Ako česte web stranice kao što su YouTube ili Facebook, pročitali ste razmjene koje se odvijaju na tim forumima. Ponekad su inteligentni i suštinski, ali često nalikuju dvojici mališana koji se svađaju: “I također.” “Nije.” “I također.”
Ako trebamo paziti na upute našeg prvog pape, a to je da “uvijek budemo spremni napraviti obranu svima koji vas pozivaju da objasnite nadu koja je u vama” (1 Pet. 3,15), moramo imati barem osnovno razumijevanje argumentacije. Moramo znati što predstavlja snažan argument i što je slab.
Što argument nije – i jest
Argument nije tvrdnja poput: “Bog postoji.” Niti je argument samo kontradiktorna tvrdnja poput: “Ne, on ne.” Argument nije svađa, svađa ili neslaganje. Argument, pravilno govoreći, skup je prijedloga nazvanih prostorija iz kojih osoba koja iznosi argument nastoji utvrditi zaključak.
Vrste argumenata
Postoje dvije glavne vrste argumenata: deduktivna i induktivna. Deduktivni argument je onaj u kojem su, pod uvjetom da su prostorije istinite i logički zvuk (valjano), zaključak nužno slijedi. Evo klasičnog primjera deduktivnog argumenta:
Premisa 1: Svi su muškarci smrtni.
Premisa 2: Sokrat je bio čovjek.
Zaključak: Stoga je Sokrat bio smrtnik.
Vidite li da ako su obje prostorije istinite i logika valjana, tada zaključak nužno slijedi? Ako se netko ne slaže s zaključkom, onda mora, na bol od iracionalnosti, tvrditi da je jedna od prostorija lažna ili da logika nesumnjena.
Induktivni argument je onaj u kojem se proizvodi generalizacija na temelju određenih slučajeva, tako da, pod uvjetom da su prostore istinite, zaključak vjerojatno slijedi. Na primjer:
Premisa 1: Sokrat je bio grčki.
Premisa 2: Većina Grka jela je ribu.
Zaključak: Stoga je Sokrat jeo ribu.
Iako nam zaključak daje vjerojatnu sigurnost, ne daje nam apsolutnu, logičnu sigurnost koju daje deduktivni argument.
Razumijevanje onoga što je zvučan argument – i ono što ne – omogućit će vam da očistite dim zaleđenog jezika koji se ponekad koristi u dijalozima povezanim s vjerom kako biste jasno vidjeli argument koji vaš protivnik pokušava iznijeti.
Pazite na varljive argumente
Sada kada razumijemo što je argument i dvije glavne vrste argumenata, pogledajmo pet uobičajenih zabluda. Riječ zabluda dolazi od latinske riječi zabludašto bi se moglo prevesti i kao “obmana”. Zabluda je zabluda ili nesumnjivo argument koji može biti slučajno ili namjerno.
Kako bih pokazao pet uobičajenih zabluda, želio bih predložiti deduktivni argument i ponuditi pet pogrešnih odgovora. Tada ću objasniti zašto su pogrešni i kako bi netko trebao reagirati.
Premisa 1: Isus Krist je uspostavio crkvu.
Premisa 2: Jedina crkva koja može pratiti svoje korijene do Isusova vremena i apostola je Katolička crkva.
Zaključak: Stoga je Isus Krist osnovao Katoličku crkvu.
Sada ću ponuditi pet pogrešnih odgovora, objasniti zašto su pogrešni i pokazati kako bi čovjek trebao reagirati.
1. Crvena haringa: Osoba koja iznosi argument postavlja nebitno pitanje kako bi odvratila pažnju svog protivnika ili publike.
Primjer: Kako možete vjerovati da je Katolička crkva crkva Isus Krist uspostavljena u svjetlu nedavnog skandala sa seksualnim zlostavljanjem?
Odgovor: Skandal sa seksualnim zlostavljanjem, važna je tema, o kojoj bih rado razgovarao u kasnijoj raspravi, ali nema veze s tim je li Isus Krist osnovao Katoličku crkvu. Držimo se pri ruci.
2. ad hominem (s latinskog: “do čovjeka”): Osoba koja čuje argument odbacuje argument zbog onoga što iznosi argument.
Primjer: Tvrdite da je Isus Krist uspostavio Katoličku crkvu, ali posljednji put kad sam provjerio da niste ni biblijski učenjak ni povjesničar.
Odgovor: U pravu ste, nisam povjesničar, niti sam biblijski učenjak. Pa što? Možda sam i odvratan, arogantan i smrdljiv. Ništa od toga znači da je moj argument nesuran. Usredotočimo našu energiju na argument koji sam ponudio.
3. Non Sequitur (s latinskog, “ne slijedi”): Osoba koja iznosi argument donosi zaključak koji ne slijedi iz njegovih prostorija.
Primjer: Isus Krist bio je savršen, ali neki pape koji su kraljeli nad Crkvom bili su korumpirani; Stoga Isus Krist nije uspostavio Katoličku crkvu.
Odgovor: Zaključak ne slijedi iz premise. Iako je istina da su svi pape, zbog originalnog grijeha, grešnici – prvi papa, sveti Petar, tri puta uskraćivao našeg Gospodara – to ne opovrgava božansko podrijetlo crkve.
4. Genetska zabluda: Osoba koja iznosi argument pokušava poništiti položaj na temelju toga kako je taj položaj nastao.
Primjer: Jedini razlog zbog kojeg iznosite ovaj argument je taj što ste odgajani katolik. Da ste podignuti u biblijskom pojasu, bili biste protestantni.
Odgovor: Iako je istina da osoba može doći do uvjerenja iz neadekvatnih razloga, to ne znači da je vjerovanje lažno.
5. Osoba koja je argument iznosila pogrešno predstavlja stajalište svog protivnika kako bi ga pobijedila.
Primjer: Samo zato što je Katolička crkva najveća denominacija u kršćanstvu, to ne znači da ga je Isus Krist uspostavio. Islam je druga najveća religija na svijetu i možda će jednog dana imati više sljedbenika od Katoličke crkve. Ne bi li to tada islam učinio pravom religijom?
Odgovor: U potpunosti ste pogrešno predstavili moj argument. Nisam rekao da je katoličanstvo istinit jer ima više pristaša od svih protestantskih zajednica. Umjesto toga, predložio sam da je Isus Krist uspostavio crkvu, a Katolička crkva jedina crkva koja datira iz vremena Krista; Stoga je Isus Krist uspostavio Katoličku crkvu.
Bez obzira na argument u kojem se možete naći, bitno je da prepoznate da Duh Sveti, a ne vi, pretvara srca. Slijedite savjet Petra koji nas, prije nego što nas naplati da “uvijek budemo spremni napraviti obranu”, govori nam da “Počast Krista kao Gospoda” (1 Pet. 3,15). Molite se ne samo za osobu s kojom razgovarate, da bi mogao vjerovati istini Katoličke crkve, već se molite i za sebe, da biste bili ponizni, voljeni, pažljivi i poštovani. Zapamtite da je, kako je rekao Fulton J. Sheen, potpuno moguće pobijediti u svađi i izgubiti dušu.
Ovaj članak ljubaznošću Fokus.org
Slikati Shutterstock.com
