Sažimajući svoja iskustva u Papui Novoj Gvineji, o. Brian Nonde je rekao: „Nas afričke misionare, ljudi Papue Nove Gvineje (PNG) uče živjeti svoju kršćansku vjeru u skladu s prirodom, vrijednosti obiteljskog života, međuljudskih odnosa , te kako njegovati kulturu i tradiciju.”
Fra Paul Samasumo – Vatikan
Fra Brian Nonde je član Kongregacije misionara Mariannhilla, ponekad poznatih kao Marianhillski oci. Razgovarao je s Vatikanske vijesti u kontekstu povijesnog posjeta pape Franje Papui Novoj Gvineji.
Trenutačno služeći u biskupiji Lae u PNG-u kao direktor lokalne katoličke radio postaje, FM 103.7, i kao župni suradnik, o. Brian je prethodno radio u Južnoj Africi, Zimbabveu, Zambiji i Rimu.
Što za vas kao afričkog misionara znači ovaj posjet pape Franje PNG?
Za početak, posjet Svetog Oca pape Franje skreće pozornost svjetske javnosti na udaljeno i možda ne toliko poznato društvo Papue Nove Gvineje. Ono što ovaj posjet govori nama ovdje i svijetu jest da su kršćanski vjernici i ljudi PNG važni. Oni su važni za Papu, za sveopću Crkvu i trebali bi biti važni u očima cijeloga svijeta.
Kao zambijski i afrički misionar koji živi u Papui Novoj Gvineji, posebno radeći u medijskom sektoru Crkve, smatram ovaj Papin posjet od iznimne važnosti za Papuu Novu Gvineju.
Kardinal John Ribat iz Papue Nove Gvineje
Nažalost, mora se reći da je PNG ponekad negativno prikazan u svjetskim povijesnim i antropološkim knjigama. U prošlosti je mnogo toga rečeno da je potpuno nerazumijevanje načina života ljudi. Nikada nisam upoznao ljude pune ljubavi, ljubaznosti i gostoljubivosti kao što su Papua Nova Gvineja. Govoreći u svoje ime, znam da ljudi vole nas, afričke misionare. Tu ljubav i dobrotu doživljavam i živim svaki dan. Mislim da će posjet pape Franje pozitivno utjecati na zemlju ovdje i izvan PNG-a.
Osjećam da će narod koji se često ne ubraja među najvažnije nacije svijeta ovim posjetom dobiti priliku vidjeti da ga Papa i sveopća Crkva cijene. Stoga je ponizno biti u Papui Novoj Gvineji u ovom povijesnom trenutku. Također je ponizno svjedočiti apostolskom suosjećanju Svetog Oca. To je za mene veliki papin znak ljubavi i solidarnosti. Kao da nam Njegova Svetost još jednom poručuje da ja nisam Papa samo velikih i bogatih naroda nego i vaš Papa!
Kao mladi afrički misionar koji radi i živi u PNG-u, što je najviše utjecalo na vas u vezi vašeg poziva u ovu zemlju?
Ponekad mi treba oko pet dana, čak i uz moderna putovanja, da dođem iz Zambije i stignem do PNG-a, a zatim do biskupije Lae. Može se osjećati kao da smo daleko i sami. Daleko od svih, od pape, daleko od naših obitelji – samo daleko od svih. Dakle, kada Papa dolazi k nama, on potvrđuje vjeru naroda PNG. Ali on nas također potvrđuje kao misionare—ne samo afričke misionare, već sve misionare koji služe u ovoj zemlji.
Što se tiče afričkih misionara i našeg poziva ovdje, u ovoj zemlji imamo franjevce kapucine. Većina franjevaca kapucina je iz istočne Afrike. Također imamo SVD (Dei Verbum)—većina njih je iz zapadne Afrike. Tu su Šlezijanci, a tu smo i mi, oci Marianhill, te sestre Predragocjene Krvi i sestre milosrdnice, koje uglavnom dolaze iz istočnih i južnih regija Afrike. Možda sam izostavio druge, ali mi smo vidljiva i dobrodošla prisutnost.
Rekao bih da također postoji veliki osjećaj solidarnosti među različitim vjerskim zajednicama koje djeluju u PNG. Ali dopustite mi da odam počast, posebno kapucinima iz istočne Afrike. Uvijek me inspirira kako su prihvatili svoju misiju u ovoj zemlji. Kao Marianhiller iz južnoafričke regije, naučio sam i nastavljam se diviti njihovom pastoralnom žaru i apostolatu ovdje u PNG.
[ Photo Embed: PNG: DiocesE OF Vanimo]Biste li potaknuli druge mlade afričke misionare da dođu u PNG?
Mislim da je vrijeme da Afrikanci prihvate ovaj izazov, posebno u mjestima gdje su bili blagoslovljeni mnogim svećeničkim i sestrinskim zvanjima. Dobro došli bi bili i misionari laici, osobito oni sa životnim vještinama koje se mogu prenijeti na mlade. Europski misionari učinili su svoje. S toliko zvanja u Africi, kao što sam rekao, osjećam da je vrijeme da mi, Afrikanci, učinimo svoj dio i također slijedimo stope naših predaka koji su bili misionari sa Zapada.
Međutim, kao misionari ovdje u PNG-u, također mislim da je vrlo važno dati prednost lokalnim zvanjima kao dijelu naše službe evangelizacije jer bez lokalnog klera Crkva u Papui Novoj Gvineji neće rasti.
Kad smo razgovarali u prošlosti, p. Brian, vrlo ste nježno govorili o ljudima PNG-a, njihovom načinu života, tradicijama i kulturi. Postoji li nešto što Afrikanci mogu naučiti od njih?
Da, mislim da mi Afrikanci možemo puno naučiti od Papue Nove Gvineje, posebno sada u Africi, kada mnoge naše tradicionalne vrijednosti polako nagrizaju modernost i zapadni utjecaji.
Većina stanovnika Papue Nove Gvineje drži do svojih kulturnih i tradicionalnih vrijednosti. Ponekad se na to gleda s prezirom kao na nešto što je prošlo, arhaično ili zastarjelo, ali to je dio onoga što identificira ljude. Kako gubimo naše tradicije, gubimo i svoj identitet kao narod. Stanovnici Papue Nove Gvineje drže do svoje tradicije. Vrlo su ponosni na svoju tradiciju i običaje. Vidi se to čak i na njihovim proslavama. Vidjeli smo nešto od toga tijekom posjeta pape Franje. Proslave su obično vrlo šarene. Ljudi izražavaju svoju kulturu i to tko su ponosni.
Ali osim oslikavanja lica i šarene odjeće, otkrit ćete da su na većini mjesta, osobito mjesta izvan gradova, tabui, koji čine dio normi o tome što činiti, a što ne činiti u društvu, još uvijek jaki, i ovdje shvaćeno vrlo, vrlo ozbiljno.
Slažem se da ne bismo trebali čuvati sve o našim afričkim običajima i tradiciji, ali neke od najvažnijih aspekata koji nas čine takvima kakvi jesmo trebamo ljubomorno čuvati.
Još jedna stvar koja me najviše pogodila u godinama koliko sam ovdje je kako živjeti u skladu s prirodom. Papa Franjo to iznosi u svom dokumentu Laudato sì, ali vjerujte mi, ljudi ovdje već stoljećima žive u skladu s majkom prirodom. More i šume dali su im ono što im je potrebno za preživljavanje. Stanovnici Papue Nove Gvineje također jako cijene obitelj i prijateljstva.
Dopustite mi da primjerom ilustriram pitanje življenja u skladu s prirodom: Kad god imam termin za misu ili nešto slično u jednoj od naših župnih ispostava na raznim otocima, ako je more uzburkano i ne možemo putovati, pričekat ćemo dok je to moguće učiniti na siguran način. Ne forsiramo stvari u PNG-u. Ljudi razumiju snagu prirode i prilagođavaju se tome. Ne stresiramo se nepotrebno. Čekamo. Kad narod vidi da se more uzburkalo, zna zašto kasnimo. Oni također čekaju. Događa se i na drugi način. Ponekad čekam nekoga ili grupu u glavnom centru u Laeu, ali oni ne stignu. Neću naglašavati. Znam da će doći. To je potpuno drugačiji mentalitet. Čekamo. U PNG-u čekamo. Naučila sam čekati.
PNG: Čekajući papu Franju
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
