Indija će uskoro dobiti novu blaženicu. Tijekom audijencije 14. travnja kardinala Marcella Semeraroa, prefekta Dikasterija za kauze svetaca, kod pape Franje, Papa je odobrio proglašenje novih dekreta, uključujući i onaj koji se odnosi na čudo koje se dogodilo po zagovoru majke Eliswe od Blažene Djevice Marije, rođene kao Eliswa Vakayil (1831.-1913.), redovnice koja je živjela u Kerali, utemeljiteljice kongregacije Trećega reda bosonogih karmelićanki, izvijestio je portal AsiaNews.
Put do beatifikacije otvoren joj je kao i talijanskom svećeniku ocu Nazarenu Lanciottiju (1940.-2001.), misionaru ”fidei donum” koji je ubijen 2001. u São Paulu u Brazilu zbog svog rada protiv trgovaca drogom. Proglašenje dekreta o mučeništvu oca Lanciottija posebno je dirljivo jer je on prvi mučenik ubijen u 21. stoljeću, tema vrlo draga papi Franji koji je u Jubilejskoj godini uvrstio 9. svibnja kao Dan posvećen novim mučenicima.
Buduća indijska blaženica Eliswa Vakayil, rođen je 15. listopada 1831. u Ochanthuruth, Ernakulam, okrugu u današnjoj indijskoj državi Kerali, u bogatoj i vrlo religioznoj obitelji zemljoposjednika.
Sa 16 godina udala se za Vatharua Vakayila, bogatog poslovnog čovjeka iz Koonammavua s kojim je 1851. dobila kćer Anu. Već iduće godine, nakon iznenadne muževe smrti, ostala je udovica te je odabrala život molitve i samoće, obilježen čestim sudjelovanjem u sakramentima i brigom za siromašne. Živjela je u jednostavnoj kolibi.
Godine 1862., pod vodstvom talijanskog bosonogog karmelićanka oca Leopolda Beccara, osnovala je prvu mjesnu kongregaciju u Kerali, Treći red bosonogih karmelićanki (TODC) iz kojega je kasnije iznikla kongregacija Terezijinih karmelićanki. (Njezina kći Ana i njezina sestra osjetile su nadahnuće da joj se pridruže i tri članice iste obitelji službeno su primljena u karmelićanski red.)
Život nove redovničke zajednice oslanjao se na kontemplaciju s aktivnim sudjelovanjem u obrazovanju, osobito obrazovanju siromašnih i siročadi, pomaganju napuštenima i najpotrebitijima. Prve tri žene, povezane s Crkvom latinskog obreda, pridružile su se drugim ženama siro-malabarskog obreda te se prvih 20 godina kongregacija razvijala s dva obreda.
Tek nakon odluke Lava XIII. da podigne prve siro-malabarske vikarijate, stvorena su dva neovisna redovnička ženska instituta: Kongregacija Terezijinih karmelićanki (CTC) latinskog obreda i Kongregacija Majke Karmelske (CMC) siro-malabarskog obreda.
U tim okolnostima majka Eliswa osnovala je novi samostan latinskog obreda u Varapuzhi gdje je provela posljednje 23 godine svog života sve do svoje smrti 18. srpnja 1913. godine.
“Svojom aktivnošću”, piše Dikasterij za kauze svetaca, “pridonijela je ljudskom i intelektualnom promicanju žena u složenom društvenom i vjerskom kontekstu Indije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.”
Dirljivo je i čudo koje joj se pripisuje: iscjeljenje djevojčice s rascjepom usne, bolesti dijagnosticirane 2005. godine u fetalnoj fazi, u trideset četvrtom tjednu trudnoće, potvrđena s dva ultrazvučna pregleda provedena u bolnici Lourdes u Ernakulamu.
Na poziv časne sestre obitelj djevojčice se povjerila zagovoru majke Eliswe i nekoliko dana kasnije beba je rođena zdrava.
Treba dodati da jedan od dekreta Dikasterija za kauze svetaca čije je proglašenje 14. travnja odobrio papa Franjo, uključuje herojske vrline velikog španjolskog arhitekta Antonija Gaudija (1852.-1926.), umjetničkog genija s dubokom vjerskom senzibilnošću, vizionara, autora monumentalne crkve Sagrada Famiglia u Barceloni.
Za Katoličku Crkvu, za koju sada Gaudi postaje časni sluga Božji, “bio je uvjeren i praktičan kršćanin, ustrajan u sakramentima, koji je Bogu ponudio plodove svoga rada shvaćenog kao poslanje da upozna i približi ljude Bogu, pretvarajući umjetnost u hvalospjev Gospodinu”.
(kta)
