Kao kršćani, idemo u a duhovna bitkaa sve je samo ne nostalgično ako ste se morali boriti s jednim. Kralj David je primjer moralnog neuspjeha u vodstvu, gdje on postavio prijatelja u prve redovetada je naredio svojim vojnicima da se povuku od njega, ostavljajući ga u izolaciji i stoga u stanju neuspjeha gdje nije mogao preživjeti.
David je okrenuo svoju vojsku protiv ovog prijatelja i predao ga njegovim neprijateljima. Još jedna neobičnost je da bi kralj David obično išao u bitku sa svojim vojnicima u znak solidarnosti. Ipak, kralj je nastojao sakriti svoje poslove, svoje tajne, svoj bezbožni plan od očiju javnosti. Tako je ostao kod kuće, tako je i započela cijela zavrzlama. Možda dom predstavlja ostanak kod kuće za nas je analogija s lijenost. To znači biti pritisnut tugom zbog vršenja Božje volje.
Ali dopustite mi da se obratim kralju Davidu i Elidi koji to čine (i sa strahom i pauzom smatram to mogućim za sebe), prouzročit ćete si golemu žalost: izgubit ćete sina. Dopustite mi da se obratim Eliju koji nije disciplinirao svoje sinove: izgubit ćete Kovčeg.
Kazna ili cijena neodlaska u bitku, nemara onih na prvim crtama bojišnice zbog nečastivih odluka donesenih kako bismo se “zaštitili” ili izbjegli kontroverze i sukobe: oni vode velikim gubicima. Za Elija u šoku i iznenađenju, jer nije imao mudrosti, a za Davida, tuga, duboko žaljenje i suze, jer je odgađao pokajanje.
Ono gdje nalazim nadu nije u prijetnji ovom kaznom, niti u napuštanju koje bismo mogli doživjeti s obje strane ograde, već u tom vršenju volje Božje; u zajedništvu sa svojim otajstvenim tijelom naš Gospodin prvi ide ispred nas. On je vrh strijele i stoji uz one koji izaberu biti na prvim linijama bitke.
Stoga, više nego ikad, ne u političkom pokretu, već duboko duhovnom, trebamo da svi vođe svakog sektora budu Kristovi kraljevi (po krštenju), a ne David ili puka prefiguracija Krista. Moramo marširati s vojskom, oponašajući Kristov primjer.
Nadu nalazim u tome da je Krist uvijek bio tu. Na nama je samo da se ne povučemo od Njega. Svi smo mi spremni mrtvi u ovoj bitci, naš život treba potrošiti, pa budući da je već dan, nemamo čega drugoga izgubiti ili se bojati. I zato što smo sebi dodijelili da izgubimo život u bitci, mi smo ga doista dobili za vječnost.
Ali zapamtite, ovo nije politička bitka. To je duhovno. Oni su različiti, a Evanđelje ovisi o tome da mi razumijemo tu razliku.
___
Fotografija: Jaime Spaniol, Unsprskati / PD-US
