povezivanja sa svojim učenicima kroz njihove kulture i interese i uključivanja u razgovore sa svojim učenicima katolicima i nekatoličkim o pitanjima koja imati, kako bi im doveli Isusa.
Primijetila je svoje razočaranje kada je prisustvovala predsinodskoj sesiji slušanja za latinoameričke katolike, a nakon toga se zapitala: “Zašto nije bilo još jednog mladog glasa poput mene?”
Upitana za svoje nade za crkvu i zemlju, Vasquez-Molina je rekla: “Nadam se da će se stvoriti više mjesta za stolom, to je moja najveća nada i molitva.”
Gordon iz Georgetowna rekla je da cijeni to što je dijalog s kardinalom Gregoryjem i mladim katoličkim odraslim osobama bio poput “mini-sinode” dok su govorili o važnosti postojanja crkve koja sluša.
“Svatko od nas se u nekom trenutku osjećao neshvaćenim”, rekla je, ističući kako se neki mladi odrasli ljudi pitaju mogu li se i dalje nazivati katolicima ako se bore s određenim problemom ili nekim crkvenim učenjem.
Gordon je istaknuo kako na okupljanjima inicijative Sol i svjetlo raznolika skupina mladih katoličkih odraslih dijeli svoje poglede na izazovna pitanja. Rekla je da katolički socijalni nauk nudi put za Crkvu koja sluša i koja uključuje ljude i potiče njihovo sudjelovanje.
“Katoličko socijalno učenje cijelo je vrijeme obavljalo sinodalni rad. Sada imamo jezik da još više povežemo te točke”, rekla je.
Na kraju razgovora o poticanju slušajuće crkve i društva, Gregory je rekao: “Jedna od stvari koja bi potaknula bolje vještine slušanja je da ne ulazite u razgovor sa zaključkom. Ako započnete razgovor sa zaključkom, vi ste neće biti otvoren da čuje što bi drugi ljudi mogli reći.”
Tijekom podcasta “Jezuitski”, Gregorija su pitali o njegovom vlastitom putu vjere.
S 11 godina je kao šesti razred krenuo u školu St. Carthage u Chicagu, a bio je toliko nadahnut primjerom župnika mons. Johna Hayesa i oca Gerryja Webera, te sestara dominikanki Adrian u školi, da je ubrzo i sam osjetio poziv da bude svećenik, ali su mu objasnili da prvo mora postati katolik. Kršten je i primio prvu pričest na Vazmenom bdijenju 1959. godine.
Grgur se osvrnuo i na krizu zlostavljanja svećenstva u Katoličkoj Crkvi. Godine 2001. tadašnji biskup Gregory iz Bellevillea u Illinoisu izabran je za predsjednika Konferencije katoličkih biskupa SAD-a i predvodio je nacionalne biskupe dok su usvajali “Povelju o zaštiti djece i mladih”.
“Ono što sam držao u pozadini su Gerry Weber i John Hayes, tako divni ljudi u mom životu, oni ne bi trebali umrijeti u toj sjeni. Bio sam predan učiniti pravu stvar,” rekao je Gregory. Dodao je da me je, govoreći o toj krizi, “u nekim aspektima više zavolio crkvu. Kao muž, na primjer, nikada ne volite svoju ženu više nego kad vas treba.”
Napomenuo je kako je 13 puta putovao u Rim dok je bio predsjednik USCCB-a dok se bavio krizom zlostavljanja, a suočio se s poricanjem vatikanskih dužnosnika koji su rekli da je to problem američkog ili engleskog govornog područja. “Nastavio sam gurati naprijed”, rekao je, dodajući da je tada osjetio da, “ako umrem, mogu umrijeti govoreći da sam im rekao istinu.”
Neki crkveni dužnosnici upozorili su tadašnjeg biskupa Grgura da bi njegovi napori da se pozabavi krizom zlostavljanja mogli značiti kraj njegove karijere, a on je rekao da je njegov stav bio: “Bilo kako bilo, ne želim da ovo bude kraj moje crkva.”