Govoreći o jubileju migranata, brat Michael Schöpf podsjeća nas da smo odgovorni za migrante i izbjeglice. Oni koji su prisiljeni na bijeg od svojih domova trebaju biti dočekani i prisiljeni, a on nas podsjeća da to ne bi trebalo biti opcija ni teret.
Autor Francesca Merlo
Kako sukobi, klimatske krize i ekonomski kolaps i dalje miješaju milijune širom svijeta, 2025. je proveo opasan pomak za život najugroženijih. Ne samo da je manje resursa usmjereno prema onima koji su prisiljeni na bijeg, već i mnoge vlade aktivno uklanjaju strukture podrške.
“Ušli smo u razdoblje namjernog gladovanja izbjeglica”, kaže brat Michael Schöpf, SJ, međunarodni direktor jezuitske izbjegličke službe (JRS). Radeći dugi niz godina u srcu prednjih linija prisilne migracije, opisuje globalnu klimu u kojoj se najugroženiji više nisu samo zanemareni, oni ih sada isključuju dizajn.
U razgovoru s Vitikanskom vijestima uoči jubileja migranata, on razmišlja o onome što opisuje kao eroziju solidarnosti, porast političkog neprijateljstva i paralizirajuću ukočenost među društvima, uključujući one koja su nekada bila u prvom planu u bitci za komposobu.
Međutim, čak i usprkos ovom “namjernom otkazivanju skrbi”, brat Schöpf inzistira na tome da još uvijek postoji nada, nada koja se nalazi u zajednici. Nada, kaže on, koja je ukorijenjena u evanđeoskom pozivu kako bi dočekala stranca i vratila dostojanstvo raseljenim.
Od solidarnosti do gladi
Prema bratu Schöpfu, svijet ne svjedoči humanitarnoj krizi uzrokovanoj isključivo prirodnom katastrofom ili oskudicom, već je oblikovan političkim izborima.
“Smanjivanje proračuna je neizmjerno i neizmjerno utječu na ljude”, objašnjava on. Zapadne nacije – uključujući i desničar i one koje se tradicionalno smatraju progresivnim vladama – smanjuju sredstva za međunarodne sustave podrške, proračune za smanjenje pomoći i pooštravanje migracijskih politika. Te odluke, kaže, ne otkrivaju ekonomsku potrebu, već kolaps moralnog prioriteta.
“Kada usporedite razvojne proračune s proračunima za obranu i sigurnost ili novac koji se koristi za ponovno pokretanje nacionalnih ekonomija, jasno je da se radi o nedostatku resursa. To je namjerno povlačenje solidarnosti.”
Kakuma
Jedan od glavnih primjera toga je Kakuma, jedan od najvećih i najstarijih izbjegličkih kampova na sjeveru Kenije.
JRS godinama radi u Kakumi, pružajući obrazovanje i pastoralnu podršku tisućama ljudi. No nedavni pomaci politike predložili su „lokaliziranje“ srednjeg obrazovanja izbjeglica – potez koji bi eliminirao 14.000 obrazovnih položaja u kampu, zamijenivši ih sa samo nekoliko stotina mjesta u dalekim lokalnim školama.
“U praksi”, kaže brat Schöpf, “to znači otkazivanje srednjeg obrazovanja za izbjegličke mlade.” Alternativno – instaliranje novih ukrcavanja na udaljene lokacije – nije samo nepraktično, već je i trenutno neizvedivo.
Ali ovo gladovanje proteže se izvan učionice – jer je “i ovo je oblik gladovanja”. Tijekom prošle godine, pomagala u hrani tako je dramatično smanjena da mnoge izbjeglice preživljavaju na ekvivalent samo 0,20 dolara dnevno. “To znači da nema obroka – ili možda jedan osnovni obrok dnevno”, kaže on. “U suhom okruženju u kojem jednostavno ništa ne možete uzgajati, ovo je doslovno gladovanje.”
Socijalne posljedice su pogubne. Obitelji se raspadaju. Djeca ostaju sama u kolibama, dok roditelji traže hranu ili uzimaju drobljenje duga u zamjenu za obećane buduće obroke.
“To je rezultat politika koje su donijele zapadne zemlje. To su posljedice koje živimo.”
Neprijateljstvo i ukočenost
S druge strane, raste osjećaj bespomoćnosti – čak i među onima koji brinu. “Postoje dobronamjerni ljudi, također na položajima moći, koji se osjećaju potpuno preplavljenim”, kaže on. “Nisu neprijateljski raspoloženi – ali oni su ošamućeni.”
Brat Schöpf objašnjava da su mnogi donositelji odluka postali zarobljeni u vlastitim nacionalnim krizama, ne mogavši vidjeti veću sliku ili zamisliti moralne odgovore koji nadilaze opstanak.
Slušajte odlomak intervjua s bratom Michaelom Schöpfom, SJ
Ne problem, već rješenje
Kao odgovor na pripovijesti koje izbjeglice zamišljaju kao teret, brat Schöpf nudi kontrastnu stvarnost: “Izbjeglice nisu dio problema. Oni su dio rješenja.”
Drugim riječima, uključivanje prisilno raseljenih ljudi nije samo stvar pravde – već je i praktična potreba. “Zanemarujući ih”, nastavlja, “znači da idemo u slijepu ulaz, bilo neprijateljsko ili otupljenu.”
Zajednica
Jedini jasan put prema naprijed, prema bratu Schöpfu, je zajednica. “Uoči neprijateljstva i ukočenosti, ono što nas štedi je zajednica”, kaže on. “Solidarnost je živjela na lokalnoj razini ono što obnavlja dostojanstvo, nadu, pa čak i politiku.”
Uspješan primjer toga dolazi iz Francuske, gdje obitelji dočekuju izbjeglice u svoje domove za tromjesečni boravak. “Ovo stvara nešto više od skloništa”, objašnjava on. “To stvara vezu, osjećaj pripadnosti. Kaže: Vaši ste bitni.”
Ovo je i vizija Crkve. Kao papa Franjo i sada papa Leo, dosljedno nas podsjeća: pozvani smo izgraditi kulturu susreta. I upravo smo unutar ovih malih, ali moćnih djela gostoprimstva ponovno otkrili naše zajedničko čovječanstvo.
Poziv za pravdu
“Ako ne prepoznajem drugu neovisno od svoje vlastite prednosti, neće biti mira”, upozorava on. Ne radi se samo o međunarodnim ugovorima ili ekonomskoj pravednosti. Radi se o tome tko postajemo kao globalno društvo. Poziva nas sve da se zapitamo: “Želite li biti osoba koja skrene pogled? Tko odustaje jer se problem čini previše napor? Ili želite biti osoba koja vjeruje da to možemo zajedno riješiti – kroz zajedničko čovječanstvo?”
Humanitarna pomoć, podsjeća nas, nije luksuz. Nije opcionalno. “Nije neobavezno pustiti ljude da umru.”
Nada je zajedničko putovanje
Čak i usred neizmjerne patnje, brat Schöpf vidi znakove otpornosti i nade – posebno u samim izbjeglicama.
“Naš zadatak u JRS -u”, kaže on, “nije se pretvarati da imamo sve odgovore. To je ostati prisutan. Živjeti solidarno. Da se međusobno prepoznaju kao braća i sestre.”
U ovoj zajedničkoj borbi, u odnosima sklopljenim pod pritiskom, nalazi se sjeme nečega transformativnog. “Sudjeluje u nadi da možemo zajedno otkriti”, kaže on. “Nada koja nas ne ukazuje ne samo na rješenje, već i na punoću života koju je Bog obećao svima.”
Brat Michael Schöpf (Christian Ender)
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
