Ponekad je molitvene formule poput Oče naš lako moliti na mehanički način, bez ikakvog iskrenog osjećaja iza toga.
Jedna od primarnih borbi mnogih kršćana, osobito katolika, jest moliti molitvene formule svim srcem, umom i snagom.
Može biti previše lako jednostavno prolaziti kroz pokrete i recitirati molitve kao da čitate jelovnik u McDonaldsu.
To može biti čak i slučaj s Oče naš, molitvom koju je sam Isus naučio moliti svoje učenike.
Ipak, Isus nije želio da ga njegovi učenici mole mehanički, već da to čine po nadahnuću Duha Svetoga.
Molitva u Duhu
Katekizam Katoličke Crkve komentira ovu stvarnost u svom dijelu o molitvi:
Ali Isus nam ne daje formulu koju bismo mehanički ponavljali. Kao u svakoj usmenoj molitvi, kroz Riječ Božju Sveti Duh uči djecu Božju da se mole svom Ocu. Isus nam ne daje samo riječi naše sinovske molitve; u isto vrijeme daje nam Duha po kojem ove riječi postaju u nama “duh i život”.
CCC 2766
Katekizam potiče nas da zazivamo pomoć Duha Svetoga kad god molimo, osobito kad molimo Oče naš:
Molitva treba biti djelovanje koje pokreće naš vlastiti duh, ali i Duh Sveti.
Imat ćemo bolju priliku moliti nemehanički ako pozovemo Duha Svetoga da nas ispuni duhom molitve.
Abba! Otac!
Još jedan aspekt koji treba imati na umu je da Oče naš treba biti molitva sina ili kćeri Božje.
Sva molitva treba biti usmjerena na povećanje našeg odnosa s Bogom, nazivajući ga “Oče”.
Katekizam dalje proširuje ovu stvarnost:
Štoviše, dokaz i mogućnost naše sinovske molitve je to što je Otac „poslao Duha svoga Sina u srca naša, vičući: ‘Abba! Otac!'” Budući da naša molitva iznosi naše želje pred Bogom, opet je Otac, “onaj koji ispituje srca ljudska”, koji “zna što misli Duh, jer Duh posreduje za svete po Božjoj volji .” Molitva Oče naš umetnuta je u otajstveno poslanje Sina i Duha.
CCC 2766
Prije svega to moramo shvatiti ako želimo da se naša molitva preseli iz glave u srce potrebna nam je božanska pomoć.
Bog nas želi ne samo naučiti riječima za molitvu, već kako moliti cijelim svojim bićem.
