Izlaganja druge sesije drugoga dana Međunarodnog znanstvenog skupa „Početci kraljevstva. Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba o 1100. obljetnici“ 9. svibnja bila su usmjerena na političke okolnosti vladavine kralja Tomislava i materijalnu ostavštinu početaka hrvatskoga kraljevstva. Predavanja su održali Robert Kurelić, Neven Budan, Goran Bilogrivić i Vladimir Sokol, izvijestila je IKA.
Popodnevna sesija drugog dana otvorena je izlaganjem „Krunidbeni i kraljevski rituali u vrijeme kralja Tomislava“ predavača Roberta Kurelića, koji je naglasio važnost rituala, simbola i ceremonija kao ključnih elemenata ranosrednjovjekovnog društva i sredstava održavanja hijerarhije s vladarom na vrhu. U okolnostima niske pismenosti i vojničke kulture utemeljene na časti i osobnoj vjernosti, vladanje simboličkom i neverbalnom komunikacijom bilo je presudno za političko preživljavanje i napredovanje.
Kurelić se oslonio na suvremenu historiografiju kako bi prikazao krunidbu kao temelj legitimacije kraljevske vlasti. U kontekstu Tomislava, istaknuo je da je „Tomislav, de facto, bio toliko moćan da je zaslužio biti nazvan kraljem, pa ga i mi možemo takvim smatrati. Kruna, krunidba i pomazanje, postojali tada već u Hrvatskoj ili ne, nisu još uvijek bili nužni preduvjeti za postojanje kraljevskog statusa.“
Naposljetku, Kurelić je zaključio kako „iako o samim elementima moguće Tomislavove krunidbe ne možemo s preciznošću govoriti – je li ona uključivala aklamaciju i/ili koronaciju i pomazanje od strane biskupa, jesu li i koje insignije korištene i je li uopće nosio krunu – svakako prema dotadašnjoj evoluciji kraljevanja u Europi možemo sa sigurnošću reći kako je papinska potvrda uparena s jasnom podrškom vlastitih velikaša u trećem desetljeću desetog stoljeća bila dovoljna kako bismo ga smatrali pravim i punopravnim kraljem prema uzancama i kontekstu vremena.“
Neven Budak u predavanju „Između apologetike i hiperkritičnosti“ govorio je o složenom odnosu hrvatske historiografije prema ograničenom broju pisanih izvora o kralju Tomislavu. Istaknuo je da naše znanje o Tomislavu i njegovu vremenu počiva na nekoliko ključnih izvora, nastalih između 10. i 16. stoljeća – među njima su djela Konstantina Porfirogeneta, Salonitanska povijest Tome Arhiđakona, Veća salonitanska povijest, Ljetopis Popa Dukljanina i Hrvatska kronika.
Budak je izložio kako su se od Ivana Lučića nadalje povjesničari bavili vjerodostojnošću tih tekstova, ponekad im pridajući prevelik značaj, a ponekad ih osporavajući s pretjeranom sumnjom. U svom je izlaganju ponudio sažet prikaz dosadašnjih historiografskih pristupa i nastojao sintetizirati ključne kritičke poglede.
Goran Bilogrivić u izlaganju „Tomislav, diskontinuiteti 10. stoljeća i formiranje Hrvatskog Kraljevstva u europskom kontekstu“ problematizirao je uobičajeno tumačenje formiranja Hrvatskog Kraljevstva kao linearnu transformaciju kneževine u kraljevstvo, s Tomislavom kao prvim u neprekinutom nizu Trpimirovića. Suprotno slici kontinuiteta, naglasio je da rijetki sačuvani izvori ukazuju na niz lokalnih diskontinuiteta i političkih lomova. Cilj izlaganja bio je preispitati te procese u širem kontekstu 10. stoljeća, razdoblja u kojem diljem Europe – od Engleske do Kijevske Rusije – nastaju nova kraljevstva. Hrvatski primjer predstavljen je kao prirodan jadranski odraz tog šireg europskog razvoja.
„Izvori o hrvatskoj vojsci u prvoj polovici 10. stoljeća“ izlaganje je Ante Nazora u kojem su analizirane oskudni pisani izvori o vojnoj povijesti Hrvatske u ranom srednjem vijeku. Nazor je istaknuo da iako su podaci o ustroju i veličini hrvatske vojske u tom razdoblju bili vrlo ograničeni, arheološka istraživanja i usporedba s vojskama susjednih naroda omogućuju iznošenje određenih pretpostavki. Posebnu pozornost posvetio je zapisu cara Konstantina Porfirogeneta u djelu De administrando imperio, u kojem se spominje brojnost hrvatske vojske. Nazor je razmatrao koliko su ti podaci bili realni, a koliko preuveličani, pokušavajući utvrditi stvarnu snagu vojske u tom razdoblju.
Posljednje predavanje jutarnjeg dijela drugoga dana, zaključio je Vladimir Sokol s temom „Vojna moć kralja Tomislava u svjetlu pisanih“. U izlaganju je istaknuo kako car i pisac Konstantin Porfirogenet, suvremenik kralja Tomislava, u svom djelu opisuje Hrvatsku od doseljenja do njegova vremena, posebno se osvrćući na njezinu vojnu snagu. Detaljno navodi brojnost pješaštva, konjaništva i mornarice te ističe Tomislavove pobjede nad Mađarima i poznatu bitku s Bugarima pod carem Simeonom, koja je ostavila snažan dojam na bizantske kroničare.
Sokol je u nastavku povezao pisane izvore s arheološkim nalazima, koji iako rijetki, potvrđuju postojanje sukoba, osobito s Mađarima. U Petoševcima, južno od Save, pronađeni su grobovi s vojnom opremom, uključujući ostruge i praporac, što ukazuje na prisutnost zapovjednih struktura u vojsci. Bitka s Bugarima, nakon smrti cara Simeona 927. godine, prema predaji i kronikama, smješta se u planinsko-šumsko područje na granici Mačve i Podrinja, odakle su Hrvati krenuli u protunapad. (kta/ika)
