Zep 2:3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5,1-12
Nedostatak snage. Nedostatak mudrosti. Nedostatak statusa. Nedostatak kontrole.
Ne volimo te stvari i učinit ćemo sve da ih iskorijenimo iz naših života. Iskušavamo toliko mnogo duhovnih praksi i konzumiramo sve vrste materijala za samopomoć pokušavajući prijeći preko ovih stvari. Osjećamo se zbunjeno i obeshrabreno jer se još uvijek zadržavaju unatoč svom vremenu, energiji i molitvama koje ulažemo da ih uklonimo.
To će nam pomoći da duboko razmislimo o sljedećim riječima svetog Pavla u 1 Kor 1,26-31:
„Razmislite o vlastitom pozivu, braćo i sestre. Malo vas je bilo mudrih prema ljudskim mjerilima, malo je bilo moćnih, malo je bilo plemenitog porijekla. Umjesto toga, Bog je izabrao lude svijeta da posrami mudre, i Bog je izabrao slabe svijeta da posrami jake, i Bog je izabrao niske i prezrene svijeta, one koji ne važe ništa, da svede na ništa one koji su nešto, tako da se nijedno ljudsko biće ne može hvaliti pred Bogom.”
Bog koji nas je odabrao također je izabrao ove stvari za nas u našim životima i pozivima jer su one način na koji nas dovodi da sudjelujemo u svojoj vlastitoj sreći, svom vlastitom blaženstvu, “Blaženstva otkrivaju cilj ljudskog iskustva, konačni kraj ljudskih djela: Bog nas poziva na svoje blaženstvo”(CCC #1719). Po Božjem naumu, ove stvari koje smatramo smetnjama u našim životima prvi su korak u našem življenju blaženstava (Usp. Mt 5,1-12).
Uvijek se moramo sjetiti božanskog podrijetla naše želje za srećom: „Ova želja za srećom je božanskog podrijetla: Bog ju je stavio u ljudsko srce kako bi čovjeka privukao Onome koji je jedini može ispuniti.” (KKC br. 1718 ) Bog nije stavio želju za srećom u naše srce da tu sreću možemo naći osobnim trudom, tražeći sreću u sebi ili u stvorenjima. Nepoželjne stvari koje doživljavamo u sebi također služe da se okrenemo Bogu, a ne sebi kao izvoru sreće.
Budući da je Bog stavio ovu želju za srećom u naša srca, nikada ne gubimo nadu u postizanje istinske i trajne sreće. Bog nas neće prepustiti našim slabostima, sljepoći i siromaštvu. On će učiniti sve da nas dovede do punine te sreće u Njegovom nebeskom kraljevstvu. Bog ne može osujetiti ostvarenje istih želja koje je s ljubavlju stavio u naša srca.
Zato se moramo usredotočiti samo na Krista ako želimo odgovoriti na ovaj poziv za blaženstvo i ne podleći malodušju zbog mnogih nepovoljnih stvari u našim životima. Isus Krist nam utjelovljuje i odražava ova Blaženstva i omogućuje nam da oponašamo Njegove vlastite blagoslovljene stavove, “Blaženstva prikazuju lice Isusa Krista i prikazuju Njegovo milosrđe.” (KKC #1717) Sve što nam nedostaje i što nam je potrebno nalazi se u Samo Isus, “On (Krist) je za nas postao mudrost od Boga, kao i pravednost, posvećenje i otkupljenje.”
Sad moramo izabrati. Možemo odlučiti usredotočiti se na moć, mudrost, status, sposobnost ili postignuće koje nam nedostaje u ovom životu i izgubiti svaku nadu u sreću u ovom životu iu životu koji dolazi. Čineći to, slijedimo svjetovni duh besmislenog nasilja, tuge i depresije. Možda čak počnemo misliti da prava sreća nije moguća ili da je izvan našeg dosega. Naši životi neće imati smisla i zadovoljit ćemo se lažnim i prolaznim radostima ovog života koje nas čine praznijima i frustriranijima.
Ili možemo odlučiti promatrati Kristovo lice cijelo vrijeme, čak i dok se suočavamo sa svojom ništavnošću i siromaštvom. U Isusovu licu možemo osjetiti da nas Bog uvijek poziva svojoj sreći i daje nam na raspolaganje sve milosti koje su nam potrebne. Znamo da On razumije naše siromaštvo i slabosti, “On je uzeo naše slabosti i ponio naše bolesti” (Mt 8,17). Možemo predati u Njegove ruke vlastite stavove koji frustriraju našu sreću i primiti od Njega Njegove vlastite beatificirajuće stavove.
Neka nam Bog blaženstava koji nas ne prestaje pozivati na svoju vlastitu sreću podari milost da se odlučimo usredotočiti na Njegovog Sina, Isusa Krista, i uvijek dijeliti Njegov stav kako bismo mogli imati istinsku i trajnu sreću, čak i dok iskusiti stvari koje nam se baš i ne sviđaju.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
