Razmišljanje o pismu pape Franje katolicima Bliskog istoka.
Od Fr. Pino Di Luccio SJ* i biskup Étienne Vetö ICN**
Nedavno i dirljivo pape Franje Pismo katolicima Bliskog istoka (7. listopada 2024.) primljena je s velikom zahvalnošću od strane onih Crkava, koje prolaze kroz golemu patnju. Nažalost, izazvao je i neke kritike židovske zajednice. Pismo citira različite odlomke iz Ivana 8:44:
“Ljudi danas ne znaju pronaći mir. Kao kršćani, ne smijemo se umoriti od molbe za mir od Boga. Zato sam na ovaj dan sve pozvao da svetkuju dan molitve i posta. Molitva i post su oružje ljubavi koje mijenja povijest, oružje koje pobjeđuje našeg jedinog istinskog neprijatelja: duha zla koji raspiruje rat, jer je “ubojito od početka”, “lažljivac i otac laži” (Iv 8:44). Molimo te, posvetimo vrijeme molitvi i ponovno otkrijmo spasonosnu snagu posta!“
Papina poslanica nas potiče na molitvu i post za mir i za poraz duha zla, “pravog neprijatelja”. Međutim, neke negativne reakcije izazvao je izbor Ivana 8:44, jednog od novozavjetnih stihova koji se u prošlosti najčešće koristio za opravdavanje antijudaizma i antisemitizma.
Ispitajmo ajet u cijelosti iu kontekstu. Kraj 8. poglavlja Ivanove evanđelja predstavlja Isusove oštre riječi “Židovima koji su povjerovali u njega” (Ivan 8,31). Isusov ton postaje sve polemičniji u vezi s lozom ove skupine: on dovodi u pitanje njihovu tvrdnju da su Abrahamovi potomci (8,39), a zatim, na vrhuncu rasprave, osporava njihovu tvrdnju da je Bog njihov Otac (8: 42; usp. Pnz 32:6; Iz 63:16) i izjavljuje:
„Vaš je otac đavao i vaša je volja vršiti želje vašeg oca. Bio je “ubojito od početka” […]. Kada laže, govori iz vlastitog karaktera, jer on to i jest lažljivac i otac laži.” (Ulomci koje je Papa citirao su kurzivom.)
Crkveni su oci dvojako tumačili ovaj stih.[1]
Origen je, na primjer, izjavio da se to odnosi na cijelo čovječanstvo, budući da nismo “djeca đavla” po prirodi, već to postajemo birajući činiti njegova djela i želeći ono što on želi (Origen, Komentar o Ivanu191–194; usp. usvajanje ovog čitanja od sv. Tome Akvinskog, Komentar Evanđelja po IvanuVII n. 1240–1253).
Ćiril Aleksandrijski i Ivan Zlatousti, pak, ponavljajući Origenovu lekciju da se dijete đavola postaje namjernim djelima, a ne po prirodi, ističu da su Židovi postali djeca đavla upravo zato što su odbacili Krista i doveli ga u smrt. Krizostom, koji nastoji uvjeriti svoje sljedbenike da ne idu u sinagogu, izjavljuje da je jelo ili čak post sa Židovima jednako dijeljenju stola s demonima: “Smrt koju su nanijeli Bogu tjera me da pozovem [the Jewish fasts] stol demona. Iz kojeg razloga ne bismo trebali nazivati slugama demona one koji djeluju potpuno protivno Božjoj volji?”[2]
Ovdje ne možemo dati potpunu povijest upotrebe ovog stiha, ali neki će primjeri pokazati utjecaj ovog drugog tumačenja, koje je postalo prevladavajućim u kasnom srednjem vijeku i modernom razdoblju. Na primjer, Luther je povezivao Ivana 8:44 s protužidovskim optužbama, koje su do tada postale raširene, prema kojima su Židovi trovali bunare, počinili ubojstva i otimali djecu:
“Nakon đavla, kršćanin nema neprijatelja otrovnijeg i žešćeg od Židova. Pa ipak, nikome ne činimo dobro koliko njima, i ni od koga ne trpimo toliko zla kao od ove zle djece đavolje i legla zmija!”[3]
Nije iznenađujuće da je Ivan 8:44 često citiran u ovom smislu u nacističkoj propagandi. Ponegdje se na vratima kuća u selima nalazila fraza “Židovima je otac vrag”. Čak su i dječje knjige promicale ideju o Židovima kao “ubojicama od početka”, jer “imaju đavla za oca”: “Oni potječu od đavla. A budući da potječu od đavla, mogu činiti samo jedan zločin za drugim,” “oni su đavo u ljudskom obliku.”[4]
Danas internet obiluje slikama koje evociraju Sotonu. Neki od transparenata koje su nosili bijeli rasisti tijekom marša u Charlottesvilleu u kolovozu 2017. glasili su: “Židovi su djeca Sotone”, s referencama na Ivana 8:44. Još nedavno je Robert Gregory Bowers, počinitelj pucnjave u sinagogi u Pittsburghu, opravdao svoje postupke izjavom: “Židovi su djeca Sotone. Krist Isus je došao u tijelu…” (2. kolovoza 2023.).
Suvremena egzegeza Ivana 8:44
U ovom kontekstu, korisno je okrenuti se suvremenoj egzegezi Ivana 8, koja je zaronila u povijesni i književni kontekst poglavlja 8, i Evanđelja u cjelini, nudeći način da se ovaj stih udalji od tumačenja koja bi mu dala antisemitsku konotaciju. Rekonstruirati povijesnu pozadinu Evanđelja vrlo je teško, a komentatori nisu postigli konsenzus o tumačenju ovog stiha, ali neka zapažanja mogu biti od koristi.
U Ivanovu evanđelju Isus je Židov (usp. Iv 4,9), a ono što govori Židovima govori kao pripadnik ovoga naroda. Isto vrijedi i za evanđelistu. U Ivanovu evanđelju malo je nežidova, a sve su teme shvaćene u okviru judaizma prvoga stoljeća. Ivan 8:44 dio je govora koji Isus daje tijekom blagdana Sukota ili sjenica (usp. Ivan 7:2; Lev 23:33-44). Tekst koji sadrži ovaj govor uključuje reference na liturgijska slavlja blagdana (Ivan 7,37-39; 8,12; usp. Suka 4,9-5,3) i polemičke odlomke o razumijevanju Isusova mesijanstva i učenja (usp. Ivan 7:25-31).
Da bismo bolje razumjeli Ivana 8:44, potrebno je razjasniti i određene povijesne aspekte. Najprije treba primijetiti paralelu s kumranskim spisima. U tim se tekstovima neprijatelji (koji su Židovi) zajednice (Eseni, dakle pripadnici izraelskog naroda) nazivaju Belialovom djecom, to jest đavlovom djecom (usp. 4Q174). Takav “ton” koji se pojavio među židovskim skupinama u prvom stoljeću naše ere stoga nije izolirani incident. Isto se također može primijetiti u upozorenjima skupinama Isusovih sljedbenika, što dokazuje ova teška izjava u Prvoj Ivanovoj poslanici:
„Tko god čini grijeh, od đavla je, jer đavao griješi od početka. […]. Po ovome se razlikuju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravednosti, nije od Boga niti tko ne ljubi brata svoga” (1. Ivanova 3,8.10).
Đavo, na grčkom dijabolos i na hebrejskom sotonaje antagonist Boga (i vjere) u biblijskoj literaturi, lažljiva figura koja nadahnjuje ubilačke misli i djela (usp. Mudr 2,24; Rim 5,12; 1 Iv 3,8). Ove fraze, u kontekstu židovskih zajednica u prvom stoljeću, impliciraju da oni koji napuste vjeru djeluju u skladu s mislima đavla, koji je u Bibliji prijevaran i protivi se životu koji Bog želi dati svojoj djeci. Razumijevanje i primjena ovog govora treba uzeti u obzir njegov izvorni kontekst i, prema tome, primarno se primijeniti na kršćanske zajednice.
Još jedan relevantan povijesni detalj je identitet Židova u Četvrtom evanđelju, koji nije uvijek jasan ili dosljedan. Može se razumno zaključiti da se u Ivanu 8-9 ne govori niti o svim Židovima Isusova vremena niti o Židovima kasnijih razdoblja. U nekim slučajevima, vjerojatno se odnosi na židovske vođe koji su vjerovali u Isusa (usp. Ivan 12:42), poput Nikodema, spomenutog u istom kontekstu jedno poglavlje ranije (usp. Ivan 7:45-52). U našem odlomku Isus se obraća Židovima koji su vjerovali u njegagovoreći: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,31-32). To su oni koji ne drže njegovu riječ , koji su ga napustili i izazivaju ga, koji su optuženi da im je đavao otac. Ovaj je odlomak evanđelist napisao kako bi uvjerio čitatelje da vjeruju da je Isus Mesija i Sin Božji. (Ivan 20:31), ostati ujedinjen (ljubiti jedni druge, usp. Ivan 13:34), i izbjegavati one koji ne dijele njihovu vjeru.
Moglo bi se stoga zapitati radi li se u Ivanu 8 doista o polemici između Isusa i Židova ili, bolje rečeno, o sukobu između judeo-kršćanskih zajednica, te između njih i članova nekih sinagoga. Takav je sukob izričito posvjedočen u Četvrtom evanđelju (usp. Iv 12,42; 16,2), uključujući i predmetni odlomak (usp. Iv 9,22). Stoga je moguće da se radi o polemici između skupina judeokršćana. Ivanova zajednica, u kontekstu praznika Sukot, mogla bi se obratiti skupini Židova koji su vjerovali u Isusa, ističući značajke njegova mesijanstva, njegove riječi i njegovo biblijsko tumačenje sinovstva, istine, slobode i tako dalje—teme na oko kojih nije bilo konsenzusa.
Ivan, međutim, uglavnom rezervira termin ioudaioi za Židove koji ne vjeruju u Krista. Učenici nikada nisu pozvani ioudaioiiako su očito Židovi. I dok Ivan 8:31 sugerira da su riječi koje Ivan pripisuje Isusu bile upućene skupini Židova koji su prije vjerovali u njega, upotreba ioudaioi u cijelom Evanđelju sugerira da su optužbe u tom poglavlju generalizirane na sve Židove.
Daljnja analiza izraza korištenih u Ivanu 8 mogla bi pomoći razjasniti uvjete polemike između Isusa i Židova koji su vjerovali u njega. Vjerojatno je da stihovi u Ivanu 8 evociraju tumačenja priče o Kajinu i Abelu. Ta priča iz Postanka i njezina tumačenja, to jest, mogli su biti dio čitanja za festival Sukkot. Targumim (drevni aramejski prijevodi hebrejskog teksta) sugerira da je Kajin sin Eve i đavla (zlog anđela Samaela). Targum također pripovijeda da su Kain i Abel bili uključeni u teološku raspravu, usredotočujući se posebno na zasluge patrijarha te nagradu i kaznu posljednjih vremena – teme koje su središnje za poglavlja 8 i 9 Ivanova evanđelja.[5]
Ako doista postoji odjek ovog odlomka iz Postanka i njegovog targumičkog tumačenja, razumljivo je da teme bluda (Ivan 8,41), želje Židova da ubiju Isusa (Ivan 8,37), laži i đavolskog podrijetla — svi odjeci tumačenja priče o Kajinu i Abelu — čine dio Isusove polemike sa Židovima koji su vjerovali u njega. Ovo su ozbiljne kritike, ali radije nego optužbe koje treba shvatiti doslovno, one sačinjavaju niz opomena – uključujući spominjanje đavla – s namjerom da podrže Isusov teološki stav. Isus, koji “oslobađa” (Iv 8,32), usporeduje teološki stav Abela u Targumimu i ističe neovisnost nagrade i kazne od zasluga i djela patrijarha, za razliku od svojih sugovornika koji predstavljaju teološki Kainov stav.
Ako kontekstualiziramo ovaj odlomak, s obzirom na njegovo izvorno okruženje, Židovi koji su vjerovali u Isusa mogli bi se tumačiti kao skupine kršćana, a polemika bi se odnosila na teološka pitanja i njihove društvene i političke implikacije.
Prijedlog
Suvremeni čitatelj nije navikao kontekstualizirati biblijska i novozavjetna čitanja. Suvremene primjene biblijskih tekstova vrlo rijetko uzimaju u obzir njihov izvorni kontekst. Zbog toga se izazovni tekst Ivana 8 može krivo shvatiti i zloupotrijebiti, podupirući time antisemitske prosudbe u svjetlu povijesnih i političkih okolnosti. U idealnom slučaju, Ivan 8:44 uvijek bi trebao biti popraćen objašnjenjima poput ovih ovdje.
Doista, svaki tekst Svetog pisma koji se odnosi na židovski narod mora se čitati u svjetlu Vatikanska deklaracija II:
“Budući da je zajednička duhovna baština kršćana i Židova tako velika, ova sveta sinoda želi poticati i preporučiti to međusobno razumijevanje i poštovanje koje je plod prije svega biblijskih i teoloških studija kao i bratskih dijaloga.
Istina, židovske vlasti i oni koji slijede d njihovo je vodstvo pritiskalo Kristovu smrt; (13) ipak, ono što se dogodilo u Njegovoj muci ne može se optužiti protiv svih Židova, bez razlike, koji su tada bili živi, niti protiv današnjih Židova. Iako je Crkva novi Božji narod, Židove ne treba prikazati kao odbačene ili proklete od Boga, kao da to proizlazi iz Svetoga pisma. Svi bi dakle trebali paziti da u katehetskom radu ili u propovijedanju riječi Božje ne naučavaju ništa što nije u skladu s istinom Evanđelja i Kristovim duhom.” (Nostra Aetate, 4)
Ovo bi se načelo trebalo primijeniti i na Papinu poslanicu katolicima na Bliskom istoku, u kojoj citira Ivana 8,44. Kao što je sam Sveti Otac rekao u nedavnom pismu “židovskoj braći i sestrama u Izraelu”:
“Mogu samo ponoviti ono što su i moji prethodnici mnogo puta jasno rekli: odnos koji nas veže s vama je poseban i jedinstven, a da pritom, naravno, nikad ne zamagljuje odnos koji Crkva ima s drugima i zalaganje prema njima. Put koji je Crkva poduzela s vama, drevnim narodom Saveza, odbacuje svaki oblik antižidovstva i antisemitizma, nedvosmisleno osuđujući očitovanje mržnje prema Židovima i židovstvu kao grijeh protiv Boga.” (Franjo, 2. veljače , 2024)
* Predsjednik Collegium Maximum, Papinsko sveučilište Gregoriana
** Pomoćni biskup Reimsa i biskup referent za odnose sa Židovima Francuske biskupske konferencije
—
[1] Za tumačenje otaca i Luthera u sljedećim odlomcima, vidi Adele Reinhartz, ‘Djeca vraga. Ivan 8:44 i njegovo rano primanje,‘ Židovsko-kršćanski odnosi, uvidi i pitanja u tekućem židovsko-kršćanskom dijaloguICCJ, 1.12.2022.
[2] Sveti Ivan Zlatousti, Omelie contro gli ebrei, Omelie contro gli ebreiSerija “Il mistero d’Israele”, Centro Librario Sodalitium, Verrua Savoia 1997., “Prima omelia”, str. 34.
[3] Martin Luther, Degli ebrei e delle lore mensogneEinaudi 2000, str. 203.
[4] Der Giftplatz1938, citirano u Kathleen Gallagher Elkins“Židovi kao ‘đavolska djeca’ (Ivan 8:44) u nacističkoj dječjoj književnosti”Biblijsko tumačenje 31, 2023, Brill, str. 375.
[5] Cfr. Abraham Terian, “Prošireno pobijanje doktrinarnih korelata u Ivanu 8-9”, u Novum Testamentum 66/1, 2024, 18-37.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
