Konferencija Tekakwitha “najveće je svjetsko okupljanje katolika, Indijanaca”, rekla je Jody Roy iz Chicaga, koja je u Raleighu prisustvovala 85. godišnjoj konferenciji.
“Predstavljamo više od 500 različitih plemena u Sjedinjenim Državama. Ovdje dijelimo kako integriramo našu tradicionalnu kulturu s katoličkom vjerom”, rekla je za NC Catholics, časopis biskupije Raleigh.
Roy, koja je prisustvovala njezinoj prvoj konferenciji Tekakwitha 2005., bila je među ljudima iz država poput Južne Dakote, Novog Meksika, Kolorada, New Yorka i Louisiane koji su se okupili od 3. do 7. srpnja u Raleigh Marriott City Centeru na konferenciji 2024. godine. Sudionici su također doputovali iz Quebeca u Kanadi, rekli su organizatori, a program je bio ponuđen i za mlade i za odrasle.
Roy je Ojibwe, koji je, rekla je, jedno od plemena Velikih jezera. Dok je tijekom popodnevne sesije konferencije pravila knjižnu oznaku od svježe slatke trave i crnog pepela, primijetila je da joj je najdraži dio petodnevne konferencije bila grupna molitva.
Konferencija je sudionicima ponudila usluge izlaska sunca, izlet na vatromet 4. srpnja u obližnjem Dix Parku i sakramente poput pomirenja.
Također je bila prilika da se usredotočimo na život svete Kateri Tekakwitha, poznate kao Lily of the Mohawks. Rođena je 1656. u području koje je danas poznato kao Auriesville, New York. Tijekom svog kratkog života izgubila je roditelje i brata od velikih boginja, obratila se na katoličanstvo i umrla u 20-ima od bolesti. Prva sjevernoamerička domorodačka svetica u crkvi, proglašena je svetom 2012.
Među govornicima je bio đakon Larry Deschaine iz biskupije Charleston, Južna Karolina, potomak više plemena, koji je raspravljao o vrtu meditacije istine i pomirenja u opatiji Mepkin, trapističkom samostanu u Moncks Corneru, Južna Karolina. Vrt je opisan kao “prilika za posjetitelje različitih pogleda i podrijetla da razmišljaju o našoj zajedničkoj prošlosti, zajedničkoj boli i zajedničkoj želji za pomirenjem”.
Julienne Montour, Mohawk iz Michigana, govorila je o iscjeljenju u internatu. Između 1819. i 1969. bilo je više od 523 internata diljem SAD-a koje je financirala vlada, a često ih je vodila crkva, koji su domorodačku djecu odvajali od njihovih obitelji, lišavajući ih njihovih jezika, kulture i identiteta kako bi ih prisilno asimilirali u dominantnu bijelu zajednicu. Kultura.
Radionice su uključivale domorodačku inkulturaciju rimske liturgije, koju je vodio otac Michael Carson, pomoćnik ravnatelja za indijanska pitanja pri Konferenciji katoličkih biskupa SAD-a. Ostale radionice bile su usmjerene na tugovanje, roditeljstvo, skrb, trgovinu ljudima i zvanja.
Četiri biskupa i 12 svećenika i đakona pridružili su se nazočnima u misnom slavlju 5. srpnja. Biskup Chad W. Zielinski iz New Ulma, Minnesota, predsjednik Pododbora USCCB-a za indijanska pitanja, bio je prisutan, kao i biskup Jaime Soto iz Sacramenta, Kalifornija , biskup Ramon Bejarano iz San Diega i biskup Luis R. Zarama iz Raleigha.
Zarama je započeo svoju propovijed komentirajući vrućinu od 106 stupnjeva, rekordnu za 5. srpnja u gradu.
Razgovarao je o nasljedovanju Isusa sa zahvalnošću i govorio o životu sv. Kateri.
“Motivirani ste da dođete ovamo zbog nje … i njezine unutarnje borbe … da pronađe mir i ljubav”, rekao je. “Ponekad vidimo sveticu i uzimamo zdravo za gotovo zašto su postali sveci. Ne vidimo trenutak kada ju je Gospodin pozvao. Koliko smo često u istoj poziciji?”
Zarama je potaknuo okupljene da dijele svoje vrijeme s Isusom, vjeruju u transformativnu snagu ljubavi i budu primjeri žive vjere.
Molitve vjernika uključivale su nakane za one koji se osjećaju izoliranima ili maltretiranima zbog svog nasljeđa te molitve za slogu i kanonizaciju floridskih mučenika.
Tijekom mise, tri udarca ručnog bubnja označila su trenutak neposredno prije posvećenja. Osim bubnja, slavlje su uveličali glazbenici koji sviraju klavijature i indijanska frula od ružinog drveta.
Mladi Pheji Hota-Wiya i Bree Black Bear željeli su dati nešto posebno gostujućim biskupima i izradili su replike ogrlica s lulama za kosu s medaljicom sv. Kateri. Ogrlice su, rekli su, bile slične onome što će napraviti narod Lakota iz Južne Dakote.
U intervjuu s katolicima NC uoči konferencije u Tekakwithi, otac David Miller, kapelan indijanske katoličke zajednice u biskupiji Raleigh, rekao je da je godišnje okupljanje važan događaj za vjeru, kulturu i svijest te je za sve “prijatelje,” Indijanci i neindijanci.
Ekumenske je prirode, poput Katerinog kruga, gostoljubiv je i nastoji zbližiti kulture radi razumijevanja, dodao je svećenik.
Prema organizaciji Konferencije Tekakwitha, sa sjedištem u Aleksandriji, Louisiana, Kateri krug je skupina vjernih katolika, nekatoličkih kršćana “i/ili tragatelja koji žele biti u zajednici jedni s drugima kroz stil života molitve, služenja i štovanja .”
Miller, koji je pastor župe St. Mildred u Swansborou u Sjevernoj Karolini, zaređen je u Raleighu 2019. Podrijetlom je iz Oklahome, a građanin je nacije Cherokee.
Svoju kapelansku službu obavlja gotovo godinu dana, a njegovo vrijeme obilježeno je utvrđivanjem strateškog plana angažmana i evangelizacije. Napomenuo je da u sjevernim područjima Biskupije Raleigh postoje mnoga plemena, te je angažirao i župnike katoličkih župa i plemensko vodstvo.
“To je vrlo kulturno s američkim domorocima. … Oni se identificiraju kao (građani ili pripadnici) određenog plemena”, objasnio je. „Morate ući i uključiti ljude tamo gdje jesu. … Sve se ovo vraća na ono što nam je Papa govorio. Kad kažem evangelizirati, to znači više od izlaska krstiti ili potvrditi, to je za pastore. Ono što pokušavam učiniti je podići svijest o američkim starosjediocima.”
Tijekom svoje proljetne opće skupštine u lipnju, američki biskupi odobrili su novi pastoralni plan za autohtone katolike, “Održavanje Kristova svetog obećanja: Pastoralni okvir za starosjedilačku službu”. Tekst od 56 stranica izradili su USCCB-ov Odbor za kulturnu raznolikost u Crkvi i njegov Pododbor za pitanja američkih domorodaca.
Uz priznanje i ispriku za ulogu crkve u desetkovanju domorodačkih kultura u SAD-u — osobito kroz internatski sustav — plan od pet dijelova usredotočuje se na pozive na iscjeljenje, misiju, pomirenje, svetost i preobrazbu u službi domorodačkih katolika u zemlji, čije je “putovanje… u Sjedinjenim Američkim Državama bilo obilježeno trenucima velike radosti, ali i duboke tuge”, navodi se u dokumentu. „Kroz ovaj pastoralni okvir, nadamo se da ćemo iznova započeti put uzajamne pratnje s katoličkim autohtonim narodima ovih zemalja“, navodi se u dokumentu.
