Fr. Girish Santiago, SJ, jezuitski poglavar u Mjanmaru, pozvao je kolege misionare da stanu uz napaćeni narod Mjanmara, dok ta nacija jugoistočne Azije trpi građanski sukob.
Autor Chainarong Monthienvichienchai, Vijesti LiCAS-a
Isusovački otac Girish Santiago pozvao je kolege misionare da stanu uz napaćeni narod Mijanmara dok je predvodio misu u Rimu uoči nedjelje Svjetskih misija.
Isusovački poglavar u Mjanmaru, koji je proveo godine služeći u jednoj od najosjetljivijih azijskih nacija, razmišljao je o tome što znači živjeti i služiti usred rata, raseljavanja i očaja.
Govoreći pred kolegama vjerskim poglavarima, rekao je da se poslanje Crkve danas ne mjeri uspjehom ili brojem, već vjernom prisutnošću među ljudima koji pate.
Njegove su riječi uslijedile dok se Mianmar i dalje suočava s građanskim sukobima, masovnim raseljavanjem i sve dubljim humanitarnim krizama koje su testirale i vjeru nacije i otpornost njezinih ljudi.
Mianmar, nekoć poznat kao “zlatna zemlja”, započeo je, bio je poznat po svojim bogatim resursima, zlatnim pagodama i dubokoj budističkoj duhovnosti ukorijenjenoj u suosjećanju i skladu.
“Sve se to dogodilo prije sedam desetljeća”, prisjetio se. “Nacionalizacija je slomila naciju. Stranci su morali pobjeći.” Među njima su bili njegovi roditelji i braća i sestre, koji su pobjegli u Indiju, gdje je on kasnije rođen “u raseljeništvu”.
Desetljećima kasnije, u ono što je opisao kao “moje zlatno doba”, poslat je natrag u Myanmar – zemlju rođenja njegovih roditelja. “U zračnoj luci u Yangonu primili su me rođaci koje nikad nisam poznavao. Plakali smo. Zagrlili smo se. Bilo je to vrijeme ponovnog susreta”, rekao je.
Ali Mianmar u koji se vratio bio je u nemiru. “Gdje je leš, ondje će se skupiti i orlovi”, rekao je fra. rekao je Girish, ponavljajući Pismo kako bi opisao kako je prirodno bogatstvo nacije privuklo iskorištavanje.
“Gdje su bogati prirodni resursi, tu su oči pajtaša, vojske i velikih susjednih zemalja”, dodao je.
Rezultat je, rekao je, nacija osakaćena “COVID-om-19, državnim udarom, kolapsom gospodarstva, zakonom o vojnoj obvezi, poplavama i potresima”.
Danas je gotovo četiri milijuna ljudi raseljeno — interno i kao izbjeglice. Obitelji su razdvojene, zajednice podijeljene, a mnogi svećenici i redovnici riskiraju svoje živote služeći siromašnima.
Nasuprot ovoj pozadini patnje, Fr. Girish je oslonio svoje razmišljanje na riječi sv. Pavla Timoteju: “Gospodin je stao uz mene i dao mi snagu.”
“Ove su riječi mogle biti napisane iz našeg vlastitog konteksta,” rekao je, “iz jezuitske kuće koja se skriva u državi Kachin, iz škole premještene na periferiju, iz interno raseljenog kampa gdje ljudi čekaju u neizvjesnosti.”
Isusovačko iskustvo u Mjanmaru, rekao je, odražava Pavlovu vjeru: “Neizvjesnost, raspršenost, a opet – vjernost Crkvi i odanost Družbi Isusovoj.”
“Naše su zajednice ponovno otkrile što zapravo znači misija – postati manje, jednostavnije, siromašnije. U tom siromaštvu, ne strukture, već prisutnost; ne učinkovitost, već vjernost; ne brojevi, već svjedočanstvo.”
Citirajući Isusove riječi u Luki 10, “Šaljem vas kao janjce među vukove” Fr. Girish je rekao da su isusovci u Myanmaru pozvani ne braniti se ili povući se, već “otići – čak i kada se ne osjećaju sigurnima”.
“Poslani smo kao janjci – krhki, ali slobodni, siromašni, ali miroljubivi”, rekao je. “Kad nemamo snage, Božja prisutnost postaje naša moć. Kada nemamo glasa, Njegov Duh govori kroz naše svjedočanstvo.”
Citirajući papu Franju i papu Lava XIV., istaknuo je da misija danas znači „prisutnost i slušanje – stajati tamo gdje ljudi pate, hodati uz one čiji su glasovi ušutkani, učiniti vidljivim Boga koji ne napušta svoj narod“.
U Mjanmaru, rekao je, riječ “mir” ima duboko značenje. „Reći ‘Mir’ danas znači pratiti prognanike i gladne, govoriti istinu čak i kad ona košta i odbiti se prepustiti mržnji ili osveti.”
Fr. Girish je podsjetio svoje kolege isusovce da misija nikada nije usamljena: “Isus je poslao učenike dva po dva. Mi nismo usamljeni čuvari, već braća u misiji – suradnici sa svećenstvom, redovnicima, laičkim partnerima, te muškarcima i ženama dobre volje.”
Čak i usred nasilja i gubitka, crpio je nadu iz uvjerenja sv. Pavla: “Gospodin će nas izbaviti od svakog zla djela.” Božja vjernost, rekao je, “nikada ne prestaje – čak ni ispod pepela nasilja, u skrivenim djelima suosjećanja, u tihoj izdržljivosti našeg naroda.”
“Nismo pozvani spasiti Mianmar,” zaključio je, “nego stati uz Mianmar – otkriti Boga koji ga već spašava kroz vjeru koja ne prepušta očaju.”
Fr. Girish je završio svoju propovijed posljednjim pozivom na nadu: “Kraljevstvo Božje vam je blizu – čak i ovdje, čak i sada. Ponovno otkrijmo svoju radost – radost što smo isusovci, ljudi poslani na granice, da tamo pronađemo Boga koji već čeka.”
Na kraju slavlja Nedjelje svjetskih misija na Trgu svetog Petra, papa Lav XIV. uputio je iskrenu molitvu za mir u cijelom svijetu, uputivši poseban apel za Mijanmar, u kojem se nasilni sukobi nastavljaju od svibnja 2021.
Nazvavši izvješća iz te države jugoistočne Azije “uznemirujućima”, Papa je požalio na tekuće oružane sukobe i zračna bombardiranja civila i vitalne infrastrukture. Izrazivši blizinu svima koji pate u nasilju, pozvao je zaraćene strane da polože oružje.
“Ponavljam svoj iskreni apel za hitan i učinkovit prekid vatre”, rekao je papa Leo. Neka instrumenti rata ustupe mjesto instrumentima mira kroz uključiv i konstruktivan dijalog.
Ovaj je članak izvorno objavljen na https://www.licas.news/. Sva prava pridržana. Neovlašteno ponovno objavljivanje od strane trećih strana nije dopušteno.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
