S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. (Mt 1, 24)
Liturgija dana (19. ožujka):
Prvo čitanje:
2Sam 7,4-5a.12-14a.16
Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1,32).
U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:
Ovako govori Gospodin:
‘Kad se ispune tvoji dani
i ti počineš kod svojih otaca,
podići ću tvoga potomka nakon tebe,
koji će se roditi od tvog tijela,
i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac,
a on meni sin.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo
trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Psalam:
89,2-5.27.29
Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«
Drugo čitanje:
Rim 4,13.16-18.22
U nadi protiv svake nade povjerova.
Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Evanđelje:
Mt 1,16.18-21.24a (Ili: Lk 2,41-51a)
Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
