Populistički političari aktivni su diljem Europe. Prošlog mjeseca Geert Wilders uvjerljivo je pobijedio na izborima u Nizozemskoj. Prije toga, u vladama Švedske i Italije dominirale su populističke stranke. Kako bi se europske crkve trebale nositi s ovim trendom?
Populizam je teška tema, upozorava Elizabeta Kitanović. Koncept je moderan, ali ne na pozitivan način. Službenik za politiku zagovaranja i dijaloga CEC-a nije baš optimističan u pogledu novog političkog vala koji preplavljuje Europu. “Unosi više podjela u suvremeno društvo.”
No, također je uvjerena da europske crkve mogu pozitivno utjecati na raspravu. Stoga je Kitanović, zajedno sa svojim suurednicima Patrickom Rogerom Schnabelom i Sofijom Caseiro, uredila knjigu: “Alternative populizmu iz perspektive ljudskih prava”.
Vjeruju da je dužnost crkve suprotstaviti se ovom novom trendu. Kitanović je duboko uvjeren da kršćanska uvjerenja i populizam ne mogu ići zajedno. “U srcu kršćanske vjere je uvjerenje da svi ljudi imaju urođeno dostojanstvo”, objašnjava ona. Populizam, smatra ona, propagira suprotnu ideju. “Tu se više radi o isključivanju i širenju mržnje prema vjerskim i etničkim manjinama.”
Ogorčeno neprijateljstvo
Nova knjiga izlazi u izdanju CEC-a. Ističe da je jedna od najvažnijih karakteristika populizma osjećaj “mi protiv njih” koji svi oni stvaraju. “Populistički način vođenja politike karakterizira ljutito neprijateljstvo”, stoji u prvom poglavlju. To neprijateljstvo je usmjereno prema ljudima koji su drugačiji od većinske populacije, kaže Kitanović. “Migranti, izbjeglice i tražitelji azila, na primjer, tretiraju se kao da nemaju pravo na poštovanje. Također, Židovi i muslimani su često na meti populista, koji povećavaju antisemitizam i antimuslimansku mržnju i izazivaju ksenofobna ponašanja.”
I to je točka gdje bi crkve trebale intervenirati, smatra službenik za politiku CIK-a. Jer upravo tu populizam proturječi srcu kršćanstva koje je ukorijenjeno u ljubavi, poštovanju i milosrđu, navodi ona. I prije nego što je koncept ljudskih prava izmišljen, kršćani su njegova načela već primjenjivali, ističe Kitanović. Prema njezinim riječima, ljudska su prava u srži Deset zapovijedi, primjerice. “Ljudska prava službeno su izmislili Ujedinjeni narodi prije 75 godina. Zapovijedaju nam da se jedni prema drugima odnosimo jednako i bez diskriminacije. Međutim, oni se temelje na istim načelima koja možemo pronaći u ranim učenjima crkve, a koja se temelje na ljubavi prema našim bližnjima.”
Društveni trend
Dietrich Werner, jedan od autora knjige “Alternative populizmu iz perspektive ljudskih prava” ima savjet za crkve koje primjećuju društveni trend populizma među svojim članovima. “Oni imaju odgovornost suprotstaviti se populističkom diskursu.”
• Prvo, crkve bi trebale paziti da ne postanu dijelom emocionalne rasprave kada razgovaraju s populistima, stoji u jednom od poglavlja. Umjesto toga, snaga je crkve da se drži rasprave o činjenicama kako bi ispravila “iskrivljene percepcije” koje neki populisti imaju o stvarnosti.
• Drugo, crkve bi trebale opremiti svoje zaposlenike s dovoljno znanja za obranu bitnih kršćanskih pozicija. Osobito kada je u pitanju mržnja prema manjinama, crkve bi trebale stajati pri svome, jer su “bilo koji oblici grupnog neprijateljstva ili stavovi nepomirljivi s osnovnim vrijednostima kršćanske đakonije”, piše Werner. Također citira njemačkog biskupa Drögea, koji tvrdi da je postati starješina u crkvi, a istovremeno pružati aktivnu podršku skupinama i pokretima koji su neprijateljski raspoloženi prema ljudskom dostojanstvu i pristojnosti, nepomirljivo s poretkom crkve i njezinih službi.”
• Treće, crkve se trebaju čuvati napada na osobe umjesto na njihova mišljenja i izjave, jer pojam ljudskog dostojanstva vrijedi i za one koji imaju populističku poziciju. U isto vrijeme, crkve se moraju osjećati slobodnima govoriti o “kršćanskom stavu nad govorom mržnje i rasističkom propagandom”.
• Četvrto, knjiga upozorava na moguće poteškoće s desnim medijima. Oni mogu instrumentalizirati crkve kako bi privukli i uvjerili više ljudi da je populizam ispravan. “Budite oprezni s pozivima da se javite ili da vas intervjuiraju [these] medijima”, piše Werner. Oni se “često gledaju i konzumiraju samo u ograničenim krugovima… s malo ili nimalo dosega veće i nijansiranije publike.”
• I na kraju, crkve trebaju imati jasnu predodžbu o tome gdje su crkva, župe i đakonske ustanove pozicionirane u društvu. Možda bi čak ozbiljno razmotrili konkretne prijedloge za reviziju svog ‘kućnog reda’ kako bi definirali te pozicije, predlaže Werner. To bi trebalo spriječiti da te institucije “desničarske skupine zlorabe kao bojno polje za svoju propagandu”. To se događalo iu prošlosti, kada je Hitler uvjeravao vjernike da je nacionalsocijalizam prava ideja u koju treba vjerovati, a posljedica je bila Shoa, o kojoj govori jedno od poglavlja knjige.
Suditi
Nadalje, važno je da crkve svojim članovima prenose biblijski nauk o ljubavi prema bližnjima, kaže Elizabeta Kitanović. “Često osuđujemo druge, a ne pitamo ljude o njihovim situacijama. Ako želimo biti Kristovi učenici, trebamo osuđivati grijeh, ali ljubiti grešnika. Ljubav pokazuje poštovanje prema ljudima, čak i ako donose različite odluke od onih koje bismo mi učinili.”
Time, nastavlja Kitanović, crkve pridonose pravdi, miru i pomirenju u društvu koje je danas podijeljeno na tolike fronte. I to je lijek za populizam, smatra ona. “Crkve se moraju suprotstaviti rasizmu, ksenofobiji, antisemitizmu, antimuslimanskoj mržnji i jačanju vjerskih sloboda za sve.”
O knjizi
Konferencija europskih crkava (CEC) objavila je knjigu „Alternative populizmu iz perspektive ljudskih prava” kao rezultat konferencije u Malagi 2019. gdje su akademici, crkveni poglavari, predstavnici međunarodnih organizacija iznijeli različite perspektive o temi iz različitih kutovima Europe. Knjiga je zbirka od 15 članaka koji predstavljaju različite perspektive u borbi protiv kršenja ljudskih prava povezanih sa slobodom vjere i uvjerenja. Mišljenja izražena u ovoj knjizi su mišljenja autora i suradnika, koji se sastoje od pravnika, teologa i jednog novinara.
