U prepunoj rimskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina u četvrtak 9. listopada u poslijepodnevnim satima slavljena je sveta misa koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a propovijedao vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić uz suslavlje još 13 hrvatskih biskupa, među kojima su bili i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša i apostolski nuncij u Italiji i San Marinu nadbiskup Petar Rajič, te stotinjak svećenika. Na misi su sudjelovali vjernici iz (nad)biskupija: Zagrebačke, Splitsko-makarske, Dubrovačke, Hvarske, Križevačke eparhije, Bjelovarsko-križevačke, Varaždinske, Sisačke, Vrhbosanske, Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, Banjolučke i Vojnog ordinarijata koji se nalaze na Hrvatskom nacionalnom Jubilejskom hodočašću u Rimu. Ceremonijom su ravnali vlč. Tomislav Hačko i vlč. Toni Potrebić. Bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu su animirali liturgijsko pjevanje i asistirali tijekom misnog slavlja.
Na početku propovijedi nadbiskup Tomo prizvao je u misli nazočnih vjernika da ovu misu slave u bazilici svetoga Pavla apostola, „Isusova svjedoka, najpoznatijeg kršćanskog misionara i neumornog hodočasnika“ koji je od svog obraćenja, pa do kraja života sve svoje dane posvetio osobnom nasljedovanju Isusova primjera i nauka i širenju imena Božjega među narodima. „Jasna je to i snažna poruka svima koji, ponoseći se Isusovim imenom, hodočaste u nadi da će vidjeti lice Božje te, dok hode u toj nadi, svjedoče i propovijedaju Evanđelje Kristovo i pri tomu mole zagovor apostola Pavla“, kazao je nadbiskup Vukšić.
Osvrnuo se potom na pročitani odlomak Evanđelja u kojem se Isus riječima „Pođite po svemu svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15) obraća jedanaestorici svojih učenika. „Iste riječi večeras odjekuju ovom svetom dvoranom kao poziv nama, Isusovim učenicima iz hrvatskoga naroda. One su poziv da, po primjeru i zagovoru svete Jedanaestorice, i mi, nakon što su se našim očima za vrijeme ovoga hodočašća ukazale brojne svetinje i nakon što su naše uši kroz to vrijeme čule brojne pouke, a naša srca osjetila veliku radost, ojačamo svoju vjeru i napustimo okorjelost srca, kako bismo, sami obraćeni i na putu svoga posvećenja, mogli biti autentični Kristovi svjedoci i navjestitelji njegova nauka“, potaknuo je okupljene vjernike vrhbosanski nadbiskup pojasnivši da se radi o riječima koje se, osim što predstavljaju sveopće poslanje kršćana u svijetu, mogu smatrati „Isusovom oporukom“ kojom On zapovijeda da njegova ostavština treba biti dostupna svakom stvorenju te se mora dijeliti sa svim ljudima. „To je njegova zapovijed, a naše poslanje“, naglasio je mons. Vukšić.
S tim u skladu pojasnio je da je Isus svoje učenike pozivao na uzajamno i radosno davanje sebe drugima, u čemu je – kako je kazao – tajna prave sreće koju Isus nudi. „I od takvoga darivanja nije izuzet ni onaj tko živi u materijalnoj oskudici, jer nitko nije toliko siromašan da ne bi mogao drugima darovati samoga sebe“, kazao je nadbiskup Tomo.
Nadbiskup Vukšić je u nastavku progovorio o konkretnim načinima na koji svaki kršćanin danas može odgovoriti na Isusov poziv iz Markova evanđelja.
„Ako me ne zovu daleki krajevi i narodi koji još ne poznaju Isusa, i u tom slučaju ostaje obveza naviještanja svim stvorenjima… Možda je, naime, najzahtjevnije svakodnevno biti svjedok Evanđelja i propovijedati ga u vlastitom domu, u svojoj obitelji, prema svom mužu i svojoj supruzi, prema vlastitoj djeci, u svojoj župi, u svom gradu ili selu, prema kolegama na radnom mjestu, prema vlastitim zaposlenicima, prema svojim župljanima, svojim poznanicima i prijateljima, prema svojim pacijentima koji trebaju liječenje i njegu, prema svojim studentima ili učenicima, prema svojim roditeljima, nastavnicima i profesorima, u školi i na sveučilištu“, riječi su mons. Vukšića koji je ustvrdio da su načini i mjesta propovijedanja Evanđelja zaista vrlo različiti, ali da svaki od njih donosi „pravi plod jedino ako ga prati autentično svjedočenje u životu propovjednika“.
Dodao je da je hodočašćenje, još od najstarijih vremena, jedan od čestih oblika kojim kršćanski vjernici svjedoče svoje pristajanje uz Isusa, ali i izraz osobne vjere i želje da se bude „još bolji“.
Podsjetivši da su hrvatski vjernici od davnina hodočastili i do Rima, pohađajući razna sveta mjesta, časteći svece i njihove relikvije, među kojima i onu poznatu kao „Veronikin rubac“ – čuvanu u bazilici svetoga Petra – spomenuo je da je o pobožnom hrvatskom hodočasniku u Rimu još početkom četrnaestoga stoljeća pisao i poznati pjesnik Dante Alighieri u svom spjevu „Božanstvena komedija“: „Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji / Veroniku nam vidjet’ došao je / da pred tom slavom starodavnom stoji / zabezeknut, a misli mu se roje: / Gospodine moj, Isukrste Bože, / takvo je dakle bilo lice tvoje?“
Posvijestio je stoga da je, u dugom nizu hodočasnika iz hrvatskoga naroda koji se – „u potrazi za Božjim licem“ – proteže kroz mnoga stoljeća, ovo Jubilejsko hodočašće „još jedan blagoslov“, pokazatelj kontinuiteta pobožnosti Hrvata, zatim izraz crkvenoga zajedništva i vjernosti Petrovu nasljedniku u Katoličkoj Crkvi te ujedno i očitovanje želje za osobnim rastom u dobroti i svetosti.
Po završetku misnog slavlja snimljena je zajednička fotografija svih sudionika misnog slavlja u bazilici sv. Pavla izvan zidina.
(kta)
